“Prava je istina da je GONG trbuhozborac i produžena ruka i noga HSS-a”, poručio je predsjednik HSS-a Krešo Beljak na konferenciji za medije u Hrvatskom saboru.

“Upravo smo mi bili ti koji smo nedavno u saborsku proceduru uputili prijedlog zakona o porijeklu imovine. I upravo smo mi ti koji inzistiramo da se provjeri imovina političara, sudaca i drugih javnih osoba. Vladajući su naš prijedlog zakona odbili, ali mi ćemo i dalje na njemu inzistirati. Na način na koji smo mi to zamislili svake bi godine u proračun ‘leglo’ nekoliko milijarda kuna. Dubravka Šuica bi prva podlegla tom zakonu jer bi taj zakon prvi preispitao njenu imovinu koja, prema nekim informacijama, iznosi nekoliko milijuna eura. Jednostavno zdrava logika nalaže da to na zakonit način nije mogla steći“, rekao je predsjednik Beljak.

Objasnio je kako bi Porezna uprava naplatila svu imovinu za koju nema potvrdu da je plaćen porez državi. Tako bi Šuica ili dokazala odakle joj imovina ili bi odmah ostala bez kompletne imovine, a onda bi dalje išli sudski procesi. Imovinu ne bi mogla uživati nego bi imovinu uživala Republika Hrvatska.

“Ima puno stvari na koje bi se te milijarde mogle potrošiti”, zaključio je predsjednik HSS-a.

Vlaović: Mi smo za uvođenje nacionalne mirovine koja bi bila barem 250 eura, a ne da bude smiješno mala

“U Hrvatskoj želimo društvo jednakih šansi, a stvorilo se društvo nejednakosti. Primjer toga su umirovljenici”, istaknuo je Davor Vlaović.

“HSS je još prije desetak godina tražio da se uvede nacionalna mirovina. Za umirovljenike koji su stekli mirovinu iz poljoprivrede tražimo da njihova mirovina ne bude ispod praga siromaštva i da mogu od nje živjeti. Mi smo za uvođenje nacionalne mirovine koja bi bila barem 250 eura, a ne da bude smiješno mala. Pitanje je koliko je Šuica u Hrvatskoj? Zašto se to ne ispita, oporezuje i eto novca za veće mirovine”, ustvrdio je Vlaović.

Lenart: HDZ daje županijama na značaju kako bi zadržao vlast, a županije nemaju svrhu i treba ih ukinuti

“Svi smo mi svjesni da oko nas postoje mnogi ljudi koji imaju imovinu koja je u nesrazmjeru s onim što su privređivali”, rekao je Željko Lenart.

“Imovina Dubravke Šuice se procjenjuje na 50 milijuna kuna. Od profesorice u školi do tih milijuna je jako dalek put. Takvih Šuica ima mnogo, ali nitko se na to ne obazire”, rekao je Lenart te dodao kako HDZ shvaća da će izgubiti iduće izbore.

“Oni čine sve da se to ne dogodio i zato daju županijama na značaju, iako one nemaju svrhu i treba ih ugasiti”, zaključio je zastupnik HSS-a.

“Od 2003. do 2016. godine 850 tisuća hektara poljoprivrednog zemljišta je jednostavno nestalo, ne vode se nigdje! Kroz nekoliko godina se bitno mijenjaju podaci, kao da netko to zemljište odvozi iz Hrvatske. Očito se te površine čuvaju za nekoga ili za nešto”, upozorio je zastupnik Željko Lenart.

Osvrnuo se na odgovor na zastupničko pitanje koji je dobio od Ministarstva poljoprivrede.

“Zatražio sam podatak koliko je u proteklih 15 godina poljoprivrednog zemljišta prevedeno u šumsko ili građevinsko zemljište. Odgovor ministarstva me šokirao! U odgovoru stoji da je, prema podacima kojima raspolažu za 2018. godinu, ukupno na području RH prenamijenjeno 2 716 ha poljoprivrednog zemljišta. To je otprilike 10% površina koje je radio nekadašnji Agrokor. Ono što još više šokira je da ministarstvo nema podatke za proteklih 15 godina koliko se zemljišta prenamijenilo iz poljoprivrednog u nepoljoprivredno!”, rekao je Lenart te istaknuo kako je ovo očito dokaz da nitko ne radi svoj posao kako treba.

“Poslovica kaže da jedino zemlja i žena rađaju. Nažalost, ova država i HDZ-ova vlast i to uništavaju. Nestaje poljoprivredno zemljište za poljoprivrednu proizvodnju, isto tako žene odlaze iz Hrvatske živjeti i raditi van i vjerojatno se više nikad neće vratiti. Zamislimo se nad ovim podacima i pokrenimo se jer nećemo imati gdje proizvoditi hranu i ostat ćemo bez novih naraštaja!”, zaključio je zastupnik HSS-a.

U Hrvatskom saboru raspravljalo se o klimatskim promjenama o kojima je u ime Kluba zastupnika HSS-a i Demokrata govorio Davor Vlaović. Zastupnik Vlaović je rekao kako su predloženi zakoni nužnost ako želimo da se život kakav poznajemo na Zemlji nastavi, jer zaštita zraka kao jedne od najvažnijih sastavnica okoliša je nužnost, a nemilosrdnim ispuštanjem štetnih tvari ga mijenjamo što ima nesagledive posljedice na život.
Vlaović je izrazio nezadovoljstvo načinom hrvatske reakcije jer kaže, donošenje zakonodavnog okvira prije Akcijskog plana i imenovanja Savjeta za klimatske promjene siguran je put za kašnjenje i kaskanje za naprednijima kao što je Njemačka koja je svojim gospodarstvenicima i građanima dala konkretne smjernice što i kako činiti.

„Mali smo i ne možemo puno utjecati na globalne svjetske tokove, ali možemo voditi brigu o samima sebi. Naši gospodarstvenici su sami održali stručni skup o klimatskim promjenama i načinu kako će klimatske promjene utjecati na budućnost poljoprivrede do 2050. Upozoravaju na pad poljoprivredne proizvodnje do 10%. Mi već sad imamo veliki pad proizvodnje u poljoprivredi zbog lošeg poljoprivrednog zakonodavstva, a utjecaj klimatskih promjena kao što su erozija, povećanja temperature i suša tek slijedi. Sve to će zasigurno uzrokovati i promjene sjetvenog plana i promjenu uzgajanih kultura. Već nam se događaju novi štetnici, nove bolesti. Imamo resurse, treba upotrijebiti znanje i ne dopustiti da u Hrvatskoj ostanemo gladni.“

Vlaović je upozorio na planiranje u gospodarstvu jer 40 % električne energije Hrvatska dobiva iz hidropotencijala, a promjene vodnog režima uzrokovane klimatskim promjenama mogu znatno utjecati na daljnju razinu proizvodnje, te zaključio da se treba okrenuti obnovljivim izvorima kao što je vjetar, sunce ili biomasa kao biljni ostatak u poljoprivredi. Pozvao je na bržu realizaciju projekta izgradnje retencija za što postoje osigurana sredstva iz EU fondova, a iste bi spriječile poplave uzrokovane bujicama koje se događaju sve češće od Zagreba, Zadra do Okučana, Cernika i Stare Gradiške u Brodsko-posavskoj županiji.

„Zakon o zaštiti zraka nam treba, Zagreb, Rijeka, Sisak, Slavonski Brod nemaju zrak prve kategorije tijekom cijele godine. To se konstatira i ništa se ne čini. Novim zakonom delegiramo poslove i odgovornosti prema jedinicama lokane i regionalne samouprave, gradovima i županijama koji moraju napraviti akcijske planove, ali im s druge strane ne dajemo alate. Samo u Slavonskom Brodu je više od 5.000 obiteljskih domaćinstava koja bi trebala promijeniti energent za grijanje i s drva prijeći na ekološki prihvatljiviji energent sami financijski to ne mogu podnijeti. Hoće li država reagirati i pomoći građanima Slavonskog Broda da dobiju povlaštene cijene plina i subvenciju za prelazak na ekološkiji energent s manjom emisijom stakleničkih plinova. Odgovora nema. Gradovima treba pomoć s državne razine.“

U povodu 140. godišnjice rođenja dr. Vladka Mačeka i u povodu 40. godišnjice od osnutka Banovine Hrvatske, zagrebački HSS i Udruga za promicanje hrvatske političke povijesti “Neda Prpić Gamiršek” organiziraju okrugli stol “Dr. Vladko Maček i Banovina Hrvatska”.

Događaj će se održati u srijedu, 25. rujna 2019. godine s početkom u 18 sati u Europskom domu u Zagrebu. 

Predsjednik HSS-a Krešo Beljak održat će uvodni govor, moderat je međunarodni tajnik HSS-a Darko Till, a u raspravi će sudjelovati prof. dr. sc. Livia Kardum, povjesničari Hrvoje Petrić i Ivica Šute s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te arheolog i numizmatičar dr. sc. Ivan Mirnik.

Okrugli stol je ujedno i najava obilježavanja 30. obljetnice od obnove javnoga djelovanja HSS-a u Republici Hrvatskoj.

 

“Naše sudstvo proizvodi situacije koje nisu na čast državi! Presude koje se donose su ismijavanje zdrave pameti. Kad dođemo na vlast, imamo obavezu “provjetriti” sudstvo“, rekao je predsjednik HSS-a Krešo Beljak na konferenciji za medije u Hrvatskom saboru.

“Slučaj koji se dogodio u Splitu, gdje je sudac praktički napravio ubojstvo iz nehaja, poslavši mladića s posebnim potrebama u zatvor umjesto u bolnicu, mora završiti tako da taj sudac više ne može donositi nikakve odluke. Suci donose presude u ime naroda. On ne može odlučivati u ime naroda jer nijedan narod zaslužio da ima suce koji će procesuirati i u kazneni sustav trpati ljude koji su za bolnicu”, rekao je Beljak.

Predsjednik HSS-a pozvao je i na ostavku bivšeg ministra mirovinskog sustava Marka Pavića.

“Pozivamo na red ministra Pavića. Prema nekim navodima na promociju propale mirovinske reforme potrošio je osam milijuna kuna. On mora podnijeti ostavku i odgovoriti na što je potrošio novac”, zaključio je Beljak.

Na konferenciji za medije zastupnici HSS-a upozorili su na probleme u poljoprivredi.

Ostavimo našu zemlju našim poljoprivrednim proizvođačima

Davor Vlaović je zatražio od predsjednika Hrvatskog sabora da sljedećeg tjedna na raspravu stavi interpelaciju o radu Vlade radi nepodnošenja zahtjeva za moratorij na prodaju poljoprivrednog zemljišta strancima.

“U lipnju smo ovu interpelaciju uputili prema Vladi, Vlada se očitovala u srpnju. Jučer je predstavnik Ministarstva poljoprivrede priznao da su tek sredinom ove godine počeli prvi razgovori s predstavnicima Europske komisije o podnošenju zahtjeva za moratorij na prodaju poljoprivrednih zemljišta strancima”, rekao je Vlaović.

“Strah nas je da Ministarstvo poljoprivrede neće dobro pripremiti zahtjev za moratorij, da neće zaštiti naša poljoprivredna zemljišta od prodaje strancima. Vjerujte da su stranci zainteresirani. Ostavimo našu zemlju našim poljoprivrednim proizvođačima”, zaključio je Vlaović.

GMO u Hrvatsku ulazi na mala vrata, a nitko na to ne reagira

“2005. godine je donesen zakon o GMO čime je Hrvatska definirana kao GMO free zemlja. Taj zakon zadnjim izmjenama dopustio ulazak GMO-a u Hrvatsku na mala vrata”, upozorio je Željko Lenart te dodao kako Vlada ne reagira niti se itko kažnjava zbog toga.

Ministarstvo poljoprivrede treba ubrzati programe raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem za općine i gradove

Ana-Marija Petin je rekla kako su uputili apel Ministarstvu poljoprivrede da ubrzaju programe raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem za općine i gradove.

“Sve procedure su prespore. Ako bi dobili odobrenje moratorija i ako bi se ti programi raspolaganja brže odobravali, tada bi naši poljoprivrednici kupili poljoprivredno zemljište, okrupnili ga i proizvodili hranu”, zaključila je.

Na današnjoj sjednici Saborskog odbora za poljoprivredu, između ostalog, raspravljalo se o Interpelaciji o radu Vlade Republike Hrvatske radi nečinjenja Vlade Republike Hrvatske u vezi produljenja moratorija na prodaju zemlje strancima koju je inicirao Klub HSS-a i Demokrata, a svojim potpisom podržalo 20 oporbenih zastupnika.

Na sjednici Odbora za poljoprivredu većina je, nažalost, odbila Interpelaciju, odnosno zaključke navedene u njoj. Klub HSS-a i Demokrata traži od predsjednika Sabora da Interpelaciju stavi idući tjedan na sjednicu Sabora na raspravu.

Podsjetimo, u Interpelaciji se traži od Vlade da izvijesti Sabor što je učinila o dosadašnjoj provedbi Zakona o poljoprivrednom zemljištu i zemljišne politike.

Također, u Interpelaciji se traži od Ministarstva poljoprivrede da ubrza proceduru davanja suglasnosti na programe raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem koje su im dostavile jedinice lokalne samouprave.

U Interpelaciji se traži da Vlada RH zaduži Ministarstvo poljoprivrede da sukladno Zakonu o poljoprivrednom zemljištu žurno raspiše natječaje za zakup i koncesiju kako bi se obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima omogućilo okrupnjavanje poljoprivrednog zemljišta i konkurentnija proizvodnja hrane.

”Vlada Republike Hrvatske dužna je u roku od tri mjeseca podnijeti Europskoj komisiji zahtjev za produženjem moratorija na prodaju poljoprivredne zemlje strancima na dodatne tri godine i o tome izvijestiti Hrvatski sabor. ” – zadnji je zaključak koji se predlaže u interpelaciji.

Aktualnim prijepodnevom krenulo je jesensko zasjedanje Hrvatskog sabora.

Predsjednik HSS-a Krešo Beljak pitao je premijera Plenkovića što on kao predsjednik Hrvatske Vlade planira poduzeti u slučajevima nezakonitih postupanja sudaca. Naveo je primjer Krešimira Ožanića koji je navodno prijetio novinaru Gordanu Duhačeku pritvorom, ako ne prizna zločin.
”Ako je to istina, to je sramota te je to onda zastrašivanje svih onih koji drugačije misle. Tu je i sudac Mario Franetović koji je iz nehaja, također prema pisanju medija, a što nije demantirano, ubio mladića s posebnim potrebama poslavši ga u zatvor umjesto u bolnicu. ”, rekao je predsjednik Beljak.

Predsjednik Beljak kritizirao je i turističku sezonu rekavši kako brojke govore jedno, a ono što su svi vidjeli na hrvatskoj obali drugo.

Nakon premijerovog odgovora predsjednik Beljak nije bio zadovoljan te se osvrnuo na izjavu premijera koji je rekao kako nije otišao u Bruxelles iako su to svi predviđali:
“Ja vam se zahvaljujem što niste otišli u Bruxelles, ali i za vas i sve nas bilo bi bolje da ste otišli”, zaključio je Beljak.

Predsjednik HSS-a Krešo Beljak na konferenciji za medije pozvao je na ukidanje obaveznog plaćanja HRT pristojbe.

“Obvezna pristojba HRT-a je harač koji opterećuje građane i poduzetnike s više od 1,2 milijardi kuna godišnje. Taj harač treba ukinuti!”

Predsjednik HSS-a je naglasio kako javnu televiziju ne treba ukinuti, ali treba provesti raspravu među političkim strankama i saborskim zastupnicima oko njenog financiranja. Istaknuo je kako bi se javna televizija trebala financirati iz državnog proračuna.

“Treba li nam javni servis 4 televizijska i s 12 radijskih programa, s gotovo 3.000 zaposlenih i s uredničkom politikom koja nije objektivna?”, upitao je predsjednik Beljak te dodao kako javna televizija ne vrši svoju edukativnu ulogu.

“Građani pod prijetnjom ovrha moraju plaćati HRT pristojbu. Posebno nas boli što hrvatski poljoprivrednici moraju plaćati pristojbu ako u traktoru kad oru njivu slušaju radio”, zaključio je.

U povijesti Hrvata najdramatičniji je događaj smrt Stjepana Radića, a sama dramatičnost ima izvorište u besprizornom činu kada se barbarskim zločinom zaustavlja pravo jednog naroda da demokratski izrazi, na zato Ustavom Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca utvrđenom mjestu, tj. Skupštini – parlamentu, aktualna politička i druga stajališta svog naroda o vitalnim državnim pitanjima.
Dramatičnost tog događaja o načinu vladanja u Kraljevini Jugoslaviji i položaju Hrvata, najobjektivnije oslikava veliki svjetski umjetnik, Hrvat, Ivan Meštrović, riječima: “Hegemonija se je atentatom posve ogolila te je hitac ispaljen u Stjepana Radića bio stvarno namijenjen cijelom hrvatskom narodu.“
Zašto je srpska hegemonistička politika ostala bez odgovora na djelovanje Stjepana Radića u Kraljevini SHS i jedini izlaz vidjela u ispaljenom smrtonosnom hicu, na to pitanje će jednog dana pod pritiskom civilizacijskih dosega morati kulturno odgovoriti suvremena srpska inteligencija, bez izmotavanja.

Stjepan Radić, rođen u Trebarjevu Desnom kao deveto dijete u siromašnoj obitelji, u najranijoj mladosti kroz obiteljski odgoj i dostupno obrazovanje opredijelio se za vrijednosti istine, slobode i pravednosti. U svojem društvenom ponašanju postaje čovjek razumnosti koji ne robuje zlu, a u politici stvaralačka osoba pravih političkih vrijednosti, istovremeno hrabar i spreman za uvjerenja i narodne interese osobno podnositi najteže žrtve.
U materijalnom dijelu, dijeli siromaštvo sa svojim narodom, ali duh obiluje i on mu je raskošan, s inteligencijom izgovora genijalne misli istovremeno sebi i narodu te tako proživljava sve ono što i narod.
Nepogrešivo osjeća bilo naroda, doživljava fenomen međusobne iskrenosti, razumijevanja i odanosti te je pri tome jedinstven i do danas visoko vjerodostojan.
Odraz njegovih političkih misli i programske filozofije života u narodu se pretvara u političko opredjeljivanje koje odiše spontanošću i povjerenjem te odlučnim slijeđenjem Stjepana Radića, jer on je jedan od njih u borbi za promjene načina života i ostvarenje Republike Hrvatske.

Politička dalekovidnost, pronicljivost Stjepana Radića postaje prepoznatljiva i povijesno potvrđena u poznatom govoru 24. studenoga 1918. godine u Zagrebu na sastanku Središnjeg odbora Narodnog vijeća u izrečenoj rečenici „ Ne srljajte kao guske u maglu“.
U tom govoru kada je rekao i ovu čuvenu rečenicu jasno se može razabrati Radićeva misao o hrvatskoj državotvornoj individualnosti, samosvojnosti i samostalnosti.
Usprkos Radićevim argumentima koji idu u prilog zdravog političkog razuma u sagledavanju cjelokupnog konteksta, u Beogradu je objavljeno 3. prosinca 1918. godine ujedinjenje Slovenaca, Hrvata i Srba u jedinstvenu jugoslavensku državu. Toj novostvorenoj tvorevini osporava se legitimitet, posebice zbog proceduralnih razloga koji su se pripisivali manipulacijama Svetozara Pribičevića.
Hrvatska seljačka republikanska stranka nije priznavala prvoprosinački akt o ujedinjenju i nije sudjelovala u radu Ustavotvorne Skupštine Kraljevine SHS.
Konstanta Radićevog djelovanja potvrđuje se kad je na sjednici „Republikanske zastupničke većine banske Hrvatske, održane 14. svibnja 1921. godine usvojen Radićev Ustav, neutralne seljačke Republike Hrvatske, koji je postao i službeni program stranke do 1925. godine.
U tom Ustavu istaknute su u najsažetijem vidu konstante programa HRSS-a, naglašen državnopravni republikanizam kao zajednica misaonih bića, zajednica kulture i drugog. U slijedu događaja uvodi svoju stranku u seljačku internacionalu, traži podršku umnih i uglednih političara u Hrvatskoj i hrvatskog naroda, uvijek dorastao njihovoj razini intelektualnih dometa i političko – diplomatske snalažljivosti uklopljen u granice načela istine i pravde te proklamirane slobode i legaliteta.
Vrlo je jednostavno iščitati programske izvedenice iz ovog Ustava pa tako suradnici i bliski sljedbenici uključujući cjelokupan hrvatski narod, kroz stranačko djelovanje HRSS-a zaokružuju autentičnu hrvatsku političku misao tj. „Nauk braće Radić“.
Na političko djelovanje Radića reagira 1924. godine Monarhija zabranom HRSS-a održavanjem zborova, objavljivanjem knjiga, brošura i novina i pokreće kazneni postupak protiv Radića, vodstva HRSS-a i njegovih pristaša.
HRSS je nakon toga u ožujku 1925. priznao Monarhiju i Vidovdanski ustav, ali s izričitom pretenzijom za izmjenu Vidovdanskog ustava i postizanje „Narodnog sporazuma“ između srpskog, hrvatskog i slovenskog naroda.
Samom logikom iz imena HRSS izostavlja se republikanstvo i stranka nadalje od 1925. djeluje kao HSS te sudjeluje u “radikalskim” vladama Monarhije od srpnja 1925. do veljače 1927. godine držeći se odavno zacrtanih načela: borbe za hrvatsku ravnopravnost, samosvojnost i samostalnost temeljem njihovih ustavnih prava. Radić i vodstvo HSS-a pušteni su iz zatvora 18. srpnja 1926. godine.

Iznenađenje na izborima za državnu Skupštinu u rujnu 1927. godine – HSS dobiva 63 mandata i to pretežito glasovima s područja Hrvatske, Bosne i Hercegovine, a stanovite rezultate postigli su u Srbiji i Sloveniji. Uz razvoj drugih političkih okolnosti vezanih za muslimane, Radić i HSS političkom transformacijom Svetozara Pribičevića iz političkog protivnika u Radićeva i Mačekova iskrenog saveznika, osvajaju sve širi prostor istomišljenika.
Istovremeno opozicija u Skupštini Kraljevine SHS jača ulogu HSS-a posebnom formacijom Seljačko-demokratske koalicije koju predvodi Radić uz privrženost Svetozara Pribičevića te dolazi do oštrih kritičkih sukoba protiv srpskih radikalnih hegemonista.
Radić otvoreno napada Vladu kao policijsko-žandarsku diktaturu hegemonista pojačanu korupcijom i pljačkom u svim prečanskim krajevima Kraljevine, zaoštrenost između Vlade i opozicije raste i Stjepan Radić postaje meta. Takva politička opcija shvaćena i prihvaćena od naroda koja vizionarski prethodi trendovima u sveukupnoj svjetskoj politici i donosi osjetne civilizacijske pomake, tadašnjim vlastodršcima oslonjenim na barbarske običaje, ne omogućava nimalo prostora za politički djelotvoran odgovor. S tom činjenicom srpska hegemonistička politika nije se mogla nositi političkim sredstvima, jer vrijednosti koje zastupa Stjepan Radić i prvaci njegove stranke te vjera i odlučnost kojom to čine, otvaraju mu prostor najvjerodostojnijeg onovremenog političkog lidera u uzdizanju i uvjerenju u trajanje.
Odgovor srpske hegemonističke politike su otvorene prijetnje smrću Stjepanu Radiću, što je britanski poslanik u Beogradu precizno opisao u izvještaju Londonu citirajući doslovno riječi Puniše Račića “da u Skupštini moraju pasti glave i da ne može biti mira dok se ne ubije Stjepan Radić“.

Atentat, ta krvava drama trajala je vrlo kratko, u kojoj je iz revolvera ubojica Puniša Račić na mjestu usmrtio Đuru Basaričeka, potom ranio dr. Ivana Pernara, Ivana Granđu i Stjepana Radića, a na kraju je ubijen i Pavle Radić.
Nakon atentata Karađorđevićeve vlasti poduzele su brojne poteze da se prikrije istina o pokolju u Narodnoj skupštini. Radikalna interpretacija ovog događaja bila je klasičan falsifikat kojem se je priklonio i Korošec, slovenski svećenik. No važno je istaknuti što je u govoru prilikom pokopa Pavla Radića izrekao Svetozar Pribičević navodeći prvi put. “Mi svi osjećamo, a naročito su svjesni toga ovdašnji Srbi, da su Hrvati u zajedničku državu donijeli svoju historijsku državnost i to je razlog više da se tako urede odnošaji u našoj državi da se zajamči potpuna jednakost i ravnopravnost s onima koji su kroz vjekove znali sačuvati svoju državnost”. Ovom izjavom Pribičević odbija biti u rukama srbijanskih političara oruđe za centralizam i srpsku hegemoniju Beograda.

Radić se vratio u Zagreb 8. srpnja. Poslanici SDK-a napustili su Beograd i nisu sudjelovali na zasjedanju Narodne skupštine koje je održano 1. kolovoza 1928. godine. Naprotiv, tog dana sastali su se u zgradi Hrvatskog sabora gdje je Pribičević otvorio plenarni sastanak kojemu je predsjedao Vladko Maček, a na kojem je donesena rezolucija od 7 točaka.

Kao najvažnije napomenut ćemo iz tog sadržaja:
– da je atentatom poništeno dosadašnje državno uređenje,
– da je akt ujedinjenja iz 1918. i Ustav iz 1921. zloupotrijebljen za hegemoniju Srbije te nepriznavanje Odluka iz Beograda za prečanske zemlje.

Taj dokument tjedan dana prije smrti potpisao je u bolesničkom krevetu Stjepan Radić.

Najveći politički div 20. stoljeća umro je 8. kolovoza 1928. godine, ali njegova ideja i nauk braće Radića nisu umrli. Prorokovao je to i sam Radić rekavši: “Uostalom, ako me i ubiju, ne mogu ubiti ideju koja je prevladala ne samo cijelom Hrvatskom, nego je prodrla već prilično daleko”. To što je rekao Stjepan Radić, pokazalo se točnim, ideja i same vrijednosti nauka braće Radić nisu ostali bez odjeka i rezultata za dobro hrvatskog naroda, u dosljednom nastavku vođenja Radićeve politike, pod vodstvom njegovih odanih sljedbenika Mačeka, Krnjevića i drugih prvaka HSS-a. Zaustavili su ih kataklizmički događaji 20. stoljeća izazvani totalitarizmima 1941.-1945. te 1945.-1990. godine.

Krajem 1990. godine obnovljeno je djelovanje HSS-a u SRH-u uvođenjem parlamentarizma te HSS, uz manje i veće uspjehe djeluje i danas.

Vrijednosti za koje su se borili Stjepan Radić i njegovi odani sljedbenici Vladko Maček i Juraj Krnjević, aktualne su i danas kroz Nauk braće Radić, zato se osjećamo ponosni što i danas želimo slijediti ta čista i jasna politička načela na dobrobit svih nas te građanki i građana Republike Hrvatske.

Živjela Republika Hrvatska!