Na konferenciji za medije zastupnici HSS-a upozorili su na probleme u poljoprivredi.

Ostavimo našu zemlju našim poljoprivrednim proizvođačima

Davor Vlaović je zatražio od predsjednika Hrvatskog sabora da sljedećeg tjedna na raspravu stavi interpelaciju o radu Vlade radi nepodnošenja zahtjeva za moratorij na prodaju poljoprivrednog zemljišta strancima.

“U lipnju smo ovu interpelaciju uputili prema Vladi, Vlada se očitovala u srpnju. Jučer je predstavnik Ministarstva poljoprivrede priznao da su tek sredinom ove godine počeli prvi razgovori s predstavnicima Europske komisije o podnošenju zahtjeva za moratorij na prodaju poljoprivrednih zemljišta strancima”, rekao je Vlaović.

“Strah nas je da Ministarstvo poljoprivrede neće dobro pripremiti zahtjev za moratorij, da neće zaštiti naša poljoprivredna zemljišta od prodaje strancima. Vjerujte da su stranci zainteresirani. Ostavimo našu zemlju našim poljoprivrednim proizvođačima”, zaključio je Vlaović.

GMO u Hrvatsku ulazi na mala vrata, a nitko na to ne reagira

“2005. godine je donesen zakon o GMO čime je Hrvatska definirana kao GMO free zemlja. Taj zakon zadnjim izmjenama dopustio ulazak GMO-a u Hrvatsku na mala vrata”, upozorio je Željko Lenart te dodao kako Vlada ne reagira niti se itko kažnjava zbog toga.

Ministarstvo poljoprivrede treba ubrzati programe raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem za općine i gradove

Ana-Marija Petin je rekla kako su uputili apel Ministarstvu poljoprivrede da ubrzaju programe raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem za općine i gradove.

“Sve procedure su prespore. Ako bi dobili odobrenje moratorija i ako bi se ti programi raspolaganja brže odobravali, tada bi naši poljoprivrednici kupili poljoprivredno zemljište, okrupnili ga i proizvodili hranu”, zaključila je.

Na današnjoj sjednici Saborskog odbora za poljoprivredu, između ostalog, raspravljalo se o Interpelaciji o radu Vlade Republike Hrvatske radi nečinjenja Vlade Republike Hrvatske u vezi produljenja moratorija na prodaju zemlje strancima koju je inicirao Klub HSS-a i Demokrata, a svojim potpisom podržalo 20 oporbenih zastupnika.

Na sjednici Odbora za poljoprivredu većina je, nažalost, odbila Interpelaciju, odnosno zaključke navedene u njoj. Klub HSS-a i Demokrata traži od predsjednika Sabora da Interpelaciju stavi idući tjedan na sjednicu Sabora na raspravu.

Podsjetimo, u Interpelaciji se traži od Vlade da izvijesti Sabor što je učinila o dosadašnjoj provedbi Zakona o poljoprivrednom zemljištu i zemljišne politike.

Također, u Interpelaciji se traži od Ministarstva poljoprivrede da ubrza proceduru davanja suglasnosti na programe raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem koje su im dostavile jedinice lokalne samouprave.

U Interpelaciji se traži da Vlada RH zaduži Ministarstvo poljoprivrede da sukladno Zakonu o poljoprivrednom zemljištu žurno raspiše natječaje za zakup i koncesiju kako bi se obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima omogućilo okrupnjavanje poljoprivrednog zemljišta i konkurentnija proizvodnja hrane.

”Vlada Republike Hrvatske dužna je u roku od tri mjeseca podnijeti Europskoj komisiji zahtjev za produženjem moratorija na prodaju poljoprivredne zemlje strancima na dodatne tri godine i o tome izvijestiti Hrvatski sabor. ” – zadnji je zaključak koji se predlaže u interpelaciji.

Aktualnim prijepodnevom krenulo je jesensko zasjedanje Hrvatskog sabora.

Predsjednik HSS-a Krešo Beljak pitao je premijera Plenkovića što on kao predsjednik Hrvatske Vlade planira poduzeti u slučajevima nezakonitih postupanja sudaca. Naveo je primjer Krešimira Ožanića koji je navodno prijetio novinaru Gordanu Duhačeku pritvorom, ako ne prizna zločin.
”Ako je to istina, to je sramota te je to onda zastrašivanje svih onih koji drugačije misle. Tu je i sudac Mario Franetović koji je iz nehaja, također prema pisanju medija, a što nije demantirano, ubio mladića s posebnim potrebama poslavši ga u zatvor umjesto u bolnicu. ”, rekao je predsjednik Beljak.

Predsjednik Beljak kritizirao je i turističku sezonu rekavši kako brojke govore jedno, a ono što su svi vidjeli na hrvatskoj obali drugo.

Nakon premijerovog odgovora predsjednik Beljak nije bio zadovoljan te se osvrnuo na izjavu premijera koji je rekao kako nije otišao u Bruxelles iako su to svi predviđali:
“Ja vam se zahvaljujem što niste otišli u Bruxelles, ali i za vas i sve nas bilo bi bolje da ste otišli”, zaključio je Beljak.

Predsjednik HSS-a Krešo Beljak na konferenciji za medije pozvao je na ukidanje obaveznog plaćanja HRT pristojbe.

“Obvezna pristojba HRT-a je harač koji opterećuje građane i poduzetnike s više od 1,2 milijardi kuna godišnje. Taj harač treba ukinuti!”

Predsjednik HSS-a je naglasio kako javnu televiziju ne treba ukinuti, ali treba provesti raspravu među političkim strankama i saborskim zastupnicima oko njenog financiranja. Istaknuo je kako bi se javna televizija trebala financirati iz državnog proračuna.

“Treba li nam javni servis 4 televizijska i s 12 radijskih programa, s gotovo 3.000 zaposlenih i s uredničkom politikom koja nije objektivna?”, upitao je predsjednik Beljak te dodao kako javna televizija ne vrši svoju edukativnu ulogu.

“Građani pod prijetnjom ovrha moraju plaćati HRT pristojbu. Posebno nas boli što hrvatski poljoprivrednici moraju plaćati pristojbu ako u traktoru kad oru njivu slušaju radio”, zaključio je.

U povijesti Hrvata najdramatičniji je događaj smrt Stjepana Radića, a sama dramatičnost ima izvorište u besprizornom činu kada se barbarskim zločinom zaustavlja pravo jednog naroda da demokratski izrazi, na zato Ustavom Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca utvrđenom mjestu, tj. Skupštini – parlamentu, aktualna politička i druga stajališta svog naroda o vitalnim državnim pitanjima.
Dramatičnost tog događaja o načinu vladanja u Kraljevini Jugoslaviji i položaju Hrvata, najobjektivnije oslikava veliki svjetski umjetnik, Hrvat, Ivan Meštrović, riječima: “Hegemonija se je atentatom posve ogolila te je hitac ispaljen u Stjepana Radića bio stvarno namijenjen cijelom hrvatskom narodu.“
Zašto je srpska hegemonistička politika ostala bez odgovora na djelovanje Stjepana Radića u Kraljevini SHS i jedini izlaz vidjela u ispaljenom smrtonosnom hicu, na to pitanje će jednog dana pod pritiskom civilizacijskih dosega morati kulturno odgovoriti suvremena srpska inteligencija, bez izmotavanja.

Stjepan Radić, rođen u Trebarjevu Desnom kao deveto dijete u siromašnoj obitelji, u najranijoj mladosti kroz obiteljski odgoj i dostupno obrazovanje opredijelio se za vrijednosti istine, slobode i pravednosti. U svojem društvenom ponašanju postaje čovjek razumnosti koji ne robuje zlu, a u politici stvaralačka osoba pravih političkih vrijednosti, istovremeno hrabar i spreman za uvjerenja i narodne interese osobno podnositi najteže žrtve.
U materijalnom dijelu, dijeli siromaštvo sa svojim narodom, ali duh obiluje i on mu je raskošan, s inteligencijom izgovora genijalne misli istovremeno sebi i narodu te tako proživljava sve ono što i narod.
Nepogrešivo osjeća bilo naroda, doživljava fenomen međusobne iskrenosti, razumijevanja i odanosti te je pri tome jedinstven i do danas visoko vjerodostojan.
Odraz njegovih političkih misli i programske filozofije života u narodu se pretvara u političko opredjeljivanje koje odiše spontanošću i povjerenjem te odlučnim slijeđenjem Stjepana Radića, jer on je jedan od njih u borbi za promjene načina života i ostvarenje Republike Hrvatske.

Politička dalekovidnost, pronicljivost Stjepana Radića postaje prepoznatljiva i povijesno potvrđena u poznatom govoru 24. studenoga 1918. godine u Zagrebu na sastanku Središnjeg odbora Narodnog vijeća u izrečenoj rečenici „ Ne srljajte kao guske u maglu“.
U tom govoru kada je rekao i ovu čuvenu rečenicu jasno se može razabrati Radićeva misao o hrvatskoj državotvornoj individualnosti, samosvojnosti i samostalnosti.
Usprkos Radićevim argumentima koji idu u prilog zdravog političkog razuma u sagledavanju cjelokupnog konteksta, u Beogradu je objavljeno 3. prosinca 1918. godine ujedinjenje Slovenaca, Hrvata i Srba u jedinstvenu jugoslavensku državu. Toj novostvorenoj tvorevini osporava se legitimitet, posebice zbog proceduralnih razloga koji su se pripisivali manipulacijama Svetozara Pribičevića.
Hrvatska seljačka republikanska stranka nije priznavala prvoprosinački akt o ujedinjenju i nije sudjelovala u radu Ustavotvorne Skupštine Kraljevine SHS.
Konstanta Radićevog djelovanja potvrđuje se kad je na sjednici „Republikanske zastupničke većine banske Hrvatske, održane 14. svibnja 1921. godine usvojen Radićev Ustav, neutralne seljačke Republike Hrvatske, koji je postao i službeni program stranke do 1925. godine.
U tom Ustavu istaknute su u najsažetijem vidu konstante programa HRSS-a, naglašen državnopravni republikanizam kao zajednica misaonih bića, zajednica kulture i drugog. U slijedu događaja uvodi svoju stranku u seljačku internacionalu, traži podršku umnih i uglednih političara u Hrvatskoj i hrvatskog naroda, uvijek dorastao njihovoj razini intelektualnih dometa i političko – diplomatske snalažljivosti uklopljen u granice načela istine i pravde te proklamirane slobode i legaliteta.
Vrlo je jednostavno iščitati programske izvedenice iz ovog Ustava pa tako suradnici i bliski sljedbenici uključujući cjelokupan hrvatski narod, kroz stranačko djelovanje HRSS-a zaokružuju autentičnu hrvatsku političku misao tj. „Nauk braće Radić“.
Na političko djelovanje Radića reagira 1924. godine Monarhija zabranom HRSS-a održavanjem zborova, objavljivanjem knjiga, brošura i novina i pokreće kazneni postupak protiv Radića, vodstva HRSS-a i njegovih pristaša.
HRSS je nakon toga u ožujku 1925. priznao Monarhiju i Vidovdanski ustav, ali s izričitom pretenzijom za izmjenu Vidovdanskog ustava i postizanje „Narodnog sporazuma“ između srpskog, hrvatskog i slovenskog naroda.
Samom logikom iz imena HRSS izostavlja se republikanstvo i stranka nadalje od 1925. djeluje kao HSS te sudjeluje u “radikalskim” vladama Monarhije od srpnja 1925. do veljače 1927. godine držeći se odavno zacrtanih načela: borbe za hrvatsku ravnopravnost, samosvojnost i samostalnost temeljem njihovih ustavnih prava. Radić i vodstvo HSS-a pušteni su iz zatvora 18. srpnja 1926. godine.

Iznenađenje na izborima za državnu Skupštinu u rujnu 1927. godine – HSS dobiva 63 mandata i to pretežito glasovima s područja Hrvatske, Bosne i Hercegovine, a stanovite rezultate postigli su u Srbiji i Sloveniji. Uz razvoj drugih političkih okolnosti vezanih za muslimane, Radić i HSS političkom transformacijom Svetozara Pribičevića iz političkog protivnika u Radićeva i Mačekova iskrenog saveznika, osvajaju sve širi prostor istomišljenika.
Istovremeno opozicija u Skupštini Kraljevine SHS jača ulogu HSS-a posebnom formacijom Seljačko-demokratske koalicije koju predvodi Radić uz privrženost Svetozara Pribičevića te dolazi do oštrih kritičkih sukoba protiv srpskih radikalnih hegemonista.
Radić otvoreno napada Vladu kao policijsko-žandarsku diktaturu hegemonista pojačanu korupcijom i pljačkom u svim prečanskim krajevima Kraljevine, zaoštrenost između Vlade i opozicije raste i Stjepan Radić postaje meta. Takva politička opcija shvaćena i prihvaćena od naroda koja vizionarski prethodi trendovima u sveukupnoj svjetskoj politici i donosi osjetne civilizacijske pomake, tadašnjim vlastodršcima oslonjenim na barbarske običaje, ne omogućava nimalo prostora za politički djelotvoran odgovor. S tom činjenicom srpska hegemonistička politika nije se mogla nositi političkim sredstvima, jer vrijednosti koje zastupa Stjepan Radić i prvaci njegove stranke te vjera i odlučnost kojom to čine, otvaraju mu prostor najvjerodostojnijeg onovremenog političkog lidera u uzdizanju i uvjerenju u trajanje.
Odgovor srpske hegemonističke politike su otvorene prijetnje smrću Stjepanu Radiću, što je britanski poslanik u Beogradu precizno opisao u izvještaju Londonu citirajući doslovno riječi Puniše Račića “da u Skupštini moraju pasti glave i da ne može biti mira dok se ne ubije Stjepan Radić“.

Atentat, ta krvava drama trajala je vrlo kratko, u kojoj je iz revolvera ubojica Puniša Račić na mjestu usmrtio Đuru Basaričeka, potom ranio dr. Ivana Pernara, Ivana Granđu i Stjepana Radića, a na kraju je ubijen i Pavle Radić.
Nakon atentata Karađorđevićeve vlasti poduzele su brojne poteze da se prikrije istina o pokolju u Narodnoj skupštini. Radikalna interpretacija ovog događaja bila je klasičan falsifikat kojem se je priklonio i Korošec, slovenski svećenik. No važno je istaknuti što je u govoru prilikom pokopa Pavla Radića izrekao Svetozar Pribičević navodeći prvi put. “Mi svi osjećamo, a naročito su svjesni toga ovdašnji Srbi, da su Hrvati u zajedničku državu donijeli svoju historijsku državnost i to je razlog više da se tako urede odnošaji u našoj državi da se zajamči potpuna jednakost i ravnopravnost s onima koji su kroz vjekove znali sačuvati svoju državnost”. Ovom izjavom Pribičević odbija biti u rukama srbijanskih političara oruđe za centralizam i srpsku hegemoniju Beograda.

Radić se vratio u Zagreb 8. srpnja. Poslanici SDK-a napustili su Beograd i nisu sudjelovali na zasjedanju Narodne skupštine koje je održano 1. kolovoza 1928. godine. Naprotiv, tog dana sastali su se u zgradi Hrvatskog sabora gdje je Pribičević otvorio plenarni sastanak kojemu je predsjedao Vladko Maček, a na kojem je donesena rezolucija od 7 točaka.

Kao najvažnije napomenut ćemo iz tog sadržaja:
– da je atentatom poništeno dosadašnje državno uređenje,
– da je akt ujedinjenja iz 1918. i Ustav iz 1921. zloupotrijebljen za hegemoniju Srbije te nepriznavanje Odluka iz Beograda za prečanske zemlje.

Taj dokument tjedan dana prije smrti potpisao je u bolesničkom krevetu Stjepan Radić.

Najveći politički div 20. stoljeća umro je 8. kolovoza 1928. godine, ali njegova ideja i nauk braće Radića nisu umrli. Prorokovao je to i sam Radić rekavši: “Uostalom, ako me i ubiju, ne mogu ubiti ideju koja je prevladala ne samo cijelom Hrvatskom, nego je prodrla već prilično daleko”. To što je rekao Stjepan Radić, pokazalo se točnim, ideja i same vrijednosti nauka braće Radić nisu ostali bez odjeka i rezultata za dobro hrvatskog naroda, u dosljednom nastavku vođenja Radićeve politike, pod vodstvom njegovih odanih sljedbenika Mačeka, Krnjevića i drugih prvaka HSS-a. Zaustavili su ih kataklizmički događaji 20. stoljeća izazvani totalitarizmima 1941.-1945. te 1945.-1990. godine.

Krajem 1990. godine obnovljeno je djelovanje HSS-a u SRH-u uvođenjem parlamentarizma te HSS, uz manje i veće uspjehe djeluje i danas.

Vrijednosti za koje su se borili Stjepan Radić i njegovi odani sljedbenici Vladko Maček i Juraj Krnjević, aktualne su i danas kroz Nauk braće Radić, zato se osjećamo ponosni što i danas želimo slijediti ta čista i jasna politička načela na dobrobit svih nas te građanki i građana Republike Hrvatske.

Živjela Republika Hrvatska!

 

U povodu 140. godišnjice rođenja dr. Vladka Mačeka u Kupincu, mjestu u Zagrebačkoj županiji, održana je tribina o tom velikanu hrvatske politike i povijesti. Maček je rođen 20. srpnja 1879. godine u Jastrebarskom.

Tribinu je moderirao povjesničar dr. sc. Hrvoje Petrić, a sudjelovali su predsjednik HSS-a Krešo Beljak; književnik i publicist te suautor knjige „Maček izbliza“ Nino Škrabe i Darko Till iz Udruge za promicanje hrvatske političke povijesti “Neda Prpić- Gamiršek”.

Prisutnima se uvodno obratila gđa. Gordana Juranko ispred HSS-a Klinča Sela te načelnik Općine Klinča Sela Miljenko Vučković i zamjenik župana Zagrebačke županije, Hrvoje Frankić.

Kroz dinamična izlaganja govornika, dat je presjek uloge dr. Vladka Mačeka u hrvatskoj povijesti te poticaj za nove rasprave i znanstvene radove. Posebno zanimljiv bio je osvrt na dr. Mačeka kao pjesnika te su stihovi iz Mačekova „pera“ izvedeni u suradnji s Kazalištem „Škrabe“.

U ime organizatora prisutnima je zahvalila predsjednica HSS-a Zagrebačke županije Martina Glasnović, a gđa. Gordana Juranko sudionicima je uručila Srce – službeni suvenir Općine Klinča Sela.

Neposredno pred tribinu delegacija HSS-a položila je vijenac i zapalila svijeće ispred spomenika dr. Vladku Mačeku  u Kupincu na gradskom trgu koji nosi njegovo ime. Ključne godine svog života tijekom kojih je donio povijesno važne odluke za Hrvatsku, dr. Maček je proveo upravo u tom mjestu. Obilježavanje Dana dr. Vlatka Mačeka potvrdilo je potrebu za otvorenim raspravama zasnovanim na znanstvenim činjenicama o tom velikanu HSS-a i vođi hrvatskoga naroda.

Predsjedništvo HSS-a na održanoj sjednici donijelo je odluku kako će podržati Zorana Milanovića u izbornoj trci za predsjednika Republike Hrvatske.

Vode se intenzivni razgovori s čelnicima ostalih stranaka članica Amsterdamske koalicije te vjerujemo da će i njihova stranačka tijela na vrijeme donijeti istu ili sličnu odluku. S obzirom na statutarnu proceduru, konačna odluka oko podrške Zoranu Milanoviću bit će donesena kada je potvrdi Glavni odbor HSS-a te ostale stranke Amsterdamske koalicije.

Na danas održanoj Izbornoj skupštini koprivničko-križevačkog HSS-a u Koprivnici, za novog predsjednika HSS-a Koprivničko-križevačke županije izabran je Mario Švegović, načelnik općine Koprivnički Ivanec.
Tako su velikom većinom, s 83 glasa za, odlučili delegati skupštine županijske organizacije. Tek su tri delegata bila protiv.

Švegović je rođen 1978. godine, diplomirao je na Stručnom studiju mehatronike na Veleučilištu u Bjelovaru te stekao zvanje bacc. ing. mehatronike. Oženjen je i otac petero djece. Član HSS-a je od 1995. godine, a u tri mandata bio je općinski vijećnik općine Koprivnički Ivanec. Za načelnika općine izabran je na prošlim lokalnim izborima, 2017. godine te tu dužnost obnaša volonterski.

Koprivnički Ivanec je preuzeo s minusom od milijun i pol kuna u općinskoj blagajni, a samo u godinu i pol mandata, Švegović je odgovornim poslovanjem općinu doveo u plus od pola milijuna kuna. Tijekom svog mandata općinskog načelnika posebno se istaknuo mjerama za djecu, mlade obitelji te stanovnike treće životne dobi kao i u borbi protiv neodgovornog gospodarenja otpadom na odlagalištu Piškornica u Koprivničkom Ivancu. Ističe da mu je važnije zdravlje njegovih sumještana i pitka voda od novca.

Izbornom mladom načelnika Švegovića za predsjednika ove županijske organizacije, došao je kraj dugom i teškom razdoblju rada ove nekad najjače županijske organizacije HSS-a, a koji su obilježile brojne tegobe, izdaje, prevare i svađe koje su potencirali bivši čelnici.

Za potpredsjednice i potpredsjednike su izabrani Ivana Čoklica, Hrvoje Petrić, Zdravko Ivančan, Branko Mesarov, Željko Jukić i Želimir Bajec. Za zamjenika predsjednika potvrđen je Mario Hudić, dugogodišnji načelnik općine Koprivnički Bregi.

Novom vodstvu želimo puno uspjeha u radu.

 

“Smatramo da nijedna rekonstrukcija Vlade u ovom trenutku nije dobra kao što bi to bili prijevremeni parlamentarni izbori“, poručio je predsjednik HSS-a Krešo Beljak na konferenciji za medije u Hrvatskom saboru.

Rekao je kako ova Vlada već odavno nema legitimitet i sve odluke koje donosi su post festum odluke.

“Tako se država ne može voditi. Živimo u državi nepravilnosti u kojoj ljudi s mizernim primanjima voze bjesne aute i posjeduju brojne vrijedne nekretnine. HSS je predložio Zakon o utvrđivanju porijekla imovine, a koji i druge stranke predlažu posljednjih deset godina, no HDZ i njegovi sateliti ga ne žele prihvatiti jer bi oni vjerojatno bili prvi koji bi se našli na udaru tog zakona”, zaključio je predsjednik HSS-a.

Vlaović: Predložili smo niz mjera za pomoć poljoprivredi, ali Vladi su bitne samo nekretnine

Zastupnik Davor Vlaović iskazao je nezadovoljstvo sporom procedurom oko interpelacije o poljoprivrednom zemljištu koju je inicirao HSS.

“Nismo zadovoljni što nije ovaj tjedan u saborskoj raspravi. Ozbiljna vlada bi poštovala procedure i stavila takve ozbiljne stvari čim prije u raspravu. To im nije bitna tema, bitne su im nekretnine i kako se obogatiti“, rekao je Vlaović te naglasio kako se HSS protivi prodaji poljoprivrednog zemljišta strancima.

“S ministrom Kuščevićem trebao je otići i ministar Tolušić”, poručio je Vlaović te upozorio kako je u poljoprivredi puno problema, od cijene otkupa pšenice do šteta koje su prouzrokovale tuče i vremenske nepogode.

“Ministar Tolušić je mogao u svoju roštiljarnicu pozvati poljoprivrednike i čuti njihove probleme. Za koga ministar radi? Očito se pogoduje uvoznim lobijima i očekujemo da i on ode u najavljenoj rekonstrukciji Vlade”, rekao je Vlaović.

Lenart: Ova Vlada mora otići jer se ne brine za hrvatski narod nego samo za sebe i svoje interese

Zastupnik Lenart ukazao je na slučaj u Popovači, gdje je Ministarstvo poljoprivrede rješenjem prenamijenilo livade, pašnjake i oranice u šumsko zemljište.

“Zakon o raspolaganju poljoprivrednim zemljištem već se dvije godine zavlači, očito s ciljem isteka moratorija na kupnju poljoprivredne zemlje strancima. Pojavljuju se novi problemi, a to je oduzimanje zemlje poljoprivrednicima od strane Hrvatskih šuma i Hrvatskih voda. Pogoduje li se ovdje lobijima koji se bave prometom drvne mase? Sve manje poljoprivrednog zemljišta je na raspolaganju poljoprivrednicima, šume su eksploatirane, a sad se zemlja otima i stočarima”, rekao je Lenart te dodao kako se Vlada brine samo za sebe i svoje poslove.

“Ova Vlada mora otići jer se ne brine za hrvatski narod nego samo za sebe i svoje interese. Nije ni čudo što nam ljudi odlaze”, zaključio je Lenart.

Zastupnik Davor Vlaović tražio je stanku u Hrvatskom saboru kako bi govorio o aktualnoj političkoj situaciji. Posebno se osvrnuo na to da je Vlada na danas održanoj sjednici odbila HSS-ovu interpelaciju o nečinjenju Vlade RH da se još na 3 godine produži moratorij na prodaju zemlje strancima.

HSS protiv prodaje zemlje strancima

“Zašto naša interpelacija o poljoprivrednom zemljištu nije ovaj tjedan došla na raspravu u Sabor? Tek je danas bila na Vladi. Očekivano, Vlada je odbacila našu interpelaciju kao nekakav pamflet, kao nedovoljno potkrijepljeno stajalište Klubova. To nije točno! Točno je da Vlada nije podnijela zahtjev Europskoj komisiji za produženje moratorija na prodaju zemlje strancima. Točno je da smo mi iz HSS-a protiv prodaje zemlje strancima i točno je da 225 općina i gradova nije dobilo suglasnost na programe raspolaganja poljoprivrednim zemljištem!“, rekao je Vlaović.

Dodao je i kako sve to koče Hrvatske šume i Hrvatske vode koje stalno traže neke izmjene i dopune.

Ostat ćemo bez poljoprivrednog zemljišta

“Nema razvoja poljoprivrede bez poljoprivrednog zemljišta. Naši stočari i poljoprivredni proizvođači ostat će bez poljoprivrednog zemljišta!“, upozorio je Vlaović te rekao kako i ministar Tolušić treba otići jer je dosta donošenja zakona na štetu poljoprivrede i poljoprivrednih proizvođača.