Povodom Međunarodnog dana mladih Sveučilišna organizacija HSS-a i Organizacija mladih HSS-a sudjelovale su zajedno sa Forumom mladih SDP-a, Možemo – političkom platformom, IDS-om i Domovinskim pokretom na sastanku političkih pomladaka parlamentarnih stranaka na temu „Stanje sektora mladih u Republici Hrvatskoj“, a sudjelovao je i najveći savez organizacija mladih Mreža mladih Hrvatske – Croatian Youth Network.

“Iako smo ideološki različite političke stranke, kao mladi ljudi stojimo zajedno u pitanju položaja mladih. Važno je spomenuti da Vlada Republike Hrvatske godinama nije donijela Nacionalni program za mlade (NPM). Želimo kvalitetan Nacionalni program za mlade (NPM) te ćemo zagovarati njegovo donošenje! Mlade u Hrvatskoj muče mnogi problemi kao što su: stanovanje, loše plaćeni poslovi, problemi u obrazovanju, itd. Čestitam Međunarodni dan mladih svim mladim osobama!“, rekao nam je Bruno Šagi, predsjednik Sveučilišne organizacije HSS-a.

Dana 8. kolovoza 1928. godine u 57. godini života umro je suosnivač HPSS-a (kasnije HSS) i velikan hrvatske povijesti Stjepan Radić. Njegova je smrt bila posljedica komplikacija nastalih pri atentatu u tadašnjem Parlamentu 20. lipnja, a zdravstveno stanje nakon ranjavanja dodatno mu je bilo otežano i zbog dijabetesa od kojeg je bolovao. Poslije ranjavanja imao je stalno povišenu temperaturu, dobio je upalu pluća i na kraju, podlegao srčanom udaru.

Ima li nas u Hrvatskoj koji smo spremni živjeti po načelima Stjepana Radića pitanje je koje si mnogi HSS-ovci postavljaju proteklih 20-ak godina, a prema broju prodaja, izdaja i prelijetanja bivših deklariranih radićevaca u druge stranke i nezavisne  kandidate  može se donijeti jedini racionalni zaključak: sve nas je manje!

Stjepan Radić još 1928. tražio depolitizaciju državnog aparata jer samo na taj način javna uprava može ispuniti svoju ulogu služenja narodu neovisno koja politička stranka ili opcija sastavlja vladu i donosi strategije.

Danas imamo situaciju u kojoj  državni aparat ponosno ističe stranačke iskaznice jer znaju da im je to sigurna obrana od nerada i nečinjenja kojem su skloni. U  Republici Hrvatskoj godinu i pol dana od potresa na Baniji narod ljetuje i zimuje u kontejnerima, nakon dvije godine nema obnove u Zagrebu.

Republika Hrvatska uvozi naftu jer njeni službenici nisu ništa učinili da bi se nafta eksploatirana u hrvatskim bušotinama prerađivala u Hrvatskoj, uvozi se i plin preko LNG terminala, ali naši službenici ne znaju kako će se ponašati zakupci, ne znamo hoće li plin iz LNG terminala na Krku biti plasiran na hrvatsko ili neko drugo europsko tržite.

Državnom aparatu se možda ipak može nešto i priznati kao rad, aktivno se radi na „privlačenju“ europskih sredstava i brzi kako ih preliti u privatne džepove službenika sa stranačkim iskaznicama.

Narod će još neko vrijeme prigodno klicati „Imamo Hrvatsku“, ne može se procijeniti koliko dugo će takvo klicanje  trajati jer postoji realna opasnost da se najveće hrvatske vojne pobjede uskoro ne slave, jer eto, nije prigodno na komemoracijama pjevati, a prijeti nam velika opasnost da VRO „Oluju“ pretvore u komemoraciju.

Stjepan Radić je vjerovao u suverenu Hrvatsku u kojoj će dostojanstveno živjeti zadovoljan i ispunjen narod, ubijen  je jer nije dopuštao političkim elitama krađu i korupciju, jer je vjerovao u depolitizaciju državnog aparata- danas bismo rekli javne uprave.

Koliko nas ima u Hrvatskoj koji smo spremni živjeti po Radićevim načelima koja su temelj politike HSS-a daleko od korupcije i uvijek u interesu  naroda kojem pripadamo?

HSS-ovci  Brodsko-posavske županije nisu zaboravili svog osnivača i njegove politike, zapalili smo svijeću i položilo cvijeće kod biste Stjepana Radića u Slavonskom Brodu i Starom Petrovom Selu u znak sjećanja na Stjepana Radića koji je preminuo 28.08.2028. od posljedica ranjavanja u beogradskoj Skupštini.

Na današnji dan 1928. godine u 57. godini života umro je suosnivač HPSS-a (kasnije HSS) i velikan hrvatske povijesti Stjepan Radić.
Delegacija HSS-a predvođena predsjednikom stranke Krešom Beljakom odala mu je počast na njegovu grobu u arkadama zagrebačkog groblja Mirogoj.
Tom prilikom Beljak je rekao: “Na Radića su se svi pozivali, no nitko nije ostvario njegovu političku ideju. On bi danas bio jako razočaran. Hrvatska je nažalost leglo korupcije, država koja nema ni S od suverenosti. Hrvatska je danas sve ono što Radić nije htio da bude.”

Radićeva smrt bila posljedica komplikacija nastalih pri atentatu u tadašnjem Parlamentu 20. lipnja, a zdravstveno stanje nakon ranjavanja dodatno mu je bilo otežano i zbog dijabetesa od kojeg je bolovao. Poslije ranjavanja imao je stalno povišenu temperaturu, dobio je upalu pluća i na kraju, podlegao srčanom udaru.
Naime, u Stjepana Radića pucao je iz revolvera radikalni zastupnik Puniša Račić, koji je tom prilikom ubio Đuru Basaričeka i Pavla Radića (nećaka Stjepana Radića). Stjepana Radića, Ivana Pernara i Ivana Granđu je teško ranio.