HSS nikada sebe nije razumijevao kao nacionalnu političku i kulturnu misao iz razlike u odnosu na druge političke snage, pa čak ni u doba kada je politički djelovao u borbi s politikama i organizacijama koje su nacionalni okvir dovodile u pitanje.

Sva ograničenja svođenja političkih organizacija na to da budu nacionalne, „hrvatske“, bez obzira na politički karakter svoje misije, dobro se historijski razumije iz težnje koju se u Hrvatskoj desetljećima znalo čuti: neka bude i staljinistička, samo neka je Hrvatska.

Inzistirajući na „ustavnosti“, dakle na društvenom ugovoru, pa i kao dogovoru, ravnoteži, HSS je Republiku suprotstavio Državi. Državi koja bi smjela biti i staljinistička, totalitarna, samo ako je „naša“.

Ne, Hrvatska je „naša“ samo ako je slobodna i pravična. Utoliko, sve stranke u Hrvatskoj nisu nacionalne, a posebno to nisu ako svoju „nacionalnost“ definiraju kao razliku iz nazivnika, retoričku. Nacionalne su one politike koje svaki oblik ograničavanja slobodnog rasta čovjeka i društva poriču, politike koje Drugoga i drukčije ne postavljaju kao način prepoznavanja sebe. Zajednica, njezin jezik i sjećanje, povezanost i uspjeh, koja bi bila svjesna sebe tek prema razlici od drugih i drugačijih, ne bi bila doista svoja.

dr. sc. Vlaho Bogišić, leksikograf

HSS je i nadalje seljačka stranka jer je u svojoj osnovi autentična organizacija. Upravo stoga što se stjecajem razvojnih prilika hrvatsko društvo nije urbaniziralo, posebice ne nakon konstitucijskog prijelaza u definitivni, suvereni okvir demokratske parlamentarne Republike, relaksirajuće je prionuti prijeko potrebnim „reformama“ iz razumijevanja „nedovršenosti“ oblika koji su zajednici potrebni da bi se održala.

Poricanje „seljačkog“ karaktera društva, stigmatizacija takve društvene osnove kao potkapacitirane, služinske, rodijačke, vodi pored niza drugih zamki i u posve novu, metropolitansku stupicu prema kojoj bi svaki hrvatski čovjek kao ideal imao katastarski komadić zagrebačkoga urbanoga tlocrta. Prelaskom u taj još nepostojeći „urbani“ ambijent hrvatski građani nisu izgubili osjećajnost iz HSS-ovoga mita da budemo svoji na svome.

Građani nisu antipodi seljacima, kao ni državljanima, a u našemu historijskome narativu sada smo uglavnom i još svi sve to i građani, i seljaci, i državljani. A i što je posebno važno Europljani.

HSS je svojedobno doživljen kao jedinstven društveni fenomen u europskim razmjerima, od Londona do Moskve. I neće biti da je to prestao biti. A i neće biti da je to postao jer je u Hrvatskoj više ljudi na selu nego primjerice u Češkoj. Ne, u nas su „gradovi“ proizlazili iz cjeline „životnoga prostora“.

dr. sc. Vlaho Bogišić, leksikograf

Bruno Šagi, predsjednik Sveučilišna organizacija HSS-a uputio je čestitku mladima u povodu Međunarodnog dana mladih koji se obilježava 12. kolovoza. Istaknuo je kako položajem mladih u Republici Hrvatskoj nije zadovoljan te da bi volio da je javnost malo više informirana o toj temi.

“Studenti nailaze na problem nedostatka kapaciteta u studentskim domovima, dok su stanovi u mjestima u kojima studiraju vrlo često skupi. Mnogi studenti financijski nisu u mogućnosti pokriti troškove koje studiranje i život donose. Također, problem su kašnjenje isplata studentima radnicima i premala satnica. Ako gledamo prehranu, kvaliteta hrane u studentskim restoranima mogla bi biti bolja”, rekao je Šagi te istaknuo kako je velika vjerojatnost da će mlada osoba kad završi sa školovanjem ostati živjeti s roditeljima, jer financijski nije u mogućnosti postupiti drugačije.

Hrvatska je 2020. nadmašila sve zemlje EU-a pa čak i vlastite prijašnje rekorde, jer čak 76,9 posto mladih u dobi od 18 do 34 i dalje živi s roditeljima, upozorila je u četvrtak Mreža mladih Hrvatske koja je uputila dopis Vladi s upitom o provedenim politikama za mlade. 

Prema podacima Eurostata iz 2019., Hrvati s roditeljima u prosjeku žive do 32. godine i po tome smo najgori u EU-u. Prosjek u EU je 26 godina. S druge strane, u Švedskoj, koja je na drugom kraju ljestvice od Hrvatske, mladi s roditeljima žive do u prosjeku 18. godine.

“Kada mlada osoba pronađe posao, plaća obično nije visoka kao u nekim drugim državama EU-a pa je to jedan od razloga masovnog egzodusa iz Hrvatske”, rekao je predsjednik Sveučilišne organizacije HSS-a Šagi te podsjetio kako su golem problem i podjele koje su stvorene u društvu.

“Ako ste mlada osoba koja je rođena kao pripadnik neke od manjina (nacionalnih, seksualnih itd.), vrlo je velika vjerojatnost da ćete se susresti s nekim od oblika zlostavljanja zbog nepostojanja školskog predmeta u kojem bi se od malih nogu učilo o suzbijanju diskriminacije, rasizma, homofobije i drugih mržnji.

Zato, nemojmo skrivati probleme mladih, već pričajmo o njima jer oni postoje i ne rješavaju se!

Mladi, sretan vam vaš dan”, zaključio je Šagi.

S obzirom na napade na osobnoj razini te na stalne prozivke čelnice HSS-a Zagrebačke županije pa i HSS-a na nacionalnoj razini, dužni smo reagirati.

Nakon uspješnog konstituiranja Županijske skupštine Zagrebačke županije iz trećeg pokušaja, članstvo HSS-a Zagrebačke županije usmjerilo je energiju te daje podršku programima i projektima nužnima za obnovu potresom pogođenih područja, stabilnosti uslijed korona krize, zdravstvu, obrazovanju i drugo.

Trenutačno je u izradi rebalans proračuna Zagrebačke županije od kojih ističemo planiranje 42 milijuna kuna za potresom pogođena područja. Bez konstituiranja Županijske skupštine 3. kolovoza 2021. godine, ova sredstva za obnovu javnih objekata ne bi za duže vrijeme bila dostupna gradovima i općinama Zagrebačke županije. Također, trošak novih izbora od 5 milijuna kuna značio bi manje u proračunu za zdravstvo, školstvo, udruge, branitelje, poljoprivredu i drugo.

Nadalje, predsjednica HSS-a Zagrebačke županije Martina Glasnović nikada nije svoju privatnu životnu situaciju koristila u politička nadmetanja. Podsjećamo kako je zbog političkih pritisaka ostala bez posla, iako je majka koja živi sama s troje djece. Nije javno govorila o tome, skupljala političko bodove niti izigravala žrtvu, a dosadašnji koalicijski partner SDP u tim najtežim trenucima prošloga mandata nije joj pružio podršku. Stoga je nejasno zašto sada javno govore o situaciji koju je Martina Glasnović cijelo vrijeme držala za sebe, a svoje političko djelovanje temeljila je isključivo na radu i upornosti iza kojeg stoje rezultati. Svi oni koji poznaju Martinu Glasnović vrlo dobro znaju da zbog privatnih interesa nije spremna ni na kakve kompromise niti bi dogovarala suradnju na štetu HSS-a niti stanovnika Zagrebačke županije. Stoga svi koji žele konstruktivno i predano pridonositi razvoju svojih sredina, u Martini Glasnović, predsjednici Županijske skupštine Zagrebačke županije, imaju sugovornika.

Poštujemo odluku da svatko gradi svoj politički put, a tako i Mihael Zmajlović. Vrijeme će pokazati zašto je još 18. srpnja 2021. okrenuo leđa HSS-u kako u Zagrebačkoj županiji s kojim je bio na zajedničkoj listi, tako i sada u Samoboru. Želimo mu uspjeh u političkom djelovanju, kao i njegovim stranačkim kolegicama i kolegama.

Iza HSS-a je 117. godina postojanja, progona, zabranjivanja, djelovanja i rada. Svi koji u HSS-u vide partnera morat će prihvatiti da je HSS samostalna stranka okrenuta budućnosti, a ne „ruka u zraku“ za osobne političke ambicije pojedinaca iz drugih stranaka.

Dana 8. kolovoza 1928. godine u 57. godini života umro je suosnivač HPSS-a (kasnije HSS) i velikan hrvatske povijesti Stjepan Radić. Njegova je smrt bila posljedica komplikacija nastalih pri atentatu u tadašnjem Parlamentu 20. lipnja, a zdravstveno stanje nakon ranjavanja dodatno mu je bilo otežano i zbog dijabetesa od kojeg je bolovao. Poslije ranjavanja imao je stalno povišenu temperaturu, dobio je upalu pluća i na kraju, podlegao srčanom udaru.

Naime, u Stjepana Radića pucao je iz revolvera radikalni zastupnik Puniša Račić, koji je tom prilikom ubio Đuru Basaričeka i Pavla Radića (nećaka Stjepana Radića). Stjepana Radića, Ivana Pernara i Ivana Granđu je teško ranio.

Delegacija HSS-a predvođena potpredsjednikom stranke, povjesničarem Vlatkom Smiljanićem odala mu je počast na njegovu grobu u arkadama zagrebačkog groblja Mirogoj.

“On je bio političar zasigurno ispred svog vremena, čovjek koji je među prvima progovarao o ravnopravnosti spolova, o ekologiji, zelenoj politici, ravnopravnosti i emancipaciji žena i nacionalnim manjinama”, rekao je potpredsjednik HSS-a Vlatko Smiljanić.

Smiljanić je također istaknuo kako je 2021. godina značajna za HSS i zbog drugih velikih obljetnica, poput 150. obljetnice rođenja Stjepana Radića, 100. obljetnice donošenja Ustava neutralne seljačke republike, odnosno HSS-ovog prvog stranačkog programa te 30. obljetnice povratka izvorne seljačke stranke u domovinu.

Naglasio je kako je Radić nosio nadimak učitelja, dodavši da je stoga bio jedan od rijetkih, ako ne i jedini europski političar, koji je nosio tako častan nadimak. Kazao je kako je Radić još prije sto godina uočio probleme s kojima se i dan danas suočava hrvatsko društvo i država te ih je, navodi Smiljanić, uvrstio u prvi stranački program HSS-a.

“Upravo zbog toga i mi u HSS-u uvijek mu se vraćamo i sva naša programska načela, utemeljena u Novoj republici, uvelike imaju svoja uporišta u Ustavu neutralne seljačke republike i u nauku našega učitelja i prvog predsjednika Stjepana Radića”, kazao je.

Delegacija HSS-a predvođena potpredsjednicom HSS-a Klarom Šćukom odala je počast suosnivaču HSS-a i velikanu hrvatske povijesti u Slavonskom Brodu.

Potpredsjednica Šćuka u povodu obilježavanja godišnjice Radićeve smrti podsjetila je na važno područje njegovog djelovanja koje je bilo usmjereno u pravcu stvaranja financijskog i proračunskog okruženja, a koje je trebalo osigurati uvjete pravednijeg ubiranja i raspodjele proračunskog novca.

“Ključno Radićevo načelo bilo je da poreze moraju plaćati svi građani u skladu s dohotkom, a da hrana ne smije biti oporeziva. Smatrao je da narodno blagostanje ovisi o poštenju i mudrosti onih koji upravljaju narodnim novcem. Žestoko je kritizirao korupciju i pogodovanje pojedincima i skupinama uz vlast i netransparentna financiranja javnim novcem. Zalagao se za ravnotežu izravnih (oporezivanje dohotka) i neizravnih poreza (danas PDV) i njihovo trošenje na mjestu oporezivanja”, naglasila je Šćuka te dodala kako se može zaključiti kako je Radić bio domoljub koji je domoljublje iskazivao borbom za pravedno oporezivanje i pravedno raspolaganje javnim novcem, a ne mahanjem zastavom i isticanjem prvog bijelog polja na hrvatskom grbu.

“HSS-ove proračunske i porezne politike danas su borba za pravedno oporezivanje i smanjenje PDV-a na hranu, racionalno upravljanje trošarinama na alkohol, jer ta trošarina dovodi do prelijevanja poreza na zaposlene ( smanjenje plaća za vrijednost poreza) i jačanje sive zone poslovanja i crnog tržišta. HSS je tražio i traži vraćanje dijela PDV-a jedinicama lokalne samouprave za razvoj i jačanje gospodarskih projekata. Dio PDV-a mora direktnim kanalima biti vraćen u Slavoniju. Porezi i javni proračun moraju biti usmjereni prema stvaranju socijalne jednakosti i pravednosti – možda će to biti poticaj mladima da se vrate u Hrvatsku i Slavoniju kojoj prijeti izumiranje. Radić je smetao 1928., a HSS smeta danas”, zaključila je potpredsjednica HSS-a Šćuka.

Počast Radiću polaganjem cvijeća i paljenjem svijeća ispred njegovih spomen-obilježja diljem Hrvatske odale su brojne članice i članovi, a u Petrovcima u Vukovarsko-srijemskoj županiji služena je i misa zadušnica istočnim katoličkim obredom na hrvatskom jeziku koju je predslavio biskupski vikar i župnik župe Pokrova presvete Bogorodice.

Počast jednom od najznačajnijih hrvatskih političara odali su i predstavnici HSS-a Sisačko-moslavačke županije u potresom razrušenoj Petrinji.

“Ponekad mi se čini, kad gledam sve ovo što se i nama tu dogodilo, da je možda država kao i sve drugo, najljepša i najviše obećava dok se sanja o njoj. Radić ju je sanjao, ne znam je li imao tu sreću ili nesreću da je ne doživi”, rekao je predsjednik petrinjskog HSS-a Miroslav Petračić kod Radićeva spomenika koji je za razliku od okolnih zgrada na istoimenom trgu i ulici preživio potres bez vidljivih oštećenja.

Predsjednica HSS-a Zagrebačke županije Martina Glasnović izabrana je za predsjednicu Županijske skupštine Zagrebačke županije uz podršku HDZ-a. Odluku o takvoj suradnji donio je Odbor HSS-a Zagrebačke županije, iako je HSS četiri vijećnička mandata osvojio na zajedničkoj listi sa SDP-om. Konstituiranje Skupštine nije uspjelo dva puta, te su nakon toga uslijedili dugotrajni i mučni pregovori u kojima je došlo do mimoilaženja između SDP-a i HSS-a, a posredstvom nekih drugih stranaka.

Nakon što je objavljeno kako će Martina Glasnović postati predsjednica Skupštine uz podršku HDZ-a krenuli su medijski napadi na predsjednika HSS-a Krešu Beljaka, iako on kao predsjednik stranke nema nikakve veze s odlukom vodstva HSS-a Zagrebačke županije. Niti je vodstvo HSS-a Zagrebačke županije dužno tražiti dopuštenje Predsjedništva stranke kao niti Predsjednika o sklapanju dogovora na lokalnoj i regionalnoj razini.

U povodu tih događaja, predsjednik HSS-a Krešo Beljak obratio se javnosti priopćenjem.

Bez namjere da se bilo kome opravdavam, jer nemam zbog čega, osjećam ipak potrebu napisati par redaka radi brojnih ljudi, koji su nažalost, podlegli senzacionalističkim naslovima koji nemaju puno veze s tekstovima ispod njih.

2017. godine u travnju kad je HDZ krenuo u potragu za rukama u Saboru, počeo je strašan pritisak na HSS. Trajalo je tjednima, svakodnevno, 0-24. Mediji su pisali kako smo mi Plenkovićevi žetoni, iako smo to stalno demantirali. Naravno, nitko nam nije vjerovao, ali zašto i bi? Otkako je HSS prvi put ušao u Vladu s HDZ-om 2008. godine (da, to je bilo prvi put, iako je percepcija drugačija), kola su krenula nizbrdo. S razlogom nas se nazivalo trgovačkom strankom.

Što se tiče te 2017. godine, rasplet situacije je poznat. HSS se nije prodao, nismo ušli u Vladu s HDZ-om niti smo razmišljali o tome. Cijelo vrijeme smo komunicirali iskreno i otvoreno. Tada sam bio predsjednik stranke tek nešto više od godinu dana, a odluka da ne uđemo u koaliciju s HDZ-om nije bila moja, nego su tako odlučila središnja stranačka tijela.

Nažalost, to što smo ostali dosljedni i pošteni, javnost nije prepoznala. Pokazali su to naši rezultati na svim sljedećim izborima nakon toga. Ali, treba biti pošten pa reći da smo prije svega, mi sami krivi za to, počeli smo se baviti sami sobom, javnost je svjedočila svakodnevnim svađama unutar stranke; a nauk, politike i odluke stranačkih tijela tumačio je baš svatko. Uglavnom oni bez ikakvog legitimiteta, a za to su dobivali prostor u medijima. Objavljivane su potpune sumanutosti, i o meni i o funkcioniranju stranke. Ne znam sjećate li se, ali prošle godine su pisali da sam izbačen iz HSS-a, iako se predsjednika prema Statutu ne može izbaciti. Naše članstvo često pita zašto ne demantiramo dezinformacije u medijima. Naravno da demantiramo, kao što smo i zlonamjerne konstrukcije o mom izbacivanju, ali naslovi su i dalje vrištali da sam izbačen. Tretman je to kakav nijedna druga stranka nema. Zašto? Ne znam, vjerujem da je nekome to bilo, i još je u interesu.

Tako je većina naslova i posljednjih desetak dana bila manipulativna. Iako kao predsjednik stranke nemam nikakve veze s tim, odluka jedne naše županijske organizacije je u pojedinim medijima popraćena ovakvim naslovima: “Beljak se prodao”, “Beljak se dogovorio s HDZ-om”, “Beljak spasio HDZ”… Neki naslovi su u međuvremenu promijenjeni. Ako su bili točni, objektivni i profesionalni, ne znam zašto je došlo do ispravka. No, tu borbu s vjetrenjačama ne mogu voditi. Što se mene tiče, mirno spavam. Isto tako jasno mi je da se na takve naslove više “klika” i da donose profit medijskim kućama, ali i nepopravljivu štetu onima o kojima se tako piše. Nikakvim demantijima ne možete popraviti učinjenu štetu.

Da, HSS-ove organizacije u nekim županijama, gradovima ili općinama koaliraju s HDZ-om i to nije od jučer. Tako je to već dugi niz godina, a predsjednik stranke nema ovlasti to im zabraniti. Ovlasti za to ima Glavni odbor HSS-a, ali tamo za takvu odluku nikad nisam imao većinu. Uostalom, niti druge stranke nemaju slične “zabrane” ili ih imaju (što je još gore), ali ih ne poštuju.

Mislim da to i tako nije presudno za politički smjer stranke, jer se na lokalnoj i regionalnoj razini ne vodi državna, prava ideološka politika već se tamo uglavnom odlučuje o komunalnoj tematici. Očito tako misle i druge stranke, jer kako inače objasniti da bi recimo SDP-u Zagrebačke županije bilo prihvatljivo koalirati s Domovinskim pokretom i Mostom? To su naime, pokušali dogovoriti. No, ima tu i drugih, javnosti nepoznatih detalja i interesa oko pregovora u Zagrebačkoj županiji. Na sreću ili nažalost, tako stvari funkcioniraju u politici i nikad nisu crno-bijele, kao i u životu uostalom.

Moje mišljenje o HDZ-u se nije promijenilo, samo se u međuvremenu pojavilo još nekoliko političkih opcija koje po svemu što rade opasno konkuriraju HDZ-u, a sve mi se čini da su čak i gori od njih. Vrijeme će pokazati. Baš kao što će vrijeme pokazati i da će moja ruka u Saboru, sve dok se bavim politikom, uvijek biti protiv HDZ-a. Ma što pisali mediji.

Josip Štorek debitantsko je lice na ovdašnjoj političkoj sceni; u veljači ove godine odlučio je pristupiti Hrvatskoj seljačkoj stranci, a tri mjeseca kasnije postao je općinski načelnik Cerne.

“Još uvijek nemam osjećaj da sam političar”, govori nam Štorek, neoženjeni poljoprivredni tehničar s 10-godišnjim radnim iskustvom u poljoprivrednom sektoru koji je desetak dana nakon pobjede na lokalnim izborima proslavio 30. rođendan.

“Nisam najmlađi načelnik u Vukovarsko-srijemskoj županiji, stranački kolega i novi načelnik Općine Štitar Stjepan Gašparović godinu je dana mlađi. Ne znam ima li tko mlađi od njega.”

OK, kad smo spoznali otkad je u politici, možemo li doznati – otkud u politici?

“U Cerni se osjetilo nezadovoljstvo prema lokalnoj vlasti do te mjere da se stvorila kritična masa mladih ljudi okupljenih oko HSS-a, kojima sam pristupio i ja. Sjeli smo za stol i rekli; ‘ajmo pokušati!”

Sve ostalo sad je već povijest…

“U seriji naših razgovora i dogovora pojavila se ideja da ja budem kandidat za načelnika. Prihvatio sam, ne bez razmišljanja.”

Pobjeda na izborima bila je teška, tijesna… Semafor je na kraju pokazao: Josip Štorek (HSS) – Goran Begović (HDZ) 1.068 – 1.021!

“Vjerovao sam u pobjedu, u protivnom ne bih ni ulazio u sve ovo. U konačnici, nisu lokalni izbori Olimpijske igre na kojima je mnogima važno tek sudjelovati. Upustili smo se u izbornu utrku s jasnom pobjedničkom ambicijom, vjerovali smo u naš program. Isto tako, znali smo da će biti teško, jer HDZ je u Općini Cerna (koja osim Cerne uključuje i naselje Šiškovci, op. a.) bio jak, pravi bastion.”

Već po objavi prvih rezultata o izlaznosti bilo je jasno da Štorek ima realne izglede zaustaviti Begovića na putu prema njegovu četvrtom načelničkom mandatu!

“Izlaznost je bila velika i to je ulijevalo nadu da pobjeda nije nemoguća misija. HDZ-ovi birači su disciplinirani, oni izlaze na birališta i ako „padaju sjekire”. No, mi smo uspjeli izvući van mnogo onih koji su željeli promjenu” – prisjeća se Štorek te napete svibanjske nedjelje u Cerni.

HSS osigurao je većinu i u Općinskom vijeću; ima pet vijećnika (Mario Kesegić, kasnije izabran za predsjednika OV-a, Mislav Pažur, Blanka Salić, Luka Peičić i Krešimir Kolođi), uz jednog vijećnika Domovinskog pokreta (Stjepan Murat) i jednog nezavisnog (Stanko Vukšić) – taman dovoljno!

“HDZ je osvojio šest vijećničkih mjesta, bio je blizu i sedmog. Zagreb je, valjda, bio prebrojan, a Cerna još ne. Ne znam ni sam koliko su se puta prebrojavali glasovi. Ne, kasnije nije bilo problema oko sastavljanja većine, jer je bilo jasno da i Domovinski pokret i Stanko Vukšić žele promjenu, koja se na kraju i dogodila.”

Što nova energija u Općini Cerna želi, hoće i smatra da može promijeniti?

“Donijet ćemo sigurno veću transparentost u radu, lakši pristup informacijama, poboljšati infrastrukturu, poticati natalitet…, generalno podignuti rad općine na višu razinu. U mnogo toga Cerna i Šiškovci mogu biti ugodnija mjesta za život.”

Nanizao je potom načelnik Štorek i neke kapitalne objekte koji će biti u fokusu (n)ove općinske vlasti:

“Prvo, dječji vrtić. Ishodili smo građevinsku dozvolu, slijedi parcelacija. Drugo, izgradnja sportsko-rekreacijskog centra, građevinsku dozvolu također već imamo. Oba projekta prijavljujemo na EU fondove, uvjeren sam da će do kraja ovoga mandata biti i realizirana. Obnova i rekonstrukcija postojećih staza se podrazumijevaju, u dvije najveće ceranske ulice staze su u katastrofalnom stanju. U Šiškovcima je u tijeku izgradnja kanalizacijske mreže nakon čega će slijedi asfaltiranje većeg dijela šiškovačkih ulica.”

Malo o pronatalitetnoj politici…?

“Za prvo dijete od 2022. godine podižemo naknadu s 2.500 na 3.000 kuna, a poticanje stambenog zbrinjavanja mladih obitelji pri kupnji ili gradnji prve nekretnine s 20.000 na 30.000 kuna.”

Štorek polako, ali sigurno hvata konce u načelničkoj ulozi, a umjesto zaključka poručuje:

“Načelnik sam svim mještanima Cerne i Šiškovaca, bez obzira na to jesam li bio njihov izbor prošloga svibnja. Vjerujem da svi žitelji naše općine žele bolje uvjete života, dostupan vrtić, bolju perspektivu mladima… Naš pogled ne seže samo do sljedećih izbora, nego mnogo dalje u budućnost, važna nam je dugoročna dobrobit za našu općinu. Ceranci i Šiškovčani ukazali su mi povjerenje, nisam imao ranije prigodu javno im na tome zahvaliti, pa to sada činim, a ja od njih tražim sudjelovanje u promjenama i donošenju odluka za razvoj Općine Cerna. Zajedno možemo ostvariti sve potencijale naše općine i učiniti ju boljim mjestom za sve”, zaključuje Štorek.

Izvor: Vinkulja.hr