Mjera svih mjera kad se pita HSS je donošenje tzv. Zakona o porijeklu imovine

Prva anti recesijska mjera – a ona je ujedno i odgovor na najveće hrvatske probleme, poput, recimo, pravosuđa, mirovina, socijalnih prava – borba protiv KORUPCIJE. U Hrvatskoj se, prema istraživanjima relevantnih međunarodnih organizacija, pa i EU-a, otuđi, dakle, ukrade, što sivom ekonomijom, što neplaćanjem poreza, što korupcijama svih vrsta oko 13,5 posto BDP-a. Dakle, problem svih problema je korupcija, a rješenje je energična borba protiv korupcije. Nulta stopa tolerancije. Što bi sve Hrvatska mogla učiniti s godišnje ukradenih pedesetak milijardi kuna?! U što bi sve mogla uložiti taj novac?! Jedna od mjera je, bez dvojbe /ono što rade sve uspješne zemlje/ povećati vlastitu proizvodnju, za što Hrvatska ima sve preduvjete. Naročito u prerađivačkoj industriji, u poljoprivredi.HSS nije za zabranu rada. Treba poštivati pravo na rad. HSS, kao SOCIJALNA i ZELENA stranka, zalaže se za zaštitu radnika, na njihovo pravo na rad, na pravo radnika na adekvatnu plaću. Rad nedjeljom treba dodatno platiti, a to je minimalno 50 posto na postojeću satnicu, te uz mogućnost korištenja slobodnog dana u tjednu. U vrijeme kada se predviđa pad BDP-a i do desetak posto bilo bi ravno samoubojstvu bilo kome i bilo kada braniti rad. Ova zabrana rada paradržavnog tijela je eklatantno gaženje i zakona, a u konačnici i Ustava. To je, zapravo, još jedno HDZ-ovo podmetanje, obmana, dodvoravanje Crkvi i desnom biračkom tijelu. Kada bismo zbrojili radnike koji rade nedjeljom bez obzira na zakon; medicinske sestre, liječnike, policajce, vatrogasce, pekare, novinare, carinike, vozače, čistače… lako bismo došli do zaključka da su u manjini prodavači u trgovinama. Dakle, zabrana rada nedjeljom je ideološka, a ne gospodarska mjera. Mi joj se protivimo, ali, ponavljamo; radnike koji rade nedjeljom treba dobro platiti, a poslodavce dodatno kontrolirati podmiruju li te obveze.

Pad nezaposlenosti, odnosno, porast zapošljavanja nije nemoguća misija. Kao što smo već naveli; Hrvatska ima sve preduvjete za pokretanje prerađivačke industrije, za povećanje poljoprivredne proizvodnje u kojoj ćemo imati – kao do 93. godine – suficit u proizvodnji hrane (suficit je sedamdesetih i osamdesetih prošloga stoljeća iznosimo 800 milijuna dolara, što je danas više od milijardu i pol eura). Povećanjem poljoprivredne proizvodnje, i to prije svega zdrave hrane, treba povećati prerađivačku industriju. Treba planirati što proizvoditi, kako to što se proizvede uskladištiti, što prerađivati, gdje proizvode plasirati, odnosno, prodavati. Zaposlenost se može povećati stimuliranjem male i srednje privrede, ukidanjem parafiskalnih nameta u kojima je Hrvatska vjerojatno svjetski rekorder.

HSS nije za povećanje, već za smanjenje poreza. Naročito za smanjenje parafiskalnih nameta. Ravnotežu treba pronaći na drugoj, rashodovnoj strani. I HSS se zalaže za oporezivanje ekstraprofita, za poreze razmjerne zaradi; oni koji zarađuju najviše. Što i jest politika svake socijalne države, a Hrvatska je i po Ustavu socijalna država.

Naravno, državnu potrošnju treba smanjiti. Zapravo, treba smanjiti državni aparat. Ukinuti nepotrebne agencije. Treba smanjiti broj jedinica lokalne i regionalne samouprave, onako kako su to učinile sjevernoeuropske države, koje, s obzirom na broj stanovnika imaju četiri puta manji broj jedinica lokalne samouprave. S tim da onima koji će ostati raditi u državnoj upravi treba povećati, a ne smanjivati plaće. Dakle, manja ali učinkovitija i bolje plaćena birokracija. U zdravstvu, obrazovanju i znanosti treba plaće povećati, jer osnova za napredak svakoga društva su obrazovanje, kultura, znanost te zdravlje građana.

U ovom trenutku Zakon u radu osigurava minimum radničkih prava. Ako bi se Zakon mijenjao, u njemu treba povećati radnička prava, i to na razinu prije 2003. godine.

HSS je za ukidanje županija, za smanjivanje broja općina i gradova. Za promjenu smo zakona o lokalnoj samoupravi, naročito načinu izbora te mogućnosti smjene ili opoziva tzv. lokalnih šerifa.

HSS je za jača povezivanje zemalja EU-a, za zajedničke politike, ali i za zaštitu manje razvijenih zemalja, dakle, za princip solidarnosti i ravnopravnijeg razvoja. Hrvatska još uvijek ne ispunjava kriterije za uvođenje eura, a još će nam biti teže ispuniti uvjete nakon krize koja je pred nama. Ali, kako smo visoko eurizirani, ne protivimo se uvođenju eura.

Na to smo pitanje djelomično odgovorili. Hrvatsko gospodarstvo može biti konkurentno jedino ako neće biti opterećeno ogromnim parafiskalnim nametima, ako će mu birokracija i državni aparat pomagati, a ne podmetati nogu na svakom koraku. Ako će pravosuđe štititi one koji rade i privređuju, ako ćemo imati adekvatno obrazovanje, ako ćemo suzbijati nelojalnu konkurenciju, odnosno, sivo gospodarstvo. Prva prepreka bilo kojemu ulaganju u hrvatsko gospodarstvo je loše pravosuđe, trgovački sudovi (i suci) koji drže predmete u ladicama čitavu vječnost, ako će biti na snazi zakoni koji omogućuju višedesetljetno parničenje bez ikakvih rezultata.

Hrvatska je dokaz da se promjenom vlasništva, iz društvenog u privatno, nije dogodio boljitak, već suprotno. Skandinavske države imaju najviše državnog vlasništva (među pet prvih, četiri su skandinavske države), a uspješne su, bogatstvo se raspodjeljuje pravičnije nego bilo gdje drugdje. Privatizirati treba udjele u tvrtkama čijom se djelatnošću država ne treba i ne smije baviti, ali treba zadržati vlasništvo u tvrtkama koje se bave strateškom proizvodnjom, poput, recimo, proizvodnje hrane…

Treba napraviti brzinsku analizu blokiranih građana, te onima koji iz dužničkog ropstva ne mogu bez pomoći države, otpisati dugove (naročito one vezane uz državne i tvrtke u vlasništvu lokalne samouprave), dogovoriti s bankama odgodu plaćanja… Dakle, u prva tri mjeseca od preuzimanja vlasti, problem blokiranih treba biti riješen tako da se zaštiti što veći broj građana koji žive u dužničkom ropstvu, u koje su, u mnogim slučajevima gurnuti nepravdama, lošim zakonima i nebrigom državnih institucija.

Prvi – NAJEKONOMSKIJI – potez bit će donošenje tzv. Zakona o porijeklu imovine, koji će hrvatskim građanima vratiti dobar dio otetog, ukradenog novca, s kojim pak će se moći pokretati nova proizvodnja, te, što je vrlo važno, poslati poruka da Hrvatska postaje pravna država u kojoj su svi građani jednaki. Tim zakonom će svatko trebati dokazati odakle mu veća, ili višestruko veća imovina od prihoda. U prva tri mjeseca u Hrvatskom saboru ćemo donijeti poljoprivrednu strategiju, s naglaskom na zaštitu domaće proizvodnje. S posebnim mjerama, smanjenim porezima te stimulacijama za svakog zaposlenog, jeftinijim kreditima stimulirati male i srednje poduzetnike. Velika stimulacija će biti rasterećenje od parafiskalnih nameta kojih ne smije biti više nego u ostatku najrazvijenijih zemalja EU-a.        

© 2019. Hrvatska seljačka stranka. Sva prava pridržana. Pravila privatnosti