Raspravljajući o nepoštenoj trgovačkoj praksi u lancu opskrbe hranom, Željko Lenart je rekao kako bi volio da se govori o poštenoj trgovačkoj praksi, ali vjerojatno takve u Hrvatskoj nema.

Zakon o nepoštenoj trgovačkoj praksi ne znači ništa ako se ne provodi

Naveo je primjer iz Posavine. “Imamo slučaj koji se dogodio u Posavini, u Hrvatskoj Dubici. Rod kukuruza iz 2019. godine preuzet je na OPG-u Zorotić od OPG-a Miklenić iz Kutine vrijedan oko 500 tisuća kuna, no do danas ga nitko nije platio! Obitelj Miklenić iz Kutine ne vidi načina kako će doći do novaca za urod koji su predali. Samo 50 tisuća kuna su platili prijevoz iz Kutine do Hrvatske Dubice! Ovakvih OPG-a ima još – koji su svoj kukuruz predali istom otkupljivaču i do danas, nakon prijava policiji i USKOK-u, nisu došli do svog novca!”, rekao je Lenart te dodao kako zakon o nepoštenoj trgovačkoj praksi ne znači ništa ako imamo ovakve slučajeve.

Zašto se ne imenuju proizvođači i trgovački lanci koji prodaju ‘lažna’ maslinova ulja?

Zastupnik HSS-a je upozorio i na slučaj s maslinovim uljem o kojem se ovih dana raspravljalo u medijima.

“Inspekcija je utvrdila da više od polovice maslinovih ulja, koja se na hrvatskom tržištu prodaju kao ekstradjevičanska, ne odgovaraju deklaraciji ekstradjevičanskih! No, nigdje se navodi koja ulja i u kojim se trgovačkim lancima prodaju. Zašto se ne imenuju proizvođači i trgovački lanci?” upitao je Lenart i naveo kako ih Vlada i ministarstva ne smiju imenovati jer ovisimo o uvoznoj robi te nismo dostatni skoro u ničemu da prehranimo svoje stanovništvo.

Donosimo neprovedive zakone koje pišu ljudi koji nisu stručni

Kao probleme je posebno istaknuo to što u Hrvatskoj nitko ne brani male proizvođače, da se pogoduje stranim trgovačkim lancima i da ni u ovoj pandemiji nismo shvatili da nam je potrebna vlastita hrana.

“Svaki dan se, kao poljoprivredni proizvođač, pitam što mi to treba. Što mi to treba šarafiti po starim strojevima, ulagati gotovi novac. Jedino znam koliko košta repromaterijal. Kad proizvedete ne znate koliko će koštati vaš proizvod. A često on padne ispod proizvodne cijene. I što radite? Cijelu godinu ste radili za gubitak”, kazao je Lenart.

“Jeste li se ikada zapitali uvozimo li išta iz Bugarske, Rumunjske ili iz siromašnijih članica EU? Ne uvozimo! Jesu li u Hrvatsku došli trgovački lanci iz Bugarske ili Rumunjske? Nisu! Došli su iz bogate Europe da uzmu i ono malo što imamo, a svakog dana imamo sve manje.

Nikad se ne pitamo donosimo li zakone koji su neprovedivi. U ministarstvu sjedi dvije trećine ljudi koji misle da je krava ljubičasta jer nikada u životu tu kravu nisu dirnuli. Vidjeli su jedino onu s čokolade. Dok nam takvi ljudi kroje politiku, do tad ćemo si mi seljaci razmišljati što nam to sve treba”, zaključio je zastupnik HSS-a.

U petak 19. veljače održan je Odbor HSS-a Požeško-slavonske županije kojeg je vodio koordinator Ivica Fliszar.

Nakon pozdravnih riječi je iznio svoje viđenje zatečenog stanja u toj županijskoj organizaciji nakon proteklih turbulentnih mjeseci. Fliszar je sa zadovoljstvom konstatirao kako nije došlo do najavljenog velikog odljeva članstva što zahvaljuje sadašnjim predsjednicima gradskih i općinskih organizacija. Istaknuo je kako su kao organizacija usmjereni što boljim rezultatima na lokalnim izborima. Naglasio je kako misli da će njegova pozicija koordinatora HSS-a Požeško-slavonske županije biti problem s obzirom na to da je zaposlen kao unutarnji revizor u Hrvatskim šumama te mora poštovati Kodeks etike revizora te se ne smije politički aktivirati zbog nepristranosti revizorske struke. Zato je predložio da se Središnjici HSS-a uputi prijedlog o imenovanju drugog koordinatora s obzirom na ovlasti koje mu pripadaju. Iznio je prijedlog da se za koordinatora imenuje Dragan Marukić, a Predsjedništvo HSS-a će donijeti konačnu odluku.

Na sjednici su sudjelovali i zamjenik predsjednika HSS-a Davor Vlaović te Željko Lenart, glavni tajnik HSS-a. Upoznali su predstavnike gradskih i općinskih organizacija u Požeško-slavonskoj županiji o stanju u stranci te su im pojasnili procese koji su se događali uoči Glavne izborne skupštine HSS-a, ali i nakon što je održana.

Lenart je prenio i stav Predsjedništva HSS-a o tome da sve gradske i općinske organizacije imaju potpunu slobodu u sklapanju koalicija s drugim strankama na lokalnim izborima koji će se održati u svibnju, ali je naglasio kako te koalicije ne smiju biti na štetu HSS-a.

Predstavnici gradskih i općinskih organizacije Požeško-slavonske županije upozorili su na probleme s kojima se susreću u Slavoniji te su govorili i o golemim problemima u poljoprivrednoj proizvodnji te neadekvatnoj podršci Vlade RH i drugih institucija. Gase se šećerane, mljekari bilježe nenadoknadive gubitke, kao i proizvođači cvijeća. Naglasili su i kako vladajući nisu naučili ništa tijekom epidemije korona virusa, uvoz hrane nam je i dalje veći od izvoza. “Nema strategije, plana, ideje. Netko kao da namjerno želi u potpunosti uništiti proizvođače”, zaključili su.

Zastupnici iz Kluba HSS-a i HSU-a održali su danas konferenciju za medije na kojoj su upozorili na manjkavosti zakona o sjemenu. Prvi problem je što zakon ide na ruku dorađivačima sjemena, a ne poljoprivrednim proizvođačima.

Zakon ide na ruku dorađivačima sjemena

Željko Lenart (HSS), koji je i sam poljoprivredni proizvođač, istaknuo je kako dorađivači sjemena žele preuzeti i onaj zadnji dio sjemena koje su naši poljoprivredni proizvođači sebi ostavili kako bi imali jeftiniju sjetvu.

“Sjeme s poljoprivrednog gospodarstva” je pojam koji se uvodi u ovom zakonu. Sjeme koje se uzme s poljoprivrednog gospodarstva mora proći postupak dorade i kod dobavljača mora biti upisano kao dorađivačevo. Ako poljoprivrednik želi posijati svoje sjeme, mora ga spremiti nakon žetve, zatim transportirati kod nekoga od dorađivača. Njih ima vrlo malo i loše su raspoređeni u Hrvatskoj. Transport košta značajan iznos, dorada i certifikacija koštaju toliko da nijedan poljoprivredni proizvođač neće ulaziti u taj trošak jer je veći od kupnje certificiranog sjemena”, rekao je Lenart te upozorio kako se tako poljoprivredni proizvođači tjeraju u sivu zonu.

Naveo je primjere soje i pšenice. Poljoprivredni proizvođači biti natjerani da nužni dio sjemena do sjetvene norme kupuju, a za preostali dio da siju svoje sjeme koje neće ići na doradu. Nitko neće moći dokazati da su oni posijali svoje sjeme jer su zadovoljili zakonsku normu. Opet će proizvođači sijati svoje sjeme, ali ovaj puta će biti u sivoj zoni.

“Ovaj zakon se želi progurati pod krinkom povećanja produktivnosti poljoprivredne proizvodnje. Nikome od nas proizvođača nikada nije u interesu posijati loše sjeme i imati loš prinos. Svake godine kada otvorim vrećicu sjemena soje i sipam je u sijačicu zažalim što nisam uzeo svoje sjeme od prošle godine i posijao ga”, rekao je HSS-ov zastupnik. Dodao je kako je kvaliteta sjemena loša te da niti jedan poljoprivredni proizvođač nije uspio dokazati štetu koja mu je nastala sjetvom lošeg sjemena.

Dorađivači nisu odgovorni za kvalitetu sjemena

Druga stvar koja je problematična u zakonu je to što dorađivači jednostavno nemaju odgovornost za ono što rade.

“Za kvalitetu sjemena odgovoran je dobavljač koji ga prvi stavlja na tržište Republike Hrvatske. Za kvalitetu sjemena nije odgovoran dorađivač i onaj koji ga je certificirao, već onaj koji ga prodaje”, istaknuo je Lenart. Naveo je kako je sjeme paprike koje on koristi proizvedeno na Tajlandu, pakirano u Nizozemskoj, a tvrtka u Hrvatskoj ga prva stavlja na tržište i odgovorna je za kvalitetu sjemena, iako trgovac u Hrvatskoj to sjeme nije niti vidio niti pakirao niti zna što je unutra!

Poljoprivredni proizvođači mogu proizvesti, certificirati i doraditi sjeme u pogonima koji to rade, ali ga ne mogu prodavati

Treći problem je što poljoprivredni proizvođači mogu proizvesti sjeme, certificirati ga, doraditi u pogonima koji to rade, ali ga ne mogu prodavati.

“Pitanje zbog čega ako je to sjeme prošlo sve faze koje je prošlo i sjeme koje dorađivač prodaje. Stare sorte se mogu sijati i po ovom zakonu, jedino se njihovi plodovi ne mogu stavljati na tržište. To je problem s kojim se susreću povrtlari. Svatko od nas ima neke svoje sorte koje čuva i uzgaja si sjeme kakvog nema certificiranog na našem tržištu”, istaknuo je.

Lenart je upitao zašto seljaci moraju uvijek biti u sivoj zoni.  “Poljoprivredni proizvođači, a i sve udruge koje su se podigle na noge kako bi spriječile donošenje ovakvog zakona žele raditi po zakonu, žele da sve bude kontrolirano i kvalitetno. Žele da imamo naše sorte s kojima možemo izaći na tržište. Hibridne sorte su nešto što možete kupiti bilo gdje u svijetu i bilo gdje posijati”, zaključio je Lenart.

Interes poljoprivrednih proizvođača je iznad svih interesa

Silvano Hrelja (HSU) je istaknuo kako Lenart kao poljoprivredni proizvođač shvaća koje su problematične točke ovog zakona koji se pokušava progurati. “Interes poljoprivrednog proizvođača je iznad svih interesa, a to je da ima svoje kvalitetno sjeme”, rekao je Hrelja. Pozvao je birokraciju resornog ministarstva da prestane voditi brigu oko interesa samo pojedinih grupacija. Rekao je i da prestanu biti “euro uvlakači” jer nas na donošenje ovakvog zakona EU još uvijek ne tjera.

Juraj Krnjević rođen je u Ivanić Gradu 19. veljače 1895. godine, a podrijetlom je bio iz obrtničke (krojačke) obitelji. Otac mu se zvao Mato, a majka Ana (rođena Marčinić). Imao je pet godina mlađeg brata Cvjetka. Osnovnu školu je završio u rodnom mjestu, a dalje se školovao u Nadbiskupskom Orfanotrofiju u Zagrebu. Klasičnu gimnaziju završio je u Zagrebu. Zbog bolesti srednjeg uha bio je proglašen nesposobnim za vojnu službu pa je izbjegao sudjelovanje u Prvom svjetskom ratu. Pravo je studirao u Zagrebu, Beču i Budimpešti te ponovo u Zagrebu gdje je doktorirao nakon što je 15. ožujka 1919. položio ispit zvan rigoroz te se zaposlio kao odvjetnički perovođa.

Krnjevićeva djelatnost u Narodnom vijeću je bila presudna za to što je upoznao Stjepana Radića i to kada je posjetio Ivanić Grad 10. studenoga 1918. Narodno vijeće je pozvalo Radića da bude govornik na skupštini, ali tom prilikom nitko nije htio predsjedati skupštinom pa je tu dužnost preuzeo Juraj Krnjević iako je bio najmlađi u odboru Narodnog vijeća. Skupština je bila uspješna, a Juraj Krnjević je Radića pozvao na ručak k svojim roditeljima, a prvi susret s njim opisao:

„I tako smo mi Stjepana Radića pozvali da bude govornik na toj Skupštini. Onako na zgodnom mjestu je to bilo uređeno, čitaonica, kroz prozor se govorilo dalje… On je kolosalno govorio, ljudi su bili oduševljeni, sve se jako dobro svršilo… ali nitko nije htio pozvati na objed Stjepana Radića k sebi doma, od gospode ivanićke, nego sam ja naredio i rekao svojoj mami i onda sam ga dovel doma k sebi. On je obedval zajedno s nama i onda on veli da popodne ide u Moslavinu gdje on sa svojim rođacima – seljacima iz Trebarjeva – ima vinograd… Rekao mi, hoću li ja ići s njim tamo.“

Krnjević je prihvatio Radićev prijedlog i proveo s njim dva dana te izjavio kako je od njega čovjek mogao puno naučiti, a i da mu je bilo „daleko najsimpatičnije ono sve što sam čuo od njega“.

Krnjević je nakon pristupanja u Hrvatsku pučku seljačku stranku vrlo brzo stekao povjerenje stranačkog vodstva. Stoga ne treba čuditi što je već 1920. bio kandidiran u Varaždinskoj županiji te uspješno izabran u Ustavotvornu skupštinu Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca.

Krnjević je kao odvjetnički perovođa nakon posla često obilazio Radićevu Slavensku knjižaru u Jurišićevoj ulici u Zagrebu. To mu nije bio problem jer se knjižara nalazila blizu suda gdje je obavljao poslove za odvjetnika. Kada nikoga drugog nije bilo u knjižari, a Stjepan Radić se nalazio u zatvoru, onda je Krnjević preuzimao razgovore sa seljacima koji su dolazili iz raznih krajeva Hrvatske. Jednom prigodom je netko iz Varaždina telefonirao u knjižaru i predložio da predstavnici Hrvatske pučke seljačke stranke dođu na sajam u Varaždin gdje se nakon sajma sastajalo mnoštvo naroda koji je bio spreman na stranačko organiziranje. Juraj Krnjević je prihvatio inicijativu te obišao varaždinski kotar, ali se uputio i u Međimurje gdje je bio prvi predstavnik HPSS-a koji je tamo počeo organizirati stranku.

„Bilo nas je malo intelektualaca u stranci, pa je trebalo često putovati. Tako smo u travnju 1920. trebali održati godišnju skupštinu u Zagrebu, pred izbore u studenome. Na skupštinu je došlo, cijenilo se, oko 20 tisuća ljudi – vlakovima, kolima, pješke. Zabranili su nam skupštinu. Ban je bio Laginja. Potpredsjednik HSS, dr. Maček, išao je k njemu, i on nam je dopustio da skupštinu održimo izvan Zagreba, ispod Susedgrada. O toj skupštini nisu zagrebačke novine napisale ni riječi. Jedino sam ja uspio progurati malu vijest u „Jutarnji list“, u kojem sam povremeno pisao. A ta skupština u Podsusedu učinila je da smo u studenom na izborima izašli jači od svih drugih stranaka. Kad smo na tim izborima pobijedili, vlasti su navečer pustile Radića iz zatvora. Evo u čemu je povijesna važnost tih izbora 1920.: kada je hrvatski narod mogao slobodno progovoriti i izraziti svoju volju, on je tim svojim činom, glasovanjem, poništio onaj čin ujedinjenja sa Srbijom što su ga 1918. izveli izaslanici Narodnog vijeća. Mi nismo išli u Beograd u ustavotvornu skupštinu koja se sastala poslije Božića 1920., nego smo se sastali kao „Hrvatsko narodno zastupstvo“, budući da smo predstavljali većinu hrvatskih zastupnika. Dok su oni u Beogradu raspravljali ustav kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, poslije nazvan „vidovdanski ustav“, mi smo u travnju raspravili i izglasali ustav mirotvorne „Neutralne Seljačke Republike Hrvatske“. Kako mi taj ustav nismo mogli provesti u život, zaključili smo da to bude program Hrvatske seljačke stranke, i taj je program na snazi i danas”, iznio je Krnjević u svojim sjećanjima nakon izbora za Ustavotvornu skupštinu Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca.

Biran je za zastupnika u skupštini 1920., 1923., 1925. i 1927. U radikalsko-radićevoj vladi (1925.-1927.) državni je podsekretar za socijalnu politiku. Zatvoren početkom 1925. kada je na stranku kojoj je pripadao primijenjena Obznana. Za tajnika Hrvatske republikanske seljačke stranke je izabran 1923., a od 1928. glavni tajnik HSS-a. Izabran je za privremenog tajnika skupštine Zagrebačke oblasti 1927., kasnije na dužnosti predstojnika Odjela za socijalnu pomoć oblasti. Po uspostavi Šestosiječanjske diktature odlazi u emigraciju. Najviše boravi u Ženevi radi djelovanja na rješavanju hrvatskog pitanja kod Društva naroda.

Nakon sporazuma Cvetković-Maček vratio se u Zagrebu i bio imenovan senatorom. Po napadu na Jugoslaviju 1941. Vladko Maček ga je delegirao na mjesto potpredsjednika vlade Kraljevine Jugoslavije u inozemstvu. Bio je glavni predstavnik HSS-a u emigraciji, a u vladama Kraljevine Jugoslavije ministar i potpredsjednik od travnja 1941. do kolovoza 1943. Nastojao je dobiti jamstva za obnovu statusa Banovine Hrvatske nakon rata. Nakon izlaska iz vlade ostao je politički aktivan kao glavni tajnik HSS-a te je djelovao iz Londona. Isprava u suradnji s Vladkom Mačekom, a nakon njegove smrti samostalno je pomagao djelovanje organizacija HSS-a diljem svijeta (Kanada, SAD, Belgija, Velika Britanija, SR Njemačka, Austrija, Australija, Južna Amerika itd.). Posebnu vezu je održavao s HSS-om u Kanadi gdje je bio prisutan na gotovo svim poslijeratnim konvencijama sve do raskola u kanadskom HSS-u krajem 1970-ih godina.

Nakon smrti Vladka Mačeka izabran je za predsjednika HSS-a (1965.) i na toj je dužnosti ostao do kraja života. Jedno je vrijeme uređivao stranačka glasila Dom i Hrvatski glas. U emigraciji je 1980. osnovao Središnji odbor HSS-a čiji je predsjednik bio do smrti 9. siječnja. 1988., a mandat kojega je 1991. prenesen na novo vodstvo ujedinjenog HSS-a u Republici Hrvatskoj.

Na sjednici Predsjedništva Gradske organizacije HSS-a Grada Splita jednoglasno je donesena odluka da će Siniša Vuco, predsjednik splitskog HSS-a, biti kandidat naše stranke za gradonačelnika Splita na predstojećim lokalnim izborima. Odluka Predsjedništva splitskog HSS-a prezentirana je u srijedu, 17. veljače i na sjednici Predsjedništva stranke u Zagrebu na kojoj je bio nazočan i gospodin Vuco te je Predsjedništvo HSS-a na nacionalnoj razini u potpunosti podržalo tu odluku.

Predsjedništvo HSS-a ovim putem poziva druge stranke da podrže kandidaturu gospodina Siniše Vuce te da se tako stvori blok koji će građanima Grada Splita ponuditi kvalitetna rješenja za probleme koje Split ima. Gospodin Vuco će vrlo brzo predstaviti program kojim će tražiti povjerenje građana.

Na naslovnici regionalnog portala u Varaždinskoj županiji danas su osvanula čak tri članka o navodnom raspadu HSS-a u toj sjevernoj županiji. Istina je, naravno, drugačija. Da je riječ o “plaćenim” člancima jasno pokazuje i to što nema drugog mišljenja. Jasno je otkud vjetar puše, uskoro su lokalni izbori pa su napadi na protivnike očekivani. No problem nastaje kad se radi o zlonamjernim konstrukcijama.

S obzirom na niz netočnih informacija i insinuacija s ciljem nanošenja štete HSS-u, uputili smo demanti na objavljene članke, a taj portal ga je prema Zakonu dužan objaviti.

S obzirom na to da je u Vašem mediju objavljen članak u kojem su u odnosu na našu stranku iznose neistinite tvrdnje i insinuacije, temeljem čl. 2 st. 3. Zakona o elektroničkim medijima, a u svezi čl. 40. Zakona o medijima ovim putem zahtijevamo da objavite ovaj ispravak bez promjena i dopuna na istom ili istovrijednom mjestu programskog prostora i na isti ili istovrijedan način na koji je bila objavljena i informacija na koju se ispravak odnosi, kako slijedi:

HSS u Varaždinskoj županiji nije pred raspadom, dapače. Na sljedećim lokalnim izborima koji se održavaju u svibnju ove godine, HSS će prvi put imati kandidata za župana, ali i za gradonačelnike i načelnike te će naša stranka u svim gradovima i općinama izaći na izbore. To do sada nije bio slučaj isključivo zbog gospodina Zvonka Sabatija koji je dugo vremena bio prvi čovjek HSS-a, a koji je, sada je i očito, stranku koristio isključivo za osobne interese.

Nadalje, netočna je informacija da je gospodina Sabatija iz stranke isključio predsjednik HSS-a Krešo Beljak, nego je to jednoglasno učinilo Predsjedništvo stranke zbog toga što je gospodin Sabati svojim dugogodišnjim nemoralnim političkim djelovanjem nanio golemu štetu HSS-u. Predsjedništvo HSS-a broji 15 članova, a predsjednik stranke po Statutu HSS-a ne može isključiti nikoga iz stranke. Istini za volju, gospodin Sabati je jedan od članova zbog kojeg se HSS i percipiralo kao trgovačku stranku.

U skladu sa svim navedenim, izjave gospodina Sabatija u kontekstu HSS-a nemaju nikakvu vrijednost, a i nisu istinite.

Koordinator HSS-a za Varaždinsku županiju Ivica Baneković jedina je osoba koja zastupa HSS te može komunicirati stavove stranke na regionalnoj razini.

Glavna izborna skupština HSS-a koja je održana u srpnju 2020. godine je sazvana i održana u skladu sa Statutom HSS-a što je i potvrdilo Ministarstvo uprave izdavanjem Rješenja u prosincu 2020. godine.

Zamjenik župana Zagrebačke županije Hrvoje Frankić u priopćenju je upozorio javnost na nepravilnosti i netransparentnost u radu Zagrebačke županije te na šikaniranje i pritiske na one koji upozoravaju na to.

“Poštovane i poštovani,

Zagrebačka županija, taj zeleni prsten oko glavnog grada Republike Hrvatske, privlačan je prostor za život i nudi brojne mogućnosti. Iako je većina stanovnika usmjerena i obraća se za svoje svakodnevne probleme gradovima i općinama u kojima žive, upravo je županija ta koja u svojim ovlastima ima važne poluge za kvalitetan život svojih stanovnika. To su domovi zdravlja, osnovnoškolsko obrazovanje u općinama i malim gradovima, srednjoškolsko obrazovanje, međugradski prijevoz, županijske ceste, kvalitetno i dugoročno zbrinjavanje otpada, zaštita prirode i okoliša i tako dalje.

Kao HSS-ovac sam ponosan na iznimne rezultate koje je postigla Zagrebačka županija zadnja dva desetljeća i doprinos HSS-a na svim područjima razvoja: od poljoprivrede do obrazovanja, od prometa do zdravstva.

Nažalost, zadnje dvije godine Zagrebačka županija s trenutačnim županom Kožićem koji je izdao birače i HSS te predao županiju Barišićevom, Čičkovom i Mastenovom HDZ-u, ne vodi našu županiju u dobrom smjeru. Danas u županiji vlada isključivost u podjeli financijskih sredstava prema stranačkoj pripadnosti, netransparentnost, nepotizam te šikaniranje i pritisci na one koji ukazuju na nepravilnosti i nastoje ih ispraviti.

Navest ću samo dva  primjera. Dok su župan Kožić i dio HDZ-a zabavljeni sami sobom, naši gradovi i općine same su počele tražiti kratkoročna rješenja javnog prijevoza. Već duže vrijeme od mene se kriju informacije i otežan mi je rad. Aktualni župan Kožić ide tako daleko da svim silama želi prikriti (ne)rad dijela županijskih službi. U tome je otišao tako daleko da je čak tužio Povjerenika za informiranje Republike Hrvatske kako bi spriječio da mi se dostavi nalaz revizije Javne ustanove Zeleni prsten. 

Za razliku od onih koji su napustili i izdali HSS, u HSS-u Zagrebačke županije su osobe koje su svojim životom i postupcima dokazale da ih se ne može kupiti, osobe koje nisu izdale vrijednosti u koje vjeruju. Samo takve osobe su garancija da njihovi programi nisu samo slovo na papiru već stvarnost koju će provesti u djelo i za koju će se boriti.

Stoga, kako bi osigurali ravnomjeran razvoj, bolju povezanost i podizanje kvalitete svakodnevnog života u našim gradovima i selima, transparentnost i dostupnost svim stanovnicima Zagrebačke županije i iznad svega učinkovito funkcioniranje Zagrebačke županije, HSS i ja kao zamjenik župana Zagrebačke županije, odlučni smo da s političkim partnerima koordiniramo te uskladimo programe i razvojne projekte.

Zajednički interes i cilj za dobrobit stanovnika Zagrebačke županije nam je na prvom mjestu!”

Hrvoje Frankić, zamjenik župana Zagrebačke županije

Zastupnik Željko Lenart kritizirao je Vladin prijedlog Zakona o sjemenu i sadnom materijalu. Istaknuo je kako se ovim prijedlogom Zakona čini šteta onima najslabijima u poljoprivrednoj proizvodnji.

Zašto ukidamo pravo na nešto što je u EU dozvoljeno?

“Zašto ukidamo pravo na nešto što je u EU dozvoljeno, a to je farmersko sjeme ili kako ga ovaj zakon naziva, sjeme s poljoprivrednih gospodarstava?”, upitao je te rekao kako ne za zašto se forsira donošenje tog zakona.

“EU priprema svoje zakonodavstvo vezano uz sjemenarstvo, a mi trčimo ispred toga umjesto da pričekamo da EU donese regulative i da je tada uskladimo s time. Članak 16. je najviše sporan. On nije u skladu s Međunarodnim ugovorom o genetskim resursima za hranu i poljoprivredu, kojega je Hrvatska potpisala 2009. godine, te nije niti u skladu s Deklaracijom UN-a o pravima seljaka i drugih osoba koje rade u ruralnim područjima, a u kojoj se navodi da seljaci i druge osobe koje rade u ruralnim područjima imaju pravo čuvati, kontrolirati, štititi i razvijati svoje vlastito sjeme i tradicijske znanja.

Ovaj Zakon želi uništiti tu mogućnost obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, pogotovo onih najmanjih”, rekao je.

Nikome od poljoprivrednih proizvođača nije u interesu sijati zaraženo sjeme

Lenart je upozorio kako se javnost dovodi u zabludu kada se pokušava objasniti da se ovime želi smanjiti sijanje zaraženog sjemena i da se ovime želi povećati produktivnost poljoprivredne proizvodnje.

“Nikome od poljoprivrednih proizvođača nije u interesu sijati zaraženo sjeme jer takvo sjeme stvara gubitak i nemogućnost prihoda. Sjeme i prava seljaka nisu u interesu Vlade RH, što se vidi iz ovog prijedloga Zakona.”

Za kvalitetu sjemena ne može biti odgovoran dobavljač koji nije proizveo ni pakirao sjeme

“Sjeme paprike koje ja koristim je proizvedeno u Tajlandu, pakirano je u Nizozemskoj. Tisuću zrna košta u maloprodaji preko 600 kuna. Znate tko je odgovoran za kvalitetu ovog sjemena ovdje? Ne oni koji su proizveli to i pakirali u Nizozemskoj već dobavljač koji ga prodaje ovdje u Hrvatskoj!

Kako taj dobavljač tj. trgovac može biti odgovoran za ovo što nije proizveo, vidio, ni zapakirao već ga je kao takvog unio iz EU i prodaje ga na domaćem tržištu. Zbog čega uništavamo te ljude?”, pitao je Lenart te zaključio kako će Vlada ovim zakonom će uništiti i ono malo što je ostalo od naše poljoprivrede.

Zastupnik HSS-a Željko Lenart i predstavnici inicijative “Sjeme je naše ljudsko pravo” Sunčana Pešak i Robert Hadžić danas su održali sastanak vezano uz Zakon o sjemenu, sadnom materijalu i priznavanju sorti poljoprivrednog bilja koji bi se uskoro trebao naći u saborskoj raspravi.

Pitanje sjemena je od nacionalnog interesa i izuzetno je važno za prehrambenu suverenost Hrvatske. Na sastanku su se složili kako prijedlog zakona sadrži mnogo nedorečenosti.

Prijedlogom zakona i uvođenjem pojma “sjeme s poljoprivrednog gospodarstva” zabranjuje se sjetva sjemena iz vlastitog uzgoja, što nije slučaj ni u jednoj državi članici EU. Odredbama ovog prijedloga zakona poskupljuje poljoprivredna proizvodnja. OPG-ovi se tjeraju u sivu zonu, a sve pod krinkom povećanja produktivnosti poljoprivredne proizvodnje.

Prema odredbama Međunarodnog ugovora o genetskim resursima za hranu i poljoprivredu, koji je Hrvatska potpisala i ratificirala, te Deklaracijom UN-a o pravima seljaka i drugih osoba koje rade u ruralnim područjima, a koju je Hrvatska dužna poštivati, navedeno je: “Seljaci i druge osobe koje rade u ruralnim područjima imaju pravo čuvati, kontrolirati, štiti i razvijati svoje vlastito sjeme i tradicijska znanja.”

Drago Stipac (Busovača, 25. srpnja 1920. – Zagreb, 5. veljače 1995.) bio je četvrti predsjednik HSS-a. Kao istaknuti član naše stranke koji je u cijelom razdoblju zabrane rada stranke održavao njezinu aktivnost kao i veze HSS-ovih istomišljenika u Hrvatskoj i vodstva u emigraciji, zbog čega je i za vrijeme NDH i za vrijeme komunističke Jugoslavije bio zatvaran i smatran opasnošću za režim, jednoglasno je na temelju svog ugleda 1991. godine izabran za predsjednika obnovljenog HSS-a u Hrvatskoj. Već na sljedećim izborima HSS je s njim na čelu počeo ostvarivati bolje rezultate nego na prethodnim izborima.

U tom vremenu prvi put stvara se standardizirani vizualni identitet stranke, budući da svi dotadašnji korišteni simboli nisu bili dio stranačke politike nego je bila riječ o spontanim simbolima koje su izrađivali članovi. Tada se javlja prepoznatljivo stranačko znakovlje, zastava te današnji stranački grb kao standardizirani i u stranačkim aktima opisani znak stranke.

U političkom djelovanju stranka se bavi obnovnom organizacija na terenu, a postoji nastojanje da te organizacije budu obnovljene na idejnim zasadama nauka Stjepana Radića. Primjer za to je govor Drage Stipca u Podravskoj Slatini 1992. godine prilikom obnove tamošnje općinske organizacije:  Govor Drage Stipca u Podravskoj Slatini 1992. godine. U tom govoru Stipac navodi:

…Hrvatska seljačka stranka mora ostati seljačka stranka, jer je hrvatski seljak kroz desetljeća i kroz stoljeća očuvao hrvatski identitet. Da nije bilo hrvatskog seljaka vjerojatno danas ne bi bilo ni hrvatskog naroda. Ali smo mi istovremeno i stranka svih vlasnika, stranka mali posjednika, stranka svih poduzetnika, obrtnika i svih onih koji hoće da žive od svoga rada. Nikada nas ni Radić ni Maček nisu učili da svi moramo orati i kopati, uostalom danas to više ili manje rade strojevi umjesto nas. Ali su nas učili jedno, da moramo živjeti od svoga truda, od svog rada i od svog poštenja. I imati svoj odnos i prema svojoj familiji, prema svojoj obitelji, prema svom selu, svom kraju, svom narodu pa ako hoćete i prema čovječanstvu. I mislim da na tome je zasnovana misao hrvatskog seljačkog pokreta, a to je ideja doma na kojoj počiva nauk hrvatskog seljačkog pokreta. I iz te misli doma mi smo danas izdali jednu novu kategoriju, to je obiteljsko gospodarstvo, to je prihvatanje sadašnjih vlasničkih gospodarskih odnosa kakvi jesu. Mi se ne možemo složiti i ne slažemo se s bacanjem parola na hrvatskoj javnoj i gospodarskoj sceni: “Mi ćemo stvoriti farme”. Da bi stvorili jednu američku farmu mi moramo uništiti 20, 30 ili 50 seljačkih gospodarstava! To nikada nećemo ni ne smijemo učiniti! Prema tome mi jesmo za obiteljsko gospodarstvo u kojemu netko može orati i kopati, može živjeti od obrade zemlje, ali može raditi i sve drugo šta on nađe shodno, nije bitno pritom da li netko živi neposredno od poljodjelstva ili plete pritom košare ili proizvodi gljive ili je odvjetnik. To su njegove stvari, ali je bitno da njegovo dostojanstvo ljudsko ne smije biti povrijeđeno i da njegova inicijativa ne smije biti sputana. I da je i država i svak drugi dužan da podržava čovjeka i njegovu inicijativu. I u tom smislu, kad sam spomenuo riječ dostojanstvo, mi prije svega želimo da povratimo na javnu pozornicu dostojanstvo toga odbačenog čovjeka, a prije svega dostojanstvo seljaka koji nas u miru hrani, a u ratu od zla brani. I mislim da u tom pravcu, nakon ovih prvotnih dana, nakon ovoga praskozorja hrvatske države, nakon ove euforije, i trijumfalizma kroz koji smo prošli, mi se moramo danas okretati tim pravim problemima. Hrvatska seljačka stranka kao svijetla tradicija hrvatskog naroda ne može živjeti samo od svoje tradicije; ona mora davati odgovore na suvremene probleme i izazove vremena u kome živimo. Mi smo uložili jako puno truda da nekako pokušamo naći odgovore na suvremene probleme i izazove ovoga vremena. I u tom smislu obiteljsko gospodarstvo za nas predstavlja temelj kao odgovor na probleme i izazove ovoga vremena. Ja mislim da Hrvatska seljačka stranka bit će jedan konstruktivan faktor hrvatske politike u sljedećem vremenu, naravno mi se moramo potruditi da stvorimo ne samo njezinu čvrstu i solidnu organizaciju na terenu koja bi se bavila ovim problemima, nego da proširimo mrežu i Gospodarske sloge i Seljačke sloge kao hrvatskog seljačkog kulturnog i dobrotvornog društva sa ograncima po selima i svih drugih organizacija koje mi stvaramo. I da će one bez države, mimo nje, a ako bude trebalo i protiv nje raditi te poslove. I mislim da ovaj naš današnji početak u Podravskoj Slatini je jedan mali prilog tome da čitavu tu kuću napravimo na pravi način…

Iz održanog govora jasno je da tadašnji predsjednik stranke Drago Stipac nastoji graditi stranku na zasadama prvog korporativnog identiteta stranke, a to su humanističke vrijednosti i gospodarska politika nastale na idejama hrvatskog seljačkog pokreta. Također, Stipac prepoznaje važnost stranačkog djelovanja na poticanje razvoja civilnog sektora koji može biti korektiv vladajućih državnih politika.

Iako je Stipac nastojao u potpunosti nastaviti djelovanje stranke na zasadama nauka Stjepana Radića, u tome nije u potpunosti uspio, jer u to vrijeme osim njega nije bilo drugih istaknutih članova stranke koji su se bavili organizacijom rada stranke na isti način kao on. Nakon tri godine obnašanja predsjedničke dužnosti Drago Stipac se teško razbolio te je prestao obnašati dužnost predsjednika stranke, a ubrzo nakon toga, 1994. godine je preminuo.