sah

Peštanski konjušari uhvaćeni u veleizdaji i prisluškivanju novinara

Za one koji se ne sjećaju glavne političke i gospodarske vijesti na Badnjak 2016. evo malog podsjetnika. Predsjednik Vlade Andrej Plenković slavodobitno je izišao pred novinare i sipao kao iz rukava:

„Cijelo vrijeme razmatrali smo najbolje opcije za budućnost INA-e. INA je za nas strateška nacionalna kompanija. Hrvatska će pokrenuti proces otkupa cjelokupnog udjela MOL-a u INA-u. Otkupit ćemo cijeli MOL-ov paket INA-inih dionica. Učinit ćemo to prema modelu koji smo već razradili, koji je financijski održiv i koji u konačnici neće povećati javni dug RH. S ovom odlukom upoznata je i predsjednica RH i predsjednik Sabora. Odluku smo donijeli u najboljem interesu Hrvatske kao strateške kompanije Hrvatske. S tom političkom odlukom upoznata je i mađarska strana na najvišoj razini, to sam i osobno učinio večeras.”

Na sve su pazili; na našu budućnost, shvatili su da je INA strateška nacionalna kompanija, prije nego što su javnost obavijestili, razradili su model otkupa, a sa svim tim strateškim odlukama Plenković je osobno informirao Orbana. I Orban se složio. Tako je glasila jedna od antologijskih laži i prijevara koju su u nepune četiri godine servirali Plenković i njegovi ministri preopterećeni korupcijskim aferama. I je li Hrvatska otkupila dionice INA-e u vlasništvu MOL-a? NIJE, naravno.

Kada su sindikati alarmirali da se gase pogoni za preradu nafte u Sisku i Rijeci, ponovo su premijer i ministri lagali. „Preko nas mrtvih“ – bacali su prašinu u oči hrvatskim građanima.

Ne samo da nisu otkupili od MOL-a dionice, ne samo da nisu zaustavili uništavanje prerađivačkih pogona u Sisku i Rijeci, već su potajno, izdajnički, šurovali s MOL-om, odnosno, diktatorom Orbanom, koji je HDZ-u i Plenkoviću politički i svaki drugi uzor.

Ministar Ćorić je sredinom 2018. u ime Vlade potpisao s MOL-om memorandum kojim je omogućeno da MOL hrvatsku naftu prerađuje, ne u Rijeci, jer su Sisak HDZ i Orban ugasili, već u Mađarskoj. Ako to nije NACIONALNA VELEIZDAJA, što jest?!

Nakon te sramotne izdaje, povežite onu sliku nadmenog Plenkovića za Badnjak 2016. i još nadutijeg u jučerašnjem narcisoidnom istupu na gradilištu Pelješkog mosta. Kada su ga pitali novinari je li čuo što mu politički protivnici poručuju, Plenković je otprilike odgovorio: „Ne, nisam, što su rekli… vidite, ja se bavim strateškim projektima…“. Ponovo sada već pljesniva LAŽ. Ali o toj laži samo jedan detalj. Tko ga gradi? Stranci, Kinezi. Tko radi pristupne ceste? Stranci; Grci i Austrijanci. A gdje su naše tvrtke? Gdje je Hidroelektra, tvrtka koja je radila čuda po svijetu? Gdje je danas Vijadukt, koji je radio mostove? Plenkovićev je HDZ uništio sve što se uništiti moglo. Nije Plenković u tome sudjelovao?! Je. Uostalom, njegova je Vlada, on osobno, zabio posljednji čavao u brodogradilišni lijes. Plenkovićev HDZ je uništio svaku hrvatsku tvrtku koja bi mogla konkurirati nekoj svjetskoj tvrtki. Zašto? Zato što im nije stalo do Hrvatske, zato što su, valjda, inozemne tvrtke daleko zahvalnije od hrvatskih, zato što su svi ti političari, od Sanadera do Plenkovića, vidi se po tajnim ugovorima, ne samo briselski već i peštanski konjušari. Udvorništvo centrima moći im je u krvi.

Tomislav Karamarko je morao otići s mjesta šefa HDZ-a zbog sumnji da pogoduje Mađarima, Orbanu, a sada je bjelodano da Mađarima pogoduju, na štetu Hrvatske, Andrej Plenković i njegova Vlada. Plenkoviću čak i ne smeta ni to što njegov uzor Orban čitavo vrijeme, vrlo zorno, iskazuje pretenzije na pola Hrvatske. No, u današnje vrijeme ratovi za osvajanje zemalja nisu potrebniji. Lakše se osvaja preuzimanjem ekonomija, što Orban, uz pomoć Plenkovića i čini. Ona geografska karta velike Mađarske se polako ostvaruje, a Plenković se građanima cinično smijulji u lice. I pri tome neovlašteno, onako podzemno, najniže što se može, prati novinare kako bi svi u Vladi znali koji novinar što piše, govori ili kani reći. Tako ova nedemokratska Vlada, Vlada koja nastavlja u maniri svih prethodnih HDZ-ovih premijera i ministara, uništavati sve što je hrvatsko, guši i samu pomisao na sve vrste sloboda. Ponajprije onu novinarsku.

Eto, ministar Ćorić, koji je bio jedan od protagonista u izdajničkoj raboti s MOL-om, zna što novinar Krešić misli o članovima vodstva INA-e. Kako? Tako što obavještajno podzemlje servira premijeru i ministrima privatne prepiske novinara. U Hrvatskoj se igraju Velikog Brata, a u inozemstvu su tek sluge stranih gospodara.

korupcija

Mjera svih mjera kad se pita HSS je donošenje tzv. Zakona o porijeklu imovine

Prva anti recesijska mjera – a ona je ujedno i odgovor na najveće hrvatske probleme, poput, recimo, pravosuđa, mirovina, socijalnih prava – borba protiv KORUPCIJE. U Hrvatskoj se, prema istraživanjima relevantnih međunarodnih organizacija, pa i EU-a, otuđi, dakle, ukrade, što sivom ekonomijom, što neplaćanjem poreza, što korupcijama svih vrsta oko 13,5 posto BDP-a. Dakle, problem svih problema je korupcija, a rješenje je energična borba protiv korupcije. Nulta stopa tolerancije. Što bi sve Hrvatska mogla učiniti s godišnje ukradenih pedesetak milijardi kuna?! U što bi sve mogla uložiti taj novac?! Jedna od mjera je, bez dvojbe /ono što rade sve uspješne zemlje/ povećati vlastitu proizvodnju, za što Hrvatska ima sve preduvjete. Naročito u prerađivačkoj industriji, u poljoprivredi.HSS nije za zabranu rada. Treba poštivati pravo na rad. HSS, kao SOCIJALNA i ZELENA stranka, zalaže se za zaštitu radnika, na njihovo pravo na rad, na pravo radnika na adekvatnu plaću. Rad nedjeljom treba dodatno platiti, a to je minimalno 50 posto na postojeću satnicu, te uz mogućnost korištenja slobodnog dana u tjednu. U vrijeme kada se predviđa pad BDP-a i do desetak posto bilo bi ravno samoubojstvu bilo kome i bilo kada braniti rad. Ova zabrana rada paradržavnog tijela je eklatantno gaženje i zakona, a u konačnici i Ustava. To je, zapravo, još jedno HDZ-ovo podmetanje, obmana, dodvoravanje Crkvi i desnom biračkom tijelu. Kada bismo zbrojili radnike koji rade nedjeljom bez obzira na zakon; medicinske sestre, liječnike, policajce, vatrogasce, pekare, novinare, carinike, vozače, čistače… lako bismo došli do zaključka da su u manjini prodavači u trgovinama. Dakle, zabrana rada nedjeljom je ideološka, a ne gospodarska mjera. Mi joj se protivimo, ali, ponavljamo; radnike koji rade nedjeljom treba dobro platiti, a poslodavce dodatno kontrolirati podmiruju li te obveze.

Pad nezaposlenosti, odnosno, porast zapošljavanja nije nemoguća misija. Kao što smo već naveli; Hrvatska ima sve preduvjete za pokretanje prerađivačke industrije, za povećanje poljoprivredne proizvodnje u kojoj ćemo imati – kao do 93. godine – suficit u proizvodnji hrane (suficit je sedamdesetih i osamdesetih prošloga stoljeća iznosimo 800 milijuna dolara, što je danas više od milijardu i pol eura). Povećanjem poljoprivredne proizvodnje, i to prije svega zdrave hrane, treba povećati prerađivačku industriju. Treba planirati što proizvoditi, kako to što se proizvede uskladištiti, što prerađivati, gdje proizvode plasirati, odnosno, prodavati. Zaposlenost se može povećati stimuliranjem male i srednje privrede, ukidanjem parafiskalnih nameta u kojima je Hrvatska vjerojatno svjetski rekorder.

HSS nije za povećanje, već za smanjenje poreza. Naročito za smanjenje parafiskalnih nameta. Ravnotežu treba pronaći na drugoj, rashodovnoj strani. I HSS se zalaže za oporezivanje ekstraprofita, za poreze razmjerne zaradi; oni koji zarađuju najviše. Što i jest politika svake socijalne države, a Hrvatska je i po Ustavu socijalna država.

Naravno, državnu potrošnju treba smanjiti. Zapravo, treba smanjiti državni aparat. Ukinuti nepotrebne agencije. Treba smanjiti broj jedinica lokalne i regionalne samouprave, onako kako su to učinile sjevernoeuropske države, koje, s obzirom na broj stanovnika imaju četiri puta manji broj jedinica lokalne samouprave. S tim da onima koji će ostati raditi u državnoj upravi treba povećati, a ne smanjivati plaće. Dakle, manja ali učinkovitija i bolje plaćena birokracija. U zdravstvu, obrazovanju i znanosti treba plaće povećati, jer osnova za napredak svakoga društva su obrazovanje, kultura, znanost te zdravlje građana.

U ovom trenutku Zakon u radu osigurava minimum radničkih prava. Ako bi se Zakon mijenjao, u njemu treba povećati radnička prava, i to na razinu prije 2003. godine.

HSS je za ukidanje županija, za smanjivanje broja općina i gradova. Za promjenu smo zakona o lokalnoj samoupravi, naročito načinu izbora te mogućnosti smjene ili opoziva tzv. lokalnih šerifa.

HSS je za jača povezivanje zemalja EU-a, za zajedničke politike, ali i za zaštitu manje razvijenih zemalja, dakle, za princip solidarnosti i ravnopravnijeg razvoja. Hrvatska još uvijek ne ispunjava kriterije za uvođenje eura, a još će nam biti teže ispuniti uvjete nakon krize koja je pred nama. Ali, kako smo visoko eurizirani, ne protivimo se uvođenju eura.

Na to smo pitanje djelomično odgovorili. Hrvatsko gospodarstvo može biti konkurentno jedino ako neće biti opterećeno ogromnim parafiskalnim nametima, ako će mu birokracija i državni aparat pomagati, a ne podmetati nogu na svakom koraku. Ako će pravosuđe štititi one koji rade i privređuju, ako ćemo imati adekvatno obrazovanje, ako ćemo suzbijati nelojalnu konkurenciju, odnosno, sivo gospodarstvo. Prva prepreka bilo kojemu ulaganju u hrvatsko gospodarstvo je loše pravosuđe, trgovački sudovi (i suci) koji drže predmete u ladicama čitavu vječnost, ako će biti na snazi zakoni koji omogućuju višedesetljetno parničenje bez ikakvih rezultata.

Hrvatska je dokaz da se promjenom vlasništva, iz društvenog u privatno, nije dogodio boljitak, već suprotno. Skandinavske države imaju najviše državnog vlasništva (među pet prvih, četiri su skandinavske države), a uspješne su, bogatstvo se raspodjeljuje pravičnije nego bilo gdje drugdje. Privatizirati treba udjele u tvrtkama čijom se djelatnošću država ne treba i ne smije baviti, ali treba zadržati vlasništvo u tvrtkama koje se bave strateškom proizvodnjom, poput, recimo, proizvodnje hrane…

Treba napraviti brzinsku analizu blokiranih građana, te onima koji iz dužničkog ropstva ne mogu bez pomoći države, otpisati dugove (naročito one vezane uz državne i tvrtke u vlasništvu lokalne samouprave), dogovoriti s bankama odgodu plaćanja… Dakle, u prva tri mjeseca od preuzimanja vlasti, problem blokiranih treba biti riješen tako da se zaštiti što veći broj građana koji žive u dužničkom ropstvu, u koje su, u mnogim slučajevima gurnuti nepravdama, lošim zakonima i nebrigom državnih institucija.

Prvi – NAJEKONOMSKIJI – potez bit će donošenje tzv. Zakona o porijeklu imovine, koji će hrvatskim građanima vratiti dobar dio otetog, ukradenog novca, s kojim pak će se moći pokretati nova proizvodnja, te, što je vrlo važno, poslati poruka da Hrvatska postaje pravna država u kojoj su svi građani jednaki. Tim zakonom će svatko trebati dokazati odakle mu veća, ili višestruko veća imovina od prihoda. U prva tri mjeseca u Hrvatskom saboru ćemo donijeti poljoprivrednu strategiju, s naglaskom na zaštitu domaće proizvodnje. S posebnim mjerama, smanjenim porezima te stimulacijama za svakog zaposlenog, jeftinijim kreditima stimulirati male i srednje poduzetnike. Velika stimulacija će biti rasterećenje od parafiskalnih nameta kojih ne smije biti više nego u ostatku najrazvijenijih zemalja EU-a.        

© 2019. Hrvatska seljačka stranka. Sva prava pridržana. Pravila privatnosti