Za one koji se ne sjećaju glavne političke i gospodarske vijesti na Badnjak 2016. evo malog podsjetnika. Predsjednik Vlade Andrej Plenković slavodobitno je izišao pred novinare i sipao kao iz rukava:
„Cijelo vrijeme razmatrali smo najbolje opcije za budućnost INA-e. INA je za nas strateška nacionalna kompanija. Hrvatska će pokrenuti proces otkupa cjelokupnog udjela MOL-a u INA-u. Otkupit ćemo cijeli MOL-ov paket INA-inih dionica. Učinit ćemo to prema modelu koji smo već razradili, koji je financijski održiv i koji u konačnici neće povećati javni dug RH. S ovom odlukom upoznata je i predsjednica RH i predsjednik Sabora. Odluku smo donijeli u najboljem interesu Hrvatske kao strateške kompanije Hrvatske. S tom političkom odlukom upoznata je i mađarska strana na najvišoj razini, to sam i osobno učinio večeras.”
Na sve su pazili; na našu budućnost, shvatili su da je INA strateška nacionalna kompanija, prije nego što su javnost obavijestili, razradili su model otkupa, a sa svim tim strateškim odlukama Plenković je osobno informirao Orbana. I Orban se složio. Tako je glasila jedna od antologijskih laži i prijevara koju su u nepune četiri godine servirali Plenković i njegovi ministri preopterećeni korupcijskim aferama. I je li Hrvatska otkupila dionice INA-e u vlasništvu MOL-a? NIJE, naravno.
Kada su sindikati alarmirali da se gase pogoni za preradu nafte u Sisku i Rijeci, ponovo su premijer i ministri lagali. „Preko nas mrtvih“ – bacali su prašinu u oči hrvatskim građanima.
Ne samo da nisu otkupili od MOL-a dionice, ne samo da nisu zaustavili uništavanje prerađivačkih pogona u Sisku i Rijeci, već su potajno, izdajnički, šurovali s MOL-om, odnosno, diktatorom Orbanom, koji je HDZ-u i Plenkoviću politički i svaki drugi uzor.
Ministar Ćorić je sredinom 2018. u ime Vlade potpisao s MOL-om memorandum kojim je omogućeno da MOL hrvatsku naftu prerađuje, ne u Rijeci, jer su Sisak HDZ i Orban ugasili, već u Mađarskoj. Ako to nije NACIONALNA VELEIZDAJA, što jest?!
Nakon te sramotne izdaje, povežite onu sliku nadmenog Plenkovića za Badnjak 2016. i još nadutijeg u jučerašnjem narcisoidnom istupu na gradilištu Pelješkog mosta. Kada su ga pitali novinari je li čuo što mu politički protivnici poručuju, Plenković je otprilike odgovorio: „Ne, nisam, što su rekli… vidite, ja se bavim strateškim projektima…“. Ponovo sada već pljesniva LAŽ. Ali o toj laži samo jedan detalj. Tko ga gradi? Stranci, Kinezi. Tko radi pristupne ceste? Stranci; Grci i Austrijanci. A gdje su naše tvrtke? Gdje je Hidroelektra, tvrtka koja je radila čuda po svijetu? Gdje je danas Vijadukt, koji je radio mostove? Plenkovićev je HDZ uništio sve što se uništiti moglo. Nije Plenković u tome sudjelovao?! Je. Uostalom, njegova je Vlada, on osobno, zabio posljednji čavao u brodogradilišni lijes. Plenkovićev HDZ je uništio svaku hrvatsku tvrtku koja bi mogla konkurirati nekoj svjetskoj tvrtki. Zašto? Zato što im nije stalo do Hrvatske, zato što su, valjda, inozemne tvrtke daleko zahvalnije od hrvatskih, zato što su svi ti političari, od Sanadera do Plenkovića, vidi se po tajnim ugovorima, ne samo briselski već i peštanski konjušari. Udvorništvo centrima moći im je u krvi.
Tomislav Karamarko je morao otići s mjesta šefa HDZ-a zbog sumnji da pogoduje Mađarima, Orbanu, a sada je bjelodano da Mađarima pogoduju, na štetu Hrvatske, Andrej Plenković i njegova Vlada. Plenkoviću čak i ne smeta ni to što njegov uzor Orban čitavo vrijeme, vrlo zorno, iskazuje pretenzije na pola Hrvatske. No, u današnje vrijeme ratovi za osvajanje zemalja nisu potrebniji. Lakše se osvaja preuzimanjem ekonomija, što Orban, uz pomoć Plenkovića i čini. Ona geografska karta velike Mađarske se polako ostvaruje, a Plenković se građanima cinično smijulji u lice. I pri tome neovlašteno, onako podzemno, najniže što se može, prati novinare kako bi svi u Vladi znali koji novinar što piše, govori ili kani reći. Tako ova nedemokratska Vlada, Vlada koja nastavlja u maniri svih prethodnih HDZ-ovih premijera i ministara, uništavati sve što je hrvatsko, guši i samu pomisao na sve vrste sloboda. Ponajprije onu novinarsku.
Eto, ministar Ćorić, koji je bio jedan od protagonista u izdajničkoj raboti s MOL-om, zna što novinar Krešić misli o članovima vodstva INA-e. Kako? Tako što obavještajno podzemlje servira premijeru i ministrima privatne prepiske novinara. U Hrvatskoj se igraju Velikog Brata, a u inozemstvu su tek sluge stranih gospodara.