„Na pragu smo proljetne sjetve, kada je bitno posijati kvalitetno sjeme da bismo na jesen imali dovoljno uroda i bili što više neovisni o svjetskim i europskim događanjima po pitanju hrane. Međutim, u ovu sjetvu ulazimo s jednom nerazjašnjenom temom“, upozorio je zastupnik Željko Lenart u četvrtak u Hrvatskom saboru.

Naime, postoji veliki problem s određenim člancima Zakona o sjemenu, sadnom materijalu i priznavanju sorti poljoprivrednog bilja jer su tvorci tog zakona zaboravili na IAKS mjere, što bi mnoge poljoprivredne proizvođače dovesti do toga da ostanu bez potpora.

Nema odgovora na zastupničko pitanje

„4. veljače ove godine sam poslao zastupničko pitanje Ministarstvu poljoprivrede gdje ih molim da nedvosmisleno pojasne članak 17. stavak 2 koji se odnosi na poljoprivredne proizvođače čija ukupna proizvodnja ne prelazi 7 hektara. Pitao sam da li poljoprivredni proizvođač koji je posijao vlastito sjeme, koje nije dorađeno u skladu s člankom 18. navedenog zakona na površini ne većoj od 7 hektara, a nije sijao druge sorte iz skupine žitarica, uljarica i predivog bilja ostvaruje pravo na potporu? Hoće li ta potpora biti u istom iznosu kao da je posijao certificirano sjeme? Hoće li uz podnošenje zahtjeva za potporu Agenciji biti dovoljno upisati da je na određenoj površini do 7 hektara posijao soju bez podnošenja dodatne dokumentacije? U ovom trenutku to nije tako. Do dan danas ja nisam dobio nedvosmislen odgovor.“

Lenart je pojasnio da u slučaju ako poljoprivredni proizvođač posije svoje sjeme soje koje je ostavio od prošle godine, neće imati račun i deklaraciju za 7 hektara, a to je otprilike 20 000 kuna potpore koje će on izgubiti.

Kreće sjetva, a poljoprivrednici mogu ostati bez potpora

„Od 1. siječnja na snazi je novi Zakon o sjemenu, sadnom materijalu i priznavanju sorti poljoprivrednog bilja gdje se u članku 17. govori da poljoprivredni proizvođač upisan u Upisnik poljoprivrednika može, osim kategorija navedenih u članku 14. ovoga Zakona, proizvoditi za svoje potrebe na vlastitom gospodarstvu sjeme s poljoprivrednog gospodarstva.

Znači, ako posijete do 7 hektara soje, ne morate ničim dokazivati da je to tako. No, gospoda koja su pisala ovaj zakon zaboravila su da postoje IAKS mjere. Prema pravilniku o IAKS mjerama, svatko tko podnosi zahtjev za potporu agencijama za plaćanje, dužan je po hektaru predočiti račun za 80 kg soje i deklaraciju o tom sjemenu. Što znači da po ovome zakonu proizvođači imaju pravo na potporu, ali prema IAKS mjerama – ako ne dostave dokaze neće dobiti tu potporu“, upozorio je Lenart.

„Vrijeme je početka sjetve soje, neki poljoprivrednici čitaju zakon, ne znaju za IAKS mjeru, posijat će svoje sjeme, ostat će bez potpore, ostvarit će jedan veliki gubitak, veći nego što košta samo sjeme“, rekao je te apelirao na Ministarstvo poljoprivrede da što prije dostavi jasan odgovor na ovu dvojbu.

„Oni koji čekaju odgovor dolaze u fazu da postoji mogućnost da više neće biti certificiranog sjemena dok konačno stigne taj odgovor iz Ministarstva, a on bi mogao stići i nakon sjetve. Apeliram na Ministarstvo i Vladu da se prime posla i da nam šalju odgovore na vrijeme kako bismo mogli onima koji su nas delegirali ovdje u Hrvatski sabor dati konkretne odgovore, da ljudi znaju što rade, a ne da stvaraju gubitke zbog aljkavosti državnih službenika u određenim ministarstvima“, zaključio je zastupnik HSS-a.

U srijedu je u Hrvatskom saboru raspravljano o Konačnom prijedlogu zakona o komasaciji poljoprivrednog zemljišta. Zastupnik Željko Lenart istaknuo je kako je komasacija poljoprivrednog zemljišta izuzetno osjetljiva tema jer se radi uglavnom o privatnom zemljištu.

„Privatno vlasništvo je ustavna kategorija, ono je neotuđivo. Nasilno provoditi jedan postupak bit će vrlo teško. Davno smo trebali urediti poljoprivredno zemljište u Hrvatskoj, nije se ništa radilo“, rekao je.

Komsacija je trebala biti napravljena odavno

Podsjetio je kako ljudi još i danas imaju probleme zbog komasacije iz prošlih vremena koja nije korektno napravljena. Izrazio je zabrinutost oko procjene zemljišta i hoće li ona biti pravedna.

„U članku 3. zakona piše: Iznimno od stavka 1. ovoga članka, vrijednost zemljišta koje se sudioniku komasacije dodjeljuje, ne može biti manja od 90 % ni veća od 120 % vrijednosti zemljišta koje je unio u komasacijsku gromadu. Hoće li sve biti dobro procijenjeno? Tko će to dobiti 120 % vrijednosti? Na deset hektara to je dva hektara, a tko će dobiti 90 % na deset hektara to je hektar. Danas, u vrijeme kad cijena zemljišta raste astronomski, kada je već teško naći slobodno poljoprivredno zemljište za kupovinu, čak i za iznajmljivanje, izgubiti hektar je jako puno. Netko bi ovdje mogao dobro profitirati“, rekao je Lenart.

Dodao je kako vjeruje da to nije namjera ovog zakona. No, s obzirom što se sve događalo s poljoprivrednim zemljištem nije uvjeren da će sve biti napravljeno kako treba.

Kanalske mreže i putevi su jedini dobitak ovog zakona

Složio se da svrha komasacije treba biti ekonomičnije iskorištavanje poljoprivrednog zemljišta uz povoljnije uvjete za poljoprivrednu proizvodnju, pravilnije čestice, putovi, kanalska mreža, okrupnjavanje.

„Povećavanje posjeda znači veću rentabilnost. Naravno da će biti bolji uvjeti za proizvodnju ako se napravi kanalska mreža i putevi tamo gdje ih nema, te da budu pravilne čestice, ali ne vidim ovdje da će se posjedi povećati. Ako vi ulazite u komasaciju s određenom količinom zemljišta, otprilike s istom količinom biste trebali izaći iz te komasacije. Činjenica je da postoje područja u RH gdje je to nužno, no ne smatram da to može biti odrađeno na način kako je predloženo u zakonu“, pojasnio je.

Spornim je ocijenio i to da bi jedinice lokalne samouprave trebale odrađivati komasaciju.

„Jedinice lokalne samouprave do sada su  pokazale da u dosta slučajeva nisu korektno odrađivale natječaje s državnim poljoprivrednim zemljištem. Niz lokalnih šerifa u određenim općinama su to netransparentno radili, vidjeli ste to u svim medijima. Treba spriječiti to, ne mogu to raditi načelnici. Smatram da komasaciju mora isključivo raditi Ministarstvo poljoprivrede, ono mora provoditi sve procese i u komasaciju ne smiju biti uključeni ljudi koji su podložni političkim izmjenama“, predložio je Lenart.

Naveo je kako komasaciju moraju odrađivati zaposlenici s velikim iskustvom i dokazanim znanjem iz raznih struka te da svakako mora biti uključena Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju. Agencija ima najviše informacija o tome što se od zemljišta obrađuje, kako se obrađuje, ima sve karte, sve vidi iz zraka.

Brisanje granica katastarskih čestica bi brže i bolje popravilo stanje čestica

Kao mjeru koja bi prethodila komasaciji predložio je brisanje granica katastarskih čestica. Tako bi se brže i bolje popravila statistika i stanje naših katastarskih čestica. Pojasnio je to na primjeru vlastitog zemljišta.

„Kupio sam 4 hektara od 8 vlasnika, imam 12 čestica. Danas je to jedna parcela, ali da bi ja to izbrisao i napravio jednu česticu, morao bi platiti jedno malo bogatstvo za elaborate, za mjernike i da se to izbriše. Treba donijeti zakon gdje će se pomoći onima koji to žele napraviti. Da jednostavno vlasnik svojim potpisom zatraži da se granice čestice izbrišu i to napravi državna administracija s minimalnim troškom.“

Zaključio je kako će komasacija dugo trajati, teško će dolaziti do dogovora te da će jedini dobitak ovog zakona biti to što će se iskopati kanali i napraviti putevi tamo gdje ih nema.

Komasacija je nekome majka, a nekome maćeha!

Bruno Šagi, predsjednik Sveučilišne organizacije Hrvatske seljačke stranke, komentirao je Nacrt Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti:

“O Zakonu o znanosti i visokome obrazovanju prvi smo puta kao Sveučilišna organizacija HSS-a (SOHSS) izrazili stav priopćenjem u studenome 2021. Ovih dana postaje potpuno jasno da smo bili u pravu. Žao mi je da je tako jer to znači moguće određene probleme za akademsku zajednicu u budućnosti upravo zbog situacije na koju smo tada upozoravali. No, nekoliko je činjenica potrebno istaknuti kako bi se javnost upoznala s onime što se događa.

Nacrt novoga Zakona problematičan je iz više razloga, a prvenstveno je problematičan zato što otvara jasan prostor politici da direktno utječe na sveučilišta te ruši postojeću autonomiju sveučilišta, između ostalog, preko tzv. Sveučilišnog vijeća u kojem bi se osim članova imenovanih od strane senata sveučilišta nalazili i članovi koje je imenovala politika te bi oni uvelike mogli utjecati na funkcioniranje samih sveučilišta.

Ideja ovog Zakona, studente bi direktno oštetila na više načina, a neki od njih su marginaliziranje studentskih predstavnika u tijelima sveučilišta i fakulteta na način da prema novom Zakonu ne bi mogli, npr. glasati za poziciju dekana te se npr. ograničava studentski rad tako da studenti (u redovitom statusu) ne bi mogli obavljati samostalnu djelatnost obrta, iz prava studenata izbačeni su pravo na konzultacije, rad u studentskim udrugama, pravo na psihološku i zdravstvenu pomoć u studentskim poliklinikama, itd.

Autorima Zakona kao SOHSS postavljamo sljedeće pitanje: “Za koga prvenstveno postoje sveučilišta ako ne za studente?”

Drago mi je da su od strane studentske politike na ovaj Nacrt Zakona potpuno opravdano reagirali Hrvatski studentski zbor, Europska studentska unija te Studentski zbor Sveučilišta u Zagrebu.

Također, koristim priliku da još jednom apeliram na nadležne institucije da poboljšaju standard života u studentskim domovima novom opremom, da povećaju sigurnost u studentskim domovima zbog različitih incidenata koje pamtimo tijekom posljednjih par godina te da povećaju dostupnost liječnika i lako dostupnu besplatnu psihološku pomoć svim studentima na sveučilištima koji bi takvu pomoć željeli dobiti.

Ovim putem, pozivam Ministarstvo znanosti i obrazovanja da za dobrobit akademske zajednice ne forsira ovakvu ideju Zakona koji komentiramo. Kao SOHSS ponavljamo svoj stav da želimo politiku čistih računa u sustavu znanosti i visokoga obrazovanja bez političkih zadiranja u autonomiju sveučilišta.”