Na današnji dan 1918. godine vođa Hrvatske pučke seljačke stranke Stjepan Radić na sjednici odbora Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu održao je svoj najpoznatiji govor usprotivivši se ubrzanom ujedinjenju sa Srbijom bez prethodnog dogovora o uređenju buduće države.

“Stjepan Radić je bio svjestan neizbježnosti unije sa Srbijom, no zahtijevao je da se prethodno dogovore uvjeti pod kojim će se ono obaviti. Nesrljanje u maglu dakle nije upozorenje da se uopće ne udružuje sa Srbima, nego da se prethodno osigura, kako ne bi došlo do srpske hegemonije u novoj državi”, piše portal Povijest.hr. 

Leksikograf Vlaho Bogišić podsjeća kako taj Radićev govor nije snimljen niti zapisan, zato što se Radića tada, kao i danas često, prešućuje ili reinterpretira. Bogišić podsjeća na Radićeve riječi u noći tog govora kada Radić sam problematizira što je noćni govor o “magli” održan u uskom krugu “središnjeg odbora”, a ne Narodnog vijeća, kamoli Sabora:

“Kako vidite, ovdje nema ni slušateljstva na galerijama, ni stenografa, dapače ni voditelja zapisnika”.

“Da, ni taj Radićev govor, iz kojega se kao naknadnoga teksta doista zrcale sva ključna proturječja hrvatskog društva, nije ni zabilježen, ni raspravljen u trenutku na koji se odnosio”, kaže Bogišić te podsjeća na Radićeva razmišljanja.

“Možda bi ipak bilo dobro da otputujem u Beograd – povjerava Radić svojim stranačkim drugovima ujutro nakon kavge sa zagrebačkom gospodom u noći Svete Kate: ne boji se, kaže, Beograđana i Srbijanaca nego “ove domaće nesreće”. I dodaje rečenicu bez koje fraza o “guskama u magli” nije razumljiva: “Ma što god se sad dogodilo, nemojte zamrziti Srbijance!”. Radić je još za mučnog noćnog ekspozea poručio neka prisutni samo pripaze jer će se on, koliko sutra, i među srpskim seljacima i pobunjenim narodom osjećati i snalaziti kao “riba u vodi”. Ta se procjena pokazala točnom”, zaključuje Bogišić.

Izdvajamo završnio dio Radićevog govora, zapisanog po sjećanju:

„Dajte već jednom shvatite da je narodnost nešto mnogo dublje i šire nego što je sam narodni govor. Dajte pojmite da narodnost vrijedi, osobito poslije
ovoga rata, u kom sudjelovahu milijuni seljaštva i radništva i građanstva, i na fronti ratnoj i doma na fronti radnoj, da od sada narodnost samo toliko vrijedi, koliko brani i razvija čovječnost, to jest samo toliko koliko s pomoću narodnosti ljudi više privređuju i ljepše se slažu.

Dajte već jednom pojmite da je zauvijek nestalo stare gospodske vlasti militarizma, kapitalizma, birokratizma i klerikalizma. Osobito o militarizmu i birokratizmu, o činovničkoj sili i samovolji neće naš narod ni da čuje.

Sav naš narod, osobito naš narod hrvatski, hoće, želi, traži i zahtijeva da novu slobodu i novu pravicu osjeti svaki na sebi, u svom domu, u svom selu, u svojoj opčini, u svome kraju. Da to uistinu bude, morate, prvo, odmah maknuti sve stare siledžije i sve stare, nevaljale zakone i uredbe; drugo, morate samome narodu dati priliku da sam sobom upravlja i vlada. Ako mu vi te prilike ne date i toga prava ne priznate, narod će si tu priliku i to pravo dati sam bez vas i protiv vas.

Gospodo!

Još nije prekasno! Ne srljajte kao guske u maglu! Ne zaključujte jedinstvene vlade s Kraljevinom Srbijom već zato, jer, eto, u ime Kraljevine Srbije nema tu nikoga, ništa, osim taj jedan brzojav, a i taj predstavlja sasvim nešto drugo nego vi. Nemojte tako postupati da se bude moralo danas sutra kazati, da ste i vi Slovenci i vi Srbi Vojvođani i Bosanci, i vi naši Hrvati Dalmatinci, a nadasve vi naši domaći hrvatski Srbi, da ste se svi skupili danas ovamo samo zato da izvršite jedno urotničko djelo protiv naroda, napose protiv Hrvatske i Hrvata.

Dajte uvidite barem to da je ova stvar tako važna i sudbonosna da treba sazvati čitavo Narodno vijeće, a, naravski, i Hrvatski sabor. Jer po ovom sadašnjem vašem prijedlogu vi zaključujete da u ime Središnjega odbora ide odmah u Beograd 28 članova, a budući da cijeli Središnji odbor ni nema više članova, to je očito da će svatko kazati odbor je sam sebe poslao, sam sebe ovlastio da proglasi jedinstvenu vladu s Kraljevinom Srbijom, a odbor, očito, nema te ovlasti i toga prava.

Gospodo!

Sav svijet poznaje i priznaje pravo narodnoga samoodređenja. Mi samo tomu pravu imademo zahvaliti svoje oslobođenje. To pravo samoodređenja pripada u međunarodnom smislu svim trim našim narodima Slovencima, Hrvatima i Srbima kod određivanja naših državnih granica prema tuđim narodima, ali to pravo pripada svim trim našim narodima, a napose nama Hrvatima u Hrvatskoj i s obzirom na osnivanje i na uređenje naše zajedničke države.

Mi smo tri brata, Hrvat, Slovenac, Srbin, a nismo jedan. Svakoga brata treba pitati. Srba iz Srbije tu nema nikako, a mi Hrvati iz Hrvatske, kako smo mi tu zastupani, to znate. Nitko vas i ništa vas ne goni, ako to nije vaša nečista savjest koja vas sili da što brže svršite djelo za koje znate da ga hrvatski narod neće odobriti, a koje želite što prije protiv njegove volje provesti i tobože učvrstiti.

Gospodo!

Najstrašnija je stvar, najveći je grijeh i najveća politička pogreška svoj rođeni narod stavljati pred gotove činjenice, to jest voditi politiku po gospodskoj svojoj voljici, bez naroda i protiv naroda. Ako to ne vjerujete, dao Bog svima poživjeti toliko, to neće biti dugo, da vidite kako će hrvatski narod u svojoj republikanskoj i čovječanskoj svijesti vas otpuhnuti baš u času kad ćete misliti da se narod smirio, a vi da ste ga dobro zajahali.

Živjela republika! Živjela Hrvatska!“

Stjepan Radić nastavio je s borbom za prava hrvatskoga naroda sve do svoje smrti 1928. godine kada je preminuo od posljedica ranjavanja u beogradskoj Narodnoj skupštini.

Sveučilišna organizacija HSS-a podržala je Klimatski marš za opstanak koji se održao 12. studenoga u Zagrebu u povodu zadnjeg dana konferencije COP26 u Glasgowu, konferencije na kojoj države diljem svijeta odlučuju o svojim klimatskim politikama koje će odrediti daljnji tijek globalne klimatske krize. Događaj u Zagrebu organizirale su dvije ekološke inicijative – Fridays for future Hrvatska i Extinction rebellion Zagreb.

“Ovim prosvjedom još smo jednom svi (građani, aktivisti, znanstvenici, itd.) zajedno pokazali smo da je “zeleni val” stigao i u Hrvatsku. Smatram da bi aktivizam i politika trebali biti partneri u rješavanju određenih problema na koje aktivizam upozorava, a politika ih rješava. Znanstvenici daju svoje prijedloge za rješavanje klimatskih problema i nadam se da će se njihov glas jače čuti. Ovo što sada radimo za planet ne radimo samo zbog sebe, već i zbog toga da sačuvamo planet za generacije koje dolaze nakon nas”, rekao je predsjednik Sveučilišne organizacije HSS-a Bruno Šagi.

Predsjednik međimurskog HSS-a Zoran Vidović kandidat je za zamjenika županice Međimurske županije Sandre Herman. Vidović iza sebe ima dva mandata kao potpredsjednik Gradskog vijeća Grada Čakovca, dva mandata kao zamjenik gradonačelnika te jedan mandat kao zamjenik župana.

Na predstavljanju kandidature Sandra Herman je istaknula kako joj je drago što je međimurski HSS podržao njezinu kandidaturu. Podsjetila je i kako su ona i Zoran Vidović već ranije uspješno surađivali.

“Nas dvoje odlično smo surađivali kao zamjenici župana u mandatu od 2013.-2017. i iza nas su ostali mnogi mjerljivi rezultati i postignuća i sigurna sam kako ćemo i u mandatu koji je pred nama isto tako dobro surađivati“, kazala je Herman.

“Upravo u tom mandatu kao zamjenik župana zajedno sa Sandrom vjerujem da smo poboljšali kvalitetu rada Međimurske županije i na neki način digli kvalitetu života u Međimurju. Iza nas su brojni rezultati, svaki u svom segmentu. Sandra je prvenstveno u segmentu obrazovanja, kulture i turizma dala je veliki doprinos i vidljive rezultate, a ja u sektoru poljoprivrede”, zaključio je Vidović prilikom predstavljanja.

Ministarstvo znanosti i obrazovanja na čelu s Radovanom Fuchsom najavilo je revolucionarnu reformu sustava znanosti i visokoga obrazovanja u Hrvatskoj tobožnjom izmjenom zakonskih osnova, točnije, donošenjem novoga Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokome obrazovanju.

Valja podsjetiti da ovo nije prva Fuchsova inicijativa za pompoznom reformom sustava znanosti i visokoga obrazovanja, a osobito sustava javnih sveučilišta. Naime, tijekom svoga prvoga mandata, od 2009. do 2012. ministar je bezuspješno pokušao nametnuti paket od tri izrazito loše pisana zakona, Zakona o znanosti, Zakona o visokome obrazovanju i Zakona o sveučilištu, gdje je potonji trebao uvesti potpunu etatizaciju sveučilišta i grubo kršenje Ustavom zajamčene sveučilišne autonomije. Time je apolitični bastion hrvatske pameti, koji je Ustavom osiguran od uplitanja politike, trebao zakonski biti srušen i etatiziran. Zamišljeno je tobožnje Sveučilišno vijeće kao vrhovno tijelo sustava rada na sveučilištu s očitom političkom notom, dok bi senatorima i dekanima bile znatno smanjene ovlasti. Sve je ovo trebalo biti ostvareno pod mantrom transparentnosti, dok je praktično naličje sasvim drugačije. Naravno, takav potez ministra Fuchsa izazvao je žestoku reakciju tadašnje sveučilišne zajednice, osobito Zagrebačkoga sveučilišta, i njegova je etatizacijska reforma time pala u vodu.

No, premijer Plenković je uskrsnuo staroga HDZ-ova ministra, čovjeka koji je u sustavu znanosti i visokoga obrazovanja od početka svoje akademske i političke karijere. Time ne želimo reći, a niti možemo, da je Fuchs nestručan u svome poslu s obzirom na visoke dužnosti u ministarstvu znanosti. To osobito ne možemo reći kada znamo da je prije desetak godina i sâm pokušao uvući politiku u sustav sveučilišta, čime bi bio zabijen posljednji čavao u lijes neovisnosti od politike u sveučilišnoj zajednici. Politika i sveučilište ne idu zajedno. Nikada!

Što se događa danas? Ministar Fuchs vrlo lukavo, u vrijeme globalne pandemije koronavirusa, suludih političkih poteza tobožnjega stručnoga korona stožera, pokušava ispod tepiha progurati sasvim novi zakon o znanosti koji bi, navodno, trebao osuvremeniti zastarjelo i objelodaniti već znanu forumu iz ondašnjih Fuchsovih zakona o tzv. programskim ugovorima za sveučilišta. Tko sastavlja taj zakon, tko čini povjerenstvo za njegovu izradu, mi dan danas ne znamo. Za 24 provedena i 14 namjeravanih savjetovanja nije naveden sastav povjerenstva ili radne skupine koja sastavlja pojedini akt. To ukazuje da je rad Ministarstva u 97,4% slučajeva netransparentan. Mi dan danas ne znamo tko kroji novi zakon za gotovo milijun ljudi u ovoj zemlji, ako znamo da imamo gotovo 150 000 studenata, 18 000 nastavnika, 23 000 istraživača i 750 000 ljudskih potencijala u sustavu znanosti i visokoga obrazovanja. U stvaranju novoga zakona postavljamo sljedeća pitanja:

Tko je pitao Sveučilište?

Tko je pitao Nacionalno vijeće za znanost?

Tko je pitao Rektorski zbor?

Tko je pitao Savjet za financiranje znanosti i visokoga obrazovanja?

Zašto Fuchsova garnitura sustavno zaobilazi Sveučilište?

Prema svemu sudeći, očit je cilj novoga zakona: dezintegracija i uništenje četiri najveća i kontinuiranim djelovanjem najstarija sveučilišta u Hrvatskoj: u Zagrebu, Osijeku, Rijeci i Splitu. O tomu izravno svjedoči Fuchsova rečenica izrečena u Dnevniku Nove TV 15. listopada 2021. koja glasi: „Možda bi trebalo malo drugačije organizirati Sveučilište.“

Očito uporno treba podsjetiti ministra na članak 68 Ustava, pa ćemo ga ponoviti: „Jamči se autonomija sveučilišta. Sveučilište samostalno odlučuje o svom ustrojstvu i djelovanju, u skladu sa zakonom.“, ali i na susljedni članak 69: „Jamči se sloboda znanstvena, kulturnoga i umjetničkoga stvaralaštva. Država potiče i pomaže razvitak znanosti, kulture i umjetnosti. Država štiti znanstvena, kulturna i umjetnička dobra kao duhovne narodne vrednote. Jamči se zaštita moralnih i materijalnih prava koja proistječu iz znanstvenoga, kulturnog, umjetničkog, intelektualnog i drugog stvaralaštva.“ Pametnome dosta.

Prije nekoliko dana ispod relevantnih medija vrlo brzo je prošla vijest o ostavci zamjenika glavne urednice hrvatskih sveučilišnih novina Universitas, mladoga sociologa i doktora znanosti Ivana Perkova, dugogodišnjega akademskoga novinara, koji se usudio progovoriti o opasnosti i suludosti novih Fuchsovih reformskih fleksibilizacija, da bi mu rektor Splitskoga sveučilišta prof. Dragan Ljutić cenzurirao više tekstova o nezakonitim zakonskim inicijativama Ministarstva znanosti i obrazovanja. Pitamo se, je li to autonomija sveučilišta? Je li moguće da je splitski rektor intervenirao za ministra Fuchsa? Gdje je tu temeljna etika novinstva i sloboda novinarskoga mišljenja?

Osim toga, Hrvatski sveučilišni sindikat već je ožujku ove godine tražio ostavku ministra Fuchsa zbog zataškavanja mogućih kriminalnih radnji, zbog političkog spletkarenja, diskriminacije i fabriciranja službenih dokumenata, a vezano za zataškavanje sumnji na kazneno djelo zloporabe položaja i ovlasti na Hrvatskom veterinarskom institutu kao i zbog uplitanja u postupak izbora dekana na Fakultetu hrvatskih studija fabriciranjem službenih dokumenata.

Mi iz HSS-a, i naše Sveučilišne organizacije HSS-a, pozivamo Ministarstvo znanosti i obrazovanja da u donošenje novoga zakona o znanosti i visokome obrazovanju ravnopravno uključi sve relevantne aktere, a osobito predstavnike sveučilišne zajednice koji su očito u ovomu procesu ignorirani, a na njih se u najvećoj kvantitativnoj mjeri taj zakon odnosi.

Želimo politiku čistih računa u sustavu znanosti i visokoga obrazovanja bez političkih zadiranja u autonomiju sveučilišta!

Sveučilišna organizacija HSS-a

Zastupnik Željko Lenart govorio je danas u Hrvatskom saboru o deponiji fosfogipsa u Kutini. Istaknuo je kako je danas istekao rok u kojem je trebao dobiti odgovor na zastupničko pitanje. Pitao je ministra Tomislava Ćorića i ministra Darka Horvata o statusu deponije, tko je izdao i da li je uopće izdana dozvola za skladištenje mulja. Podsjetio je kako je kroz 40 godina na deponiji nataloženo oko 9 milijuna tona fosfogipsa i oko 2 milijuna kubičnih metara kisele vode.

Na deponiji se skladišti saturacijski mulj

“Prilikom privatizacije Petrokemije, deponija je odvojena od Petrokemije koja ju je trebala sanirati iz svog tekućeg poslovanja. No, privatizacija kakva je kod nas omogućila joj je da se odvoji i postane državna tvrtka. Tako je nedavno prodana privatnoj tvrtki Flamtron iz Kutine za 112 tisuća kuna, pod uvjetom da se sanira fosfogips na toj deponiji”, rekao je Lenart te dodao kako spomenuta tvrtka nikako nema sredstva s kojima bi mogla uopće taj silni fosfogips zbrinuti.

“Ono što se trenutno događa na deponiji fosfogipsa je i ekocid i genocid, zapravo ni ne znam kako bi to nazvao. Trenutno se na deponiji fosfogipsa skladišti saturacijski mulj. Samo jedan dan je dovezeno 50 velikih kamiona, navodno iz Vukovara, odakle se sve dovozi, ne znam”, upozorio je.

Rekao je kako u programu tvrtke Flamtron stoji da će sanirati deponiju fosfogipsa i napraviti solarnu elektranu na 160 hektara koliko pokriva površina deponije fosfogipsa.

“Izgleda da je bolji biznis skladištiti ono što se nigdje ne smije skladištiti u Hrvatskoj. To je saturacijski mulj koji je pun teških metala i raznoraznih otrova.”

Lenart je rekao kako ga zanima tko stoji iza tog neovlaštenog deponiranja saturacijskog mulja, tko skriva i zataškava ovaj zločin koji se događa na deponiji fosfogipsa. Podsjetio je kako se deponija nalazi u Parku prirode Lonjsko polje, u poplavnom području.

Tko želi Sisačko-moslavačku županiju pretvoriti u smetlište?

“Ponovno pitam tko želi Sisačko-moslavačku županiju pretvoriti u smetlište? Najveća spalionica plastike i saturacijskog mulja planira se u Kutini, planira se spalionica u Sisku. Na Trgovskoj gori se planira odlaganje nuklearnog otpada i još nekoliko spalionica na području županije.”

Pozvao je premijera Plenkovića da ispita ovaj slučaj deponiranja saturacijskog mulja na području deponije fosfogipsa.

“Deponija fosfogipsa je bila državno vlasništvo. Država ju je prodala i mislim da i ima pravo i obvezu pitati što se tamo radi. Mislim da ima pravo i obavezu nama zastupnicima dati odgovore koje tražimo i prikazati dozvole tih tvrtki ako ih imaju. Pitam vas, ako će se na tih 160 hektara uskladištiti saturacijski mulj, na području parka prirode Lonjsko polje, na poplavnom području, na nekadašnjem najvećem mrijestilištu slatkovodne ribe u ovom dijelu Europe, što ćemo mi time dobiti, osim ekocida i genocida?”, zaključio je zastupnik HSS-a.

Predsjednik Sveučilišne organizacije HSS-a Bruno Šagi sudjelovao je na trodnevnoj online Edukativno-aktivističkoj školi Gdje si bio/bila 2021.?

Školu je organizirala Inicijativa mladih za ljudska prava (YIHR) uz podršku Islanda, Lihtenštajna i Norveške te podršku Vlade Ujedinjenog Kraljevstva i Program Ujedinjenih naroda za razvoj. Polaznice i polaznici Škole bili su iz Hrvatske i Srbije.

“Tijekom tri dana slušali smo predavanja stručnjaka i aktivista iz Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine; a predavanja su tematski bila vezana uz suočavanje s prošlošću, procesuiranje ratnih zločinaca, “memory activism”, izgradnju nacionalnih mitova, medije tijekom rata i nakon rata, umjetničko izražavanje u aktivizmu, mjesta stradanja koja nisu obilježena i “djecu rođenu zbog rata”, kazao je Šagi te dodao kako mu je iznimno drago što je mogao sudjelovati na ovom događaju i stjecati nova znanja te slušati ljude koji rade promjene u svojim državama.

“Upravo oni mogu biti uzor svima da se vrijednim radom može doći do cilja. Zahvaljujem Inicijativi mladih za ljudska prava (YIHR) na organizaciji ovog događaja, kao i svim predavačima koji su sudjelovali na Školi”, zaključio je.

U petak, 29. listopada delegacija HSS-a predvođena potpredsjednikom Tomislavom Boljarom te glavnim tajnikom Željkom Lenartom zapalila je svijeće i položila cvijeće u povodu blagdana Svih Svetih na Mirogoju pred Zidom boli, Grobnicom narodnih heroja, kod Središnjeg križa u Aleji poginulih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata te na grobovima HSS-ovih prvaka i drugih zaslužnih građana.

Zastupnik Željko Lenart je u četvrtak u Hrvatskom saboru kritizirao određene stvari vezane uz zakon o poljoprivrednom zemljištu. Rekao je kako je to zakon koji se najviše dorađivao, mijenjao i pisao iznova, a nije dao željene rezultate.

Nismo riješili pitanje državnog poljoprivrednog zemljišta

Smatra zakašnjelim ubrzanje postupka raspolaganja jer se to donosi tek sad kad smo na pragu da će stranci moći kupovati poljoprivredno zemljište u Hrvatskoj. Podsjetio je kako je prije tri godine s kolegom Davorom Vlaovićem ukazivao kako zakon koji je na snazi neće dati dobre rezultate.

“U Saboru smo raspravljali, ukazivali i govorili da ovaj zakon neće dati dobre rezultate, da neće riješiti pitanje državnog poljoprivrednog zemljišta. No, ništa nam ne znači što smo tada bili u pravu. Rezultat je danas takav da nakon 30 godina toliko željene vlastite Republike Hrvatske nismo riješili pitanje državnog poljoprivrednog zemljišta kao osnovnog resursa za poljoprivrednu proizvodnju i proizvodnju hrane, kao osnovnog resursa za opstanak obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava”, rekao je Lenart.

Obiteljska poljoprivredna gospodarstva bi trebala biti temelj poljoprivredne proizvodnje

Ponovio je kako bi obiteljska poljoprivredna gospodarstva  trebala biti temelj poljoprivredne proizvodnje, ali prema njima postoji maćehinski odnos. Što su ta gospodarstva manja, to je odnos prema njima gori.

“Žao mi je što u kriterijima za dodjelu poljoprivrednog zemljišta ne postoji jedan kriterij koji bi govorio o prinosima koje su ostvarivali oni koji su do sada gospodarili poljoprivrednim zemljištem. Imati visoke prinose znači biti dobar gospodar koji drži plodnost poljoprivrednog zemljišta kao matičnog supstrata za proizvodnju hrane. Onaj tko nije održavao plodnost nije mogao dolaziti do visokih prinosa. To je nešto što bi ga moglo diskreditirati kao dobroga gospodara koji gospodari državnim poljoprivrednim zemljištem”, istaknuo je.

Mali poljoprivrednici su diskriminirani

Lenart je rekao kako su mali poljoprivrednici diskriminirani i da se male proizvodnje smatraju nebitnima. Iznio je stav da je svaka proizvodnja i svako stvaranje nove vrijednosti bitno, bez obzira u kolikom obimu.

Upozorio je kako je jedan od kriterija za dodjelu poljoprivrednog zemljišta da udio izravnih plaćanja nije veći od 30% ukupnih prihoda. To nikako nije dobro za manja gospodarstva koja nisu u sustavu PDV-a i u sustavu poreza na dohodak. Poručio je ministrici poljoprivrede kako premalo priča s ljudima na terenu i nema uvid u pravo stanje stvari.

Lenart smatra kako treba dati prednost proizvođačima autohtonih pasmina te da sustav krava-tele nije prepoznat u zakonu.

“Sustav krava-tele, ako ima 30% rasplodnih grla i ženske teladi, znači da je u pitanju prednost za tovljače. Jedna od tradicionalnih proizvodnji je sustav krava-tele, jedan od sustava proizvodnje koji vrlo lako može prijeći na ekološku proizvodnju. Smatram da ovaj omjer treba biti daleko više u korist rasplodnih grla. Tada bismo stvarno favorizirali one koji se bave uzgojem goveda u sustavu krava-tele.”

Pozitvna stvar je povećanje roka zakupa

Podržao je što se povećao rok zakupa s mogućnošću produljenja na isti rok.

“Trideset godina je period na koji možete razvijati gospodarstvo, dugoročno ulagati u njega i održavati plodnost tla. Ovo daje mogućnost za dugoročno planiranje i za ostanak nasljednika na gospodarstvima”, rekao je Lenart te predložio da se razmisli o uvođenju maksimalnog iznosa potpore.

“Da imamo maksimalni iznos potpore onda se ne bi možda toliko srljalo u stotine hektara. Tako bi neki koji ne ulažu u proizvodnju i prinose, a žive od potpora, možda odustali od takve proizvodnje”, rekao je Lenart i pozvao ministricu da se u zakonu izmjene sporne stvari.

Raspravljajući o godišnjem izvješću o radu Vlade RH, predsjednik HSS-a Krešo Beljak rekao je kako se to izvješće sastoji od puno planova, a malo realizacije. “Ipak je naziv dokumenta izvješće o radu, a ne plan rada”, ustvrdio je.

Javni dug je smanjen jer nema investicija

“Javni dug je smanjen i to je pozitivno. No, taj dug je smanjen jer nema velikih državnih investicija. Broj zaposlenih je samo statistika. Socijalna solidarnost je nešto na čemu bi trebala raditi politika, ali čemu onda pričamo o nekoj privatizaciji koja nema veze s jačanjem socijalne sigurnosti i solidarnosti?”, pitao je Beljak.

Osvrnuo se na turizam i aktualne projekte.

“Uspješna turistička sezona, o tome ne bi trebalo biti spora, ali činjenica je da za to nije zaslužna ni Vlada ni mjere nego jednostavno naš geografski položaj i splet okolnosti. Što se tiče velikih projekata, nema nikoga u Hrvatskoj tko ne bi pozdravio projekt realizacije Pelješkog mosta, istarskog ipsilona, probijanje druge cijevi tunela Učka, most Svilaj i to su pozitivne stvari.”

Status prosvjetnih djelatnika se može još poboljšati

Govoreći o prosvjeti, zahvalio je prosvjetnim djelatnicima na uspješnom radu u ovim uvjetima pandemije. Istaknuo je problem stipendija, za koje je rekao kako nisu koordinirane s tržištem rada.

“Tu nam se otvara jedan veliki jaz nedostatka zanimanja i potreba za uvozom radne snage. S druge strane, imamo ljude sa završenim školama koji nemaju gdje raditi u Hrvatskoj i onda odlaze van. Kad bi se to uskladilo, mislim da bi rezultati bili puno bolji. Status prosvjetnih djelatnika je nešto poboljšan, ali nedovoljno. Ono što prosvjetnim djelatnicima nedostaje je autoritet. Nastavnik, učitelj, profesor bez autoriteta ne može obavljati svoj posao na način kako bi trebao obavljati, pogotovo kad si sve više roditelja dopušta postavljati se iznad nastavnika”, rekao je Beljak.

Pohvalio je rad zdravstvenih djelatnika koji su najveći dio ove pandemijske krize iznijeli na svojim leđima.

“Njima jesu povećane plaće, ali s obzirom na okolnosti u kojima rade, to je premalo.”

U energetici smo propustili priliku da ne ovisimo o drugima

Za prehrambenu samodostatnost je rekao kako to dobro zvuči u teoriji, ali u praksi uz sve napore koji se ulažu teško da će se ostvariti u ovom vremenu globalizacije. Skrenuo je pozornost na porast cijena energenata, što je posebno pogodio poljoprivrednike.

Beljak je podsjetio premijera kako je zaboravio spomenuti ponašanje policije na vanjskim granicama.

“Odnos prema migrantima je jedna tema o kojoj bi trebali razgovarati na višim razinama. To je granica Europske unije, ne samo Hrvatske. Činjenica da kritike koje dolaze iz EU se ne bi smjele odnositi isključivo na naše policijske snage nego na europski sustav zaštite granica.”

Što se tiče energetike, spomenuo je kako smo propustili priliku da ne ovisimo o drugima.

“Propustili smo vlak kojim smo si mogli osigurati samoodrživost u krizi. Prodali smo INA-u, naftne bušotine, bušotine plina. Sad ovisimo o drugima, a mogli smo biti barem na 70, 80 posto samoodrživi što se tiče energetike.”

Demografske mjere neće popraviti lošu demografsku sliku

Upozorio je i na lošu demografsku sliku.

“Gledajući što se događa u ostalim zemljama, bez obzira kakve mjere donosili demografska slika se neće popraviti. Svi zajedno ćemo morati prije ili kasnije shvatiti da je jedina mogućnost poboljšanja demografske strukture stanovništva kontrolirano useljavanje.”

Što se tiče problema s otpadom, predložio je da se jednostavno kopiraju zakoni zemalja koje su problem s otpadom uspješno riješile.

Za državnu imovinu je rekao kako je to mrtvi kapital koji gomila nove gubitke te da je slabo iskorištena zbog spore administracije i loših zakona.

Zakon o obnovi nakon potresa je okarakterizirao kako taoca spore administracije te je izrazio nadu da će se po tom pitanju poduzeti konkretniji koraci.

Hrvatska nije pravedna zemlja

Beljak je izrazio zabrinutost stanjem u pravosuđu.

 “Da li je Hrvatska pravedna zemlja? Nije. I danas imate ljude koji će u zatvoru završiti zbog minornih stvari i imate kriminalce koji su pokrali milijarde, a njima se ne događa ništa. Ne možemo govoriti da smo pravedna zemlja, tu su potrebne korjenite reforme kojih na vidiku nema.

Pozdravljam plan borbe protiv korupcije, ali korupcija se nažalost u državi diže na jednu drugu razinu. Imate umrežene projektante, nadzor, izvođače koji zaobiđu politiku da bi dobili posao. To je jedna nova dimenzija koja ide u prilog političarima koji su govorili da sve države imaju svoju mafiju, a da jedino u Hrvatskoj mafija ima svoju državu”, kazao je.

Podržao je napore oko uvođenja eura i ulazak u Schengen, a pohvalio je i ukidanje viza za SAD.

Pozdravio je to što je premijer priznao da je bilo i pogrešaka.

„To je velik pomak pa ne mogu biti protiv svega. Mi kao opozicijski klub ne možemo glasati za Vaše izvješće. Hoćemo li biti protiv ili suzdržani ili ćemo se izuzeti iz glasovanja, to ćemo dogovoriti naknadno”, zaključio je Beljak.

Predsjednik HSS-a Krešo Beljak komentirao je u srijedu 20. listopada bosanskohercegovačku realnost tamošnjih Hrvata.

“Ljudi trebaju odlučiti. Ja ne razumije zašto bi se netko u Sarajevu ili među bošnjačkim političarima bojao ostvarivanja onih prava Hrvata koja, recimo, imaju Srbi. Možemo to nazvati i trećim entitetom. Zašto bi to bila nedodirljiva sveta krava o kojoj se ne smije pričati? Ja se sjećam priča iz devedesetih gdje se govorilo da će BiH biti uređena po uzoru na Švicarsku“, rekao je te objasnio kako danas u Švicarskoj postoje male jezične i nacionalne skupine koje u svojim kantonima ostvaruju svoja prava.

“Ne vidim razloga zašto bi se netko bojao ostvarivanja hrvatskog prava na razini kako to danas imaju Srbi… Mislim da bi to bio kraj dugoročnih problema u Bosni i Hercegovini i početak izgradnje Bosne i Hercegovine kao društva tri ravnopravna naroda i da onda ne bi dolazilo do problema koji, nažalost, dolaze u zadnjih 25 godina”, kazao je Beljak za RTV HB.

Izjave predsjednika HSS-a Beljaka nisu ništa novo kada je u pitanju status Hrvata u BiH. Beljak je, naime, cijelo vrijeme otkako djeluje na političkoj sceni u Hrvatskoj konzistentan kada su u pitanju bh. Hrvati.