Ima li nas u Hrvatskoj koji smo spremni živjeti po načelima Stjepana Radića pitanje je koje si mnogi HSS-ovci postavljaju proteklih 20-ak godina, a prema broju prodaja, izdaja i prelijetanja bivših deklariranih radićevaca u druge stranke i nezavisne  kandidate  može se donijeti jedini racionalni zaključak: sve nas je manje!

Stjepan Radić još 1928. tražio depolitizaciju državnog aparata jer samo na taj način javna uprava može ispuniti svoju ulogu služenja narodu neovisno koja politička stranka ili opcija sastavlja vladu i donosi strategije.

Danas imamo situaciju u kojoj  državni aparat ponosno ističe stranačke iskaznice jer znaju da im je to sigurna obrana od nerada i nečinjenja kojem su skloni. U  Republici Hrvatskoj godinu i pol dana od potresa na Baniji narod ljetuje i zimuje u kontejnerima, nakon dvije godine nema obnove u Zagrebu.

Republika Hrvatska uvozi naftu jer njeni službenici nisu ništa učinili da bi se nafta eksploatirana u hrvatskim bušotinama prerađivala u Hrvatskoj, uvozi se i plin preko LNG terminala, ali naši službenici ne znaju kako će se ponašati zakupci, ne znamo hoće li plin iz LNG terminala na Krku biti plasiran na hrvatsko ili neko drugo europsko tržite.

Državnom aparatu se možda ipak može nešto i priznati kao rad, aktivno se radi na „privlačenju“ europskih sredstava i brzi kako ih preliti u privatne džepove službenika sa stranačkim iskaznicama.

Narod će još neko vrijeme prigodno klicati „Imamo Hrvatsku“, ne može se procijeniti koliko dugo će takvo klicanje  trajati jer postoji realna opasnost da se najveće hrvatske vojne pobjede uskoro ne slave, jer eto, nije prigodno na komemoracijama pjevati, a prijeti nam velika opasnost da VRO „Oluju“ pretvore u komemoraciju.

Stjepan Radić je vjerovao u suverenu Hrvatsku u kojoj će dostojanstveno živjeti zadovoljan i ispunjen narod, ubijen  je jer nije dopuštao političkim elitama krađu i korupciju, jer je vjerovao u depolitizaciju državnog aparata- danas bismo rekli javne uprave.

Koliko nas ima u Hrvatskoj koji smo spremni živjeti po Radićevim načelima koja su temelj politike HSS-a daleko od korupcije i uvijek u interesu  naroda kojem pripadamo?

HSS-ovci  Brodsko-posavske županije nisu zaboravili svog osnivača i njegove politike, zapalili smo svijeću i položilo cvijeće kod biste Stjepana Radića u Slavonskom Brodu i Starom Petrovom Selu u znak sjećanja na Stjepana Radića koji je preminuo 28.08.2028. od posljedica ranjavanja u beogradskoj Skupštini.

Na današnji dan 1928. godine u 57. godini života umro je suosnivač HPSS-a (kasnije HSS) i velikan hrvatske povijesti Stjepan Radić.
Delegacija HSS-a predvođena predsjednikom stranke Krešom Beljakom odala mu je počast na njegovu grobu u arkadama zagrebačkog groblja Mirogoj.
Tom prilikom Beljak je rekao: “Na Radića su se svi pozivali, no nitko nije ostvario njegovu političku ideju. On bi danas bio jako razočaran. Hrvatska je nažalost leglo korupcije, država koja nema ni S od suverenosti. Hrvatska je danas sve ono što Radić nije htio da bude.”

Radićeva smrt bila posljedica komplikacija nastalih pri atentatu u tadašnjem Parlamentu 20. lipnja, a zdravstveno stanje nakon ranjavanja dodatno mu je bilo otežano i zbog dijabetesa od kojeg je bolovao. Poslije ranjavanja imao je stalno povišenu temperaturu, dobio je upalu pluća i na kraju, podlegao srčanom udaru.
Naime, u Stjepana Radića pucao je iz revolvera radikalni zastupnik Puniša Račić, koji je tom prilikom ubio Đuru Basaričeka i Pavla Radića (nećaka Stjepana Radića). Stjepana Radića, Ivana Pernara i Ivana Granđu je teško ranio.

Bruno Šagi, predsjednik Sveučilišne organizacije HSS-a, osudio je objavu koja se nalazila na Twitter profilu Grüne Jugend (Mladi Njemački Zeleni) u kojoj je njemačka organizacija Hrvatsku povezala s genocidom u Srebrenici: “Osuđujem objavu. Napisali su laž i osramotili se. Ne možemo graditi zdravu budućnost, ako netko mijenja povijesne činjenice koje nije teško provjeriti.”

Danas je objava maknuta uz ispriku Hrvaticama i Hrvatima. Bruno, koji je inače prošlih godina bio i aktivan član, a jedno vrijeme i sukoordinator u Radnoj grupi za demokraciju i uključivost u Federaciji Mladih Europskih Zelenih (FYEG), danas je na to rekao: “Isprika je prihvaćena. Trebamo graditi zdrave i partnerske odnose. Samo tako možemo napredovati.

Drago mi je da su kolege iz Njemačke nakon reakcije prepoznali svoju grešku te korektno reagirali isprikom hrvatskom narodu. Što se Srebrenice tiče, radi se o strašnom zločinu (genocidu) koji trebamo pamtiti da se više nikad i nikome ne ponovi.”

Na današnji dan, 20. lipnja 1928. godine u Narodnoj skupštini Kraljevine Jugoslavije u Beogradu, izvršen je atentat na zastupnike HSS-a Stjepana Radića, Pavla Radića, Đuru Basaričeka, Ivana Granđu i Ivana Pernara.

Općeprihvaćena i većim dijelom neosporna povijesna percepcija uzroka tog zločinačkog čina jest ubojstvo hrvatskih političara zbog njihove kritike velikosrpske i antihrvatske politike te njihove kritike i ukazivanja na bezobzirnu pljačku i korupciju vladajućih Radikala i beogradskog Dvora.

Manje poznat i historiografski još nedovoljno istražen uzrok mogao bi biti i Radićev pokušaj širenja političkog utjecaja izvan granica Hrvatske, konkretno na Srbiju. Iako je prvi takav Radićev pokušaj na izborima 1927. godine bio neuspješan, ubrzo nakon toga sklopio je politički savez s Pribićevićem i hrvatskim Srbima.

To je na nekim idućim izborima moglo uroditi mnogo boljim rezultatom i u samoj Srbiji te potencijalno ugroziti većinu u Skupštini koju su do tada bez problema činile stranke odane Karađorđevićima. Tako bi im Stjepan Radić doista postao ozbiljno opasan, jer bi njegovo političko djelovanje nadišlo limitirano, isključivo hrvatsko područje djelovanja i podrške.

Treba još reći i da je ubojica Puniša Račić osuđen na 20 godina robije koju je izdržavao gotovo samo formalno, uz sve moguće beneficije i svakodnevnu slobodu izlaska iz zatvora. Sve do 16. listopada 1944. godine, kada su ga partizani, odmah po oslobođenju Beograda, prijekim sudom osudili na smrt i strijeljali.

U znak sjećanja na Stjepana Radića i lipanjske žrtve, delegacija HSS-a položila je vijenac i zapalila svijeće na njihovu grobu na Mirogoju.

Neka im je vječna slava i hvala. 🙏

Izaslanstvo ŽO HSS-a Brodsko-posavske županije zapalilo je svijeću svojim osnivačima, učiteljima  i vođama hrvatskog naroda Antunu i Stjepanu Radiću povodom njihovih rođendana. Rođeni su 11. lipnja, Antun 1868., a Stjepan 1871. godine, ali nauk, ideje i vizija su još uvijek aktualni.

HSS-ovci vođeni idejama radićevštine svjesni su da se Hrvatska danas nalazi u izazovnom vremenu u kojem je potrebno uskladiti nacionalni identitet i globalizam koji je postao način življenja mladih ljudi.

Zaključili su da se tradicija treba čuvati kroz očuvanje nošnji, narodnih običaja, glazbe i folklornih manifestacija, ali tradiciju bespogovornog pokoravanja nekakvim „zajedničkim europskim“ vrijednostima ne. Možda najpoznatiju Radićevu rečenicu ‘ne srljajte kao guske u maglu’ izrečenu u trenutku kada su hrvatski političari žurili s ujedinjenjem u državu SHS bez prethodno dogovorenih uvjeta treba staviti u današnji kontekst. Rečenica je bila ‘proročanska’ i nažalost opravdala izrečeno, Hrvati su potpunu  samostalnost u odlučivanju  postigli tek nakon Referenduma o samostalnosti Hrvatske 1991. godine, a Hrvatska neovisnost je obranjena Domovinskim ratom.

HSS je pacifistička stranka koja ne želi ratovima rješavati geopolitičke probleme koji danas nisu mali. Predsjedništvo HSS-a je iz tog razloga donijelo odluku da HSS-ovi  zastupnici u Saboru neće prihvatiti bezuvjetni ulazak Finske i Švedske u NATO jer HSS smatra da se trebaju dogovarati uvjeti i tako zaštititi nacionalne interese, a hrvatski nacionalni interes jesu Hrvati izvan Hrvatske, prije sveg a najranjivija  populacija Hrvata u BIH. Zato poručuju danas „ne srljajmo kao guske u maglu“ jer nakon što se donesu brze odluke vođene globalizmom i nekom „tuđom“ geopolitikom možda će biti kasno, možda ćemo zauvijek izgubiti Hrvate kao konstitutivni narod u BIH.

HSS-ovci inspiraciju za donošenje odluka pronalaze u djelima i govorima prvog obrazovanog hrvatskog politologa i svog  osnivača Stjepana Radića, a zahvalu mu pokazuju obilježavanjem važnih datuma iz njegova života i djelovanja, na obilježavanju rođendana izaslanstvo su činili zamjenik predsjednika HSS-a Davor Vlaović i predsjednica ŽO HSS-a Klara Šćuka u pratnji članova ŽO HSS-a.

U povodu obljetnice rođenja Antuna i Stjepana Radić delegacija HSS-a predvođena potpredsjednikom Hrvojem Petrićem i Glavnim tajnikom Željkom Lenartom položila je vijence i zapalila svijeće na mjestu gdje se nalazila njihova rodna kuća u Desnom Trebarjevu.

Braća Radić rođena su istoga dana, 11. lipnja, Antun 1868. godine, a Stjepan tri godine kasnije. Osnivači su HSS-a, a Stjepan Radić je velikan hrvatske povijesti i jedan od najvećih hrvatskih političara svih vremena.

Stjepan Radić je bio jedinstvena pojava na hrvatskoj političkoj sceni koji je dao život za svoje ideale.

I danas bi mogao biti uzor za mnoge političare. Nažalost, više od 30 godina nakon samostalnosti u Hrvatskoj je jad, tuga, čemer, zapuštena i prazna sela, a to nije Hrvatska kakvu je zamišljao Stjepan Radić.

U petak, 29. travnja održana je Izborna skupština Općinske organizacije HSS-a Davor. Za predsjednicu je izabrana Silvija Šišić, potpredsjednici su Valentina Štivičić i Dražen Lanusović.

Davorski HSS-ovi su nakon kraće pauze u radu  nastale zbog šumova u komunikaciji zaključili kako je HSS stranka koju stanovnici i glasači trebaju jer su  HSS-ovci uvijek radili u interesu svih građana i oba naselja u Općini – Orubice i Davora, svi su građani jednako važni jer svi građani uplaćuju poreze od kojih Općina financira programe za udruge, infrastrukturu ili razvoj, svi stanovnici trpe i posljedice nastale radi prekomjernog  deponiranja  otpada i svi udišu onečišćeni zrak koji proizvode požari na deponiji Baćanska.

Poruka HSS-ovaca i njihovih gostiju s Nezavisne liste može se sažeti u jednu rečenicu izgovorenu na skupu: „Borimo se za transparentnost i zatvaranje deponije Baćanska“

U Davoru su na skupštini bili HSS-ovci susjednih općina Staro Petrovo Selo i Nova Kapela, a u ime HSS-a prisutne su pozdravili Klara Šćuka, predsjednica ŽO HSS-a i Davor Vlaović zamjenik predsjednika HSS-a koji je poručio: Podršku HSS-a ste uvijek imali, imate ju i danas. Zajednički zadatak nam je Općinu učiniti prihvatljivom za život mladima. Nikada niste, niti smo, osobni interes stavljali ispred javnog jer u HSS-u jedino tako znamo raditi.

Šćuka je kazala kako je općina Davor infrastrukturno uređene i lijepa, ali to nije dovoljno jer općina treba imati i „uređenu dušu“ , a dušu Općine čine zadovoljni građani zato je zadatak HSS-a učiniti da žitelji općine ponovno postanu sretni jer su se rodili, žive i žele živjeti u Davoru i Orubici.

„Na pragu smo proljetne sjetve, kada je bitno posijati kvalitetno sjeme da bismo na jesen imali dovoljno uroda i bili što više neovisni o svjetskim i europskim događanjima po pitanju hrane. Međutim, u ovu sjetvu ulazimo s jednom nerazjašnjenom temom“, upozorio je zastupnik Željko Lenart u četvrtak u Hrvatskom saboru.

Naime, postoji veliki problem s određenim člancima Zakona o sjemenu, sadnom materijalu i priznavanju sorti poljoprivrednog bilja jer su tvorci tog zakona zaboravili na IAKS mjere, što bi mnoge poljoprivredne proizvođače dovesti do toga da ostanu bez potpora.

Nema odgovora na zastupničko pitanje

„4. veljače ove godine sam poslao zastupničko pitanje Ministarstvu poljoprivrede gdje ih molim da nedvosmisleno pojasne članak 17. stavak 2 koji se odnosi na poljoprivredne proizvođače čija ukupna proizvodnja ne prelazi 7 hektara. Pitao sam da li poljoprivredni proizvođač koji je posijao vlastito sjeme, koje nije dorađeno u skladu s člankom 18. navedenog zakona na površini ne većoj od 7 hektara, a nije sijao druge sorte iz skupine žitarica, uljarica i predivog bilja ostvaruje pravo na potporu? Hoće li ta potpora biti u istom iznosu kao da je posijao certificirano sjeme? Hoće li uz podnošenje zahtjeva za potporu Agenciji biti dovoljno upisati da je na određenoj površini do 7 hektara posijao soju bez podnošenja dodatne dokumentacije? U ovom trenutku to nije tako. Do dan danas ja nisam dobio nedvosmislen odgovor.“

Lenart je pojasnio da u slučaju ako poljoprivredni proizvođač posije svoje sjeme soje koje je ostavio od prošle godine, neće imati račun i deklaraciju za 7 hektara, a to je otprilike 20 000 kuna potpore koje će on izgubiti.

Kreće sjetva, a poljoprivrednici mogu ostati bez potpora

„Od 1. siječnja na snazi je novi Zakon o sjemenu, sadnom materijalu i priznavanju sorti poljoprivrednog bilja gdje se u članku 17. govori da poljoprivredni proizvođač upisan u Upisnik poljoprivrednika može, osim kategorija navedenih u članku 14. ovoga Zakona, proizvoditi za svoje potrebe na vlastitom gospodarstvu sjeme s poljoprivrednog gospodarstva.

Znači, ako posijete do 7 hektara soje, ne morate ničim dokazivati da je to tako. No, gospoda koja su pisala ovaj zakon zaboravila su da postoje IAKS mjere. Prema pravilniku o IAKS mjerama, svatko tko podnosi zahtjev za potporu agencijama za plaćanje, dužan je po hektaru predočiti račun za 80 kg soje i deklaraciju o tom sjemenu. Što znači da po ovome zakonu proizvođači imaju pravo na potporu, ali prema IAKS mjerama – ako ne dostave dokaze neće dobiti tu potporu“, upozorio je Lenart.

„Vrijeme je početka sjetve soje, neki poljoprivrednici čitaju zakon, ne znaju za IAKS mjeru, posijat će svoje sjeme, ostat će bez potpore, ostvarit će jedan veliki gubitak, veći nego što košta samo sjeme“, rekao je te apelirao na Ministarstvo poljoprivrede da što prije dostavi jasan odgovor na ovu dvojbu.

„Oni koji čekaju odgovor dolaze u fazu da postoji mogućnost da više neće biti certificiranog sjemena dok konačno stigne taj odgovor iz Ministarstva, a on bi mogao stići i nakon sjetve. Apeliram na Ministarstvo i Vladu da se prime posla i da nam šalju odgovore na vrijeme kako bismo mogli onima koji su nas delegirali ovdje u Hrvatski sabor dati konkretne odgovore, da ljudi znaju što rade, a ne da stvaraju gubitke zbog aljkavosti državnih službenika u određenim ministarstvima“, zaključio je zastupnik HSS-a.

U srijedu je u Hrvatskom saboru raspravljano o Konačnom prijedlogu zakona o komasaciji poljoprivrednog zemljišta. Zastupnik Željko Lenart istaknuo je kako je komasacija poljoprivrednog zemljišta izuzetno osjetljiva tema jer se radi uglavnom o privatnom zemljištu.

„Privatno vlasništvo je ustavna kategorija, ono je neotuđivo. Nasilno provoditi jedan postupak bit će vrlo teško. Davno smo trebali urediti poljoprivredno zemljište u Hrvatskoj, nije se ništa radilo“, rekao je.

Komsacija je trebala biti napravljena odavno

Podsjetio je kako ljudi još i danas imaju probleme zbog komasacije iz prošlih vremena koja nije korektno napravljena. Izrazio je zabrinutost oko procjene zemljišta i hoće li ona biti pravedna.

„U članku 3. zakona piše: Iznimno od stavka 1. ovoga članka, vrijednost zemljišta koje se sudioniku komasacije dodjeljuje, ne može biti manja od 90 % ni veća od 120 % vrijednosti zemljišta koje je unio u komasacijsku gromadu. Hoće li sve biti dobro procijenjeno? Tko će to dobiti 120 % vrijednosti? Na deset hektara to je dva hektara, a tko će dobiti 90 % na deset hektara to je hektar. Danas, u vrijeme kad cijena zemljišta raste astronomski, kada je već teško naći slobodno poljoprivredno zemljište za kupovinu, čak i za iznajmljivanje, izgubiti hektar je jako puno. Netko bi ovdje mogao dobro profitirati“, rekao je Lenart.

Dodao je kako vjeruje da to nije namjera ovog zakona. No, s obzirom što se sve događalo s poljoprivrednim zemljištem nije uvjeren da će sve biti napravljeno kako treba.

Kanalske mreže i putevi su jedini dobitak ovog zakona

Složio se da svrha komasacije treba biti ekonomičnije iskorištavanje poljoprivrednog zemljišta uz povoljnije uvjete za poljoprivrednu proizvodnju, pravilnije čestice, putovi, kanalska mreža, okrupnjavanje.

„Povećavanje posjeda znači veću rentabilnost. Naravno da će biti bolji uvjeti za proizvodnju ako se napravi kanalska mreža i putevi tamo gdje ih nema, te da budu pravilne čestice, ali ne vidim ovdje da će se posjedi povećati. Ako vi ulazite u komasaciju s određenom količinom zemljišta, otprilike s istom količinom biste trebali izaći iz te komasacije. Činjenica je da postoje područja u RH gdje je to nužno, no ne smatram da to može biti odrađeno na način kako je predloženo u zakonu“, pojasnio je.

Spornim je ocijenio i to da bi jedinice lokalne samouprave trebale odrađivati komasaciju.

„Jedinice lokalne samouprave do sada su  pokazale da u dosta slučajeva nisu korektno odrađivale natječaje s državnim poljoprivrednim zemljištem. Niz lokalnih šerifa u određenim općinama su to netransparentno radili, vidjeli ste to u svim medijima. Treba spriječiti to, ne mogu to raditi načelnici. Smatram da komasaciju mora isključivo raditi Ministarstvo poljoprivrede, ono mora provoditi sve procese i u komasaciju ne smiju biti uključeni ljudi koji su podložni političkim izmjenama“, predložio je Lenart.

Naveo je kako komasaciju moraju odrađivati zaposlenici s velikim iskustvom i dokazanim znanjem iz raznih struka te da svakako mora biti uključena Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju. Agencija ima najviše informacija o tome što se od zemljišta obrađuje, kako se obrađuje, ima sve karte, sve vidi iz zraka.

Brisanje granica katastarskih čestica bi brže i bolje popravilo stanje čestica

Kao mjeru koja bi prethodila komasaciji predložio je brisanje granica katastarskih čestica. Tako bi se brže i bolje popravila statistika i stanje naših katastarskih čestica. Pojasnio je to na primjeru vlastitog zemljišta.

„Kupio sam 4 hektara od 8 vlasnika, imam 12 čestica. Danas je to jedna parcela, ali da bi ja to izbrisao i napravio jednu česticu, morao bi platiti jedno malo bogatstvo za elaborate, za mjernike i da se to izbriše. Treba donijeti zakon gdje će se pomoći onima koji to žele napraviti. Da jednostavno vlasnik svojim potpisom zatraži da se granice čestice izbrišu i to napravi državna administracija s minimalnim troškom.“

Zaključio je kako će komasacija dugo trajati, teško će dolaziti do dogovora te da će jedini dobitak ovog zakona biti to što će se iskopati kanali i napraviti putevi tamo gdje ih nema.

Komasacija je nekome majka, a nekome maćeha!

Bruno Šagi, predsjednik Sveučilišne organizacije Hrvatske seljačke stranke, komentirao je Nacrt Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti:

“O Zakonu o znanosti i visokome obrazovanju prvi smo puta kao Sveučilišna organizacija HSS-a (SOHSS) izrazili stav priopćenjem u studenome 2021. Ovih dana postaje potpuno jasno da smo bili u pravu. Žao mi je da je tako jer to znači moguće određene probleme za akademsku zajednicu u budućnosti upravo zbog situacije na koju smo tada upozoravali. No, nekoliko je činjenica potrebno istaknuti kako bi se javnost upoznala s onime što se događa.

Nacrt novoga Zakona problematičan je iz više razloga, a prvenstveno je problematičan zato što otvara jasan prostor politici da direktno utječe na sveučilišta te ruši postojeću autonomiju sveučilišta, između ostalog, preko tzv. Sveučilišnog vijeća u kojem bi se osim članova imenovanih od strane senata sveučilišta nalazili i članovi koje je imenovala politika te bi oni uvelike mogli utjecati na funkcioniranje samih sveučilišta.

Ideja ovog Zakona, studente bi direktno oštetila na više načina, a neki od njih su marginaliziranje studentskih predstavnika u tijelima sveučilišta i fakulteta na način da prema novom Zakonu ne bi mogli, npr. glasati za poziciju dekana te se npr. ograničava studentski rad tako da studenti (u redovitom statusu) ne bi mogli obavljati samostalnu djelatnost obrta, iz prava studenata izbačeni su pravo na konzultacije, rad u studentskim udrugama, pravo na psihološku i zdravstvenu pomoć u studentskim poliklinikama, itd.

Autorima Zakona kao SOHSS postavljamo sljedeće pitanje: “Za koga prvenstveno postoje sveučilišta ako ne za studente?”

Drago mi je da su od strane studentske politike na ovaj Nacrt Zakona potpuno opravdano reagirali Hrvatski studentski zbor, Europska studentska unija te Studentski zbor Sveučilišta u Zagrebu.

Također, koristim priliku da još jednom apeliram na nadležne institucije da poboljšaju standard života u studentskim domovima novom opremom, da povećaju sigurnost u studentskim domovima zbog različitih incidenata koje pamtimo tijekom posljednjih par godina te da povećaju dostupnost liječnika i lako dostupnu besplatnu psihološku pomoć svim studentima na sveučilištima koji bi takvu pomoć željeli dobiti.

Ovim putem, pozivam Ministarstvo znanosti i obrazovanja da za dobrobit akademske zajednice ne forsira ovakvu ideju Zakona koji komentiramo. Kao SOHSS ponavljamo svoj stav da želimo politiku čistih računa u sustavu znanosti i visokoga obrazovanja bez političkih zadiranja u autonomiju sveučilišta.”