U četvrtak, 31. kolovoza u Novskoj je održana tribina „Važnost žena u povijesti HSS-a“. Povod za održavanje tribine bilo je obilježavanje Dana asocijacije žena HSS-a “Hrvatsko srce” te 96. obljetnica od prvog aktivnog političkog djelovanja žena u Hrvatskoj.

Tribini su prisustvovali: saborski zastupnik i glavni tajnik HSS-a Željko Lenart, predsjednica OŽ HSS-a “Hrvatsko srce” Brigitte Berulec, potpredsjednica HSS-a i predsjednica ŽO HSS-a BPŽ Klara Šćuka, zamjenica predsjednice OŽ “Hrvatsko srce” Gordana Juranko, potpredsjednica OŽ HSS-a “Hrvatsko srce“ i predsjednica ŽO HSS-a “Hrvatsko srce“ KZŽ Martina Repovečki, predsjednica OŽ HSS-a “Hrvatsko srce“ SMŽ Višnja Kamber, zamjenik predsjednika GO HSS-a Novska Ernest Ciprijanović i tajnik GO HSS Novska Vlado Egredžija.

Na tribini je dr.sc. Vlatko Smiljanić govorio o radu hrvatskih političarki Marije Radić i Mare Matočec. Marija Radić je bila javna djelatnica, borkinja za ravnopravnost žena, prva predsjednica OŽ HSS-a Hrvatsko srce i životna ljubav Stjepana Radića. Iako Čehinja, Hrvatsku je u potpunosti prihvatila kao svoju domovinu. Jedna je od prvih žena koja se bavila politikom, hrabra žena visokih moralnih i intelektualnih kvaliteta koja i danas može biti uzor.

Mara Matočec je bila prva hrvatska političarka, prosvjetno-kulturna aktivistkinja i spisateljica seljačkoga pokreta braće Radić. Svojom  političkom borbom, radom i svim ljudskim patnjama koje su pretrpjele zbog politike koju su  vodile i zagovarale, trajno su zabilježene u hrvatskoj povijesti.

Predsjednica OŽ HSS-a „Hrvatsko srce“ Brigitte Berulec je u obraćanju prisutnima istaknula kako je ponosna na organizaciju žena koja je potekla iz duše i srca hrvatskog naroda od ljudi čija vizija i politika i danas vrijede. Rekla je kako je na nama da hrabro nastavimo i stvaramo bolje i pravednije društvo onako kako su to radile Marija Radić, Mara Matočec i mnoge druge znane i neznane žene jer to je jedini način na koji će se stvari promijeniti.

Naši članovi Zlatko Šćuric i Marko Miletić protekle su nedjelje sudjelovali na tradicionalnom vozočašću u Mariji Bistrici. Ideja koja živi već 2 desetljeća i njeguje običaje iz vremena kada se na Mariju Bistricu hodočastilo pješice ili konjskim zapregama.

Manifestacija je započela u Zlatar Bistrici okupljanjem, nastavila svoj put prema Mariji Bistrici, gdje su vozočasnici sudjelovali na blagoslovu i misnom slavlju u crkvi na otvorenom bl. Alojzije Stepinca koju je predvodio duhovnik u Nadbiskupskome bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu vlč. Anto Pavlović. Manifestacija je okupila više od 70 zaprega i stotinjak jahaća koji su stigli iz čitave Hrvatske, Mađarske, Austrije i Slovenije. Naš član Marko ujedno je vlasnik zaprege, te su na kolima bile njegove tri kćerke i prijatelji iz Slovenije.

Na današnji dan 1928. godine u 57. godini života umro je suosnivač HPSS-a (kasnije HSS) i velikan hrvatske povijesti Stjepan Radić.
Delegacija HSS-a predvođena Glavnim tajnikom stranke Željkom Lenartom odala mu je počast na njegovu grobu u arkadama zagrebačkog groblja Mirogoj.

Radićeva smrt bila posljedica komplikacija nastalih pri atentatu u tadašnjem Parlamentu 20. lipnja, a zdravstveno stanje nakon ranjavanja dodatno mu je bilo otežano i zbog dijabetesa od kojeg je bolovao. Poslije ranjavanja imao je stalno povišenu temperaturu, dobio je upalu pluća i na kraju, podlegao srčanom udaru.
Naime, u Stjepana Radića pucao je iz revolvera radikalni zastupnik Puniša Račić, koji je tom prilikom ubio Đuru Basaričeka i Pavla Radića (nećaka Stjepana Radića). Stjepana Radića, Ivana Pernara i Ivana Granđu je teško ranio.

Na današnji dan, 20. lipnja 1928. godine u Narodnoj skupštini Kraljevine Jugoslavije u Beogradu, izvršen je atentat na zastupnike HSS-a Stjepana Radića, Pavla Radića, Đuru Basaričeka, Ivana Granđu i Ivana Pernara.

Općeprihvaćena i većim dijelom neosporna povijesna percepcija uzroka tog zločinačkog čina jest ubojstvo hrvatskih političara zbog njihove kritike velikosrpske i antihrvatske politike te njihove kritike i ukazivanja na bezobzirnu pljačku i korupciju vladajućih Radikala i beogradskog Dvora.

Manje poznat i historiografski još nedovoljno istražen uzrok mogao bi biti i Radićev pokušaj širenja političkog utjecaja izvan granica Hrvatske, konkretno na Srbiju. Iako je prvi takav Radićev pokušaj na izborima 1927. godine bio neuspješan, ubrzo nakon toga sklopio je politički savez s Pribićevićem i hrvatskim Srbima.

To je na nekim idućim izborima moglo uroditi mnogo boljim rezultatom i u samoj Srbiji te potencijalno ugroziti većinu u Skupštini koju su do tada bez problema činile stranke odane Karađorđevićima. Tako bi im Stjepan Radić doista postao ozbiljno opasan, jer bi njegovo političko djelovanje nadišlo limitirano, isključivo hrvatsko područje djelovanja i podrške.

Treba još reći i da je ubojica Puniša Račić osuđen na 20 godina robije koju je izdržavao gotovo samo formalno, uz sve moguće beneficije i svakodnevnu slobodu izlaska iz zatvora. Sve do 16. listopada 1944. godine, kada su ga partizani, odmah po oslobođenju Beograda, prijekim sudom osudili na smrt i strijeljali.

U znak sjećanja na Stjepana Radića i lipanjske žrtve, delegacija HSS-a položila je vijenac i zapalila svijeće na njihovu grobu na Mirogoju.

Neka im je vječna slava i hvala.

Bruno Šagi, predsjednik Sveučilišne organizacije HSS-a (SOHSS), komentirao je situaciju vezanu uz migracije i politiku integracije migranata u hrvatsko društvo:
„Migracije postoje od kada postojimo kao vrsta. One su karakteristične za nas ljude pa su tako i naši daleki preci sigurno došli iz različitih krajeva svijeta. Dakle, one nisu nešto novo, iako u velikim valovima, one rade promjenu u društvima u koja migranti dolaze. Upravo zato, postoje integracijske politike u različitim oblicima.

Hrvatska prema zadnjem popisu stanovništva ima manje stanovnika nego prije. Nažalost, činjenica je da mnogi mladi Hrvati svoju sreću pronalaze na mjestima za koja smatraju da imaju bolju društvenu klimu i veće plaće. Samim time, Hrvatska gubi radno sposobno stanovništvo.

Nekoliko je načina na koje se u domovinu može uvoziti radna snaga. Jedan je način da u Hrvatsku dolaze strani radnici (npr. iz Nepala, Indije, itd.) koji uglavnom ne znaju hrvatski jezik. Nedavno mi se dogodilo da sam u jednoj zagrebačkoj pekari morao progovoriti na engleskom jeziku jer prodavač nije znao hrvatski jezik u državi u kojoj je hrvatski službeni jezik. Postavlja se pitanje zna li ta osoba nešto o hrvatskoj kulturi, hrvatskoj povijesti ili hrvatskom identitetu. Odgovor je da vrlo vjerojatno ne zna, kao što možda ne zna ni hrvatske zakone. Mnogo je problema koje ovakav način postupanja prema stranim radnicima može donijeti Hrvatskoj. Ako se Hrvatska odlučila na ovakav način, onda su za strane radnike potrebne vrlo jake integracijske politike koje bi kroz neko kraće vrijeme obuhvaćale obavezno učenje hrvatskog jezika te obavezan stupanj obrazovanja, tj. razinu znanja prikladnu za boravak ili život u Hrvatskoj.

Postoji i drugi način uvoza radne snage koji je meni osobno puno draži i ne zahtijeva veliku prilagodbu na život u Hrvatskoj. Izvan domovine nalazi se velik broj Hrvata ili potomaka hrvatskih emigranata. Smatram da je dizanje plaća nužno za zadržavanje sadašnjeg stanovništva u Hrvatskoj, ali i vraćanja određenog broja Hrvata iz inozemstva (npr. iz Irske, Austrije, itd.). Što se tiče potomaka hrvatskih emigranata (npr. onih koji žive u Južnoj Americi, Australiji, itd.), smatram da je na svaki mogući način potrebno olakšati njihov put do Hrvatske, od informiranja i različitih edukacija do dolaska i smještaja u Hrvatskoj. Vjerujem da velik dio njih svoju budućnost vidi u Hrvatskoj te sadašnje postojeće mehanizme kao država moramo još više usmjeriti na njih kako bismo im pomogli u ostvarenju njihovih životnih ciljeva. Time čuvamo nacionalni identitet i našem narodu pomažemo u ostvarenju uspjeha koji je u Hrvatskoj moguć.

Dakle, postoje dva puta koja definiraju kakvo društvo u ovoj kategoriji želimo. Svaki put ima svoj način ostvarenja kao što sam spomenuo maloprije na dva primjera. Jedan način ne isključuje drugi način (to isto treba uzeti u obzir), ali jasno je koji put obuhvaća prvenstveno ljude čije obitelji većinom njeguju naš hrvatski identitet koji je, između ostalog, jedna od ključnih stvari za opstanak našeg naroda. Da istaknem ono očito, potomci Hrvata izvan domovine moraju biti jedan od političkih prioriteta Hrvatske!“

Saborski zastupnik Stjepan Kovač učlanio se u HSS, a samim time postao i član Kluba zastupnika HSS-a i RF-a.

Predsjednik HSS-a Krešo Beljak:  „Kovača osobno znam dugi niz godina i siguran sam da će naša buduća suradnja u okviru iste stranke biti plodonosna. Njegovim ulaskom u Stranku dobili smo značajno pojačanje u III. izbornoj jedinici. Zahvaljujem mu što je prepoznao HSS kao stranku u kojoj želi nastaviti svoj politički rad.“

Stjepan Kovač: „Zahvalio bih predsjedniku Beljaku i predsjedništvu HSS-a, koji su odlučili pozvati me da uđem u njihovu Stranku i da time, prije svega, ojačamo III. izbornu jedinicu. Vjerujem da ću opravdati to povjerenje i zahvaljujem im što su vidjeli u meni potencijal da možemo zajedno, na obostrano zadovoljstvo, učiniti nešto više da ojačamo Stranku.“

Županijska organizacija HSS-a Krapinsko-zagorske županije je 3.veljače 2023. godine u Zlatar Bistrici organizirala javnu tribinu sa temom „Solarne elektrane za vlastitu proizvodnju/potrošnju električne energije“.

Tribina je organizirana u suradnji sa Stručnim vijećem HSS-a te u suorganizaciji sa Općinom Zlatar Bistrica. Sudionike tribine je pozdravio u ime Županijske organizacije HSS-a predsjednik Dražen Čvek. U ime Općine Zlatar Bistrica prisutnima se obratila načelnica Općine Vesna Mikulec.

Ravnateljica Ravnateljstva za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost Stručnog vijeća HSS-a Brigitte Berulec upoznala je nazočne građane o politikama i programskim odrednicama Stranke u području zaštite okoliša.

Stručno predavanje o proizvodnji električne energije iz fotonaponskih elektrana održao je prof. dr. Ljubomir Majdandžić sa Fakulteta elektrotehnike, računarstva i informacijskih tehnologija u Osijeku koji na krovu svoje kuće ima ugrađenu elektranu već 20 godina. Na konkretnim primjerima objašnjena je procedura, trošak investicije, rok povrata utrošenih sredstava te koju je dokumentaciju potrebno ishoditi  kada se fizička osoba (građani) odluči investirati u fotonaponsku elektranu na krovu svoje obiteljske kuće.

Također, prezentirani su konkretni iznosi financijskih ušteda za domaćinstva koja instaliraju elektranu na svoje objekte.

Kao jedan od problema  trenutnog sustava fotonaposnih elektrana na privatnim kućama istaknuta je cijena viška isporučene električne energije u sustav HEP-a, koja je znatno niža od cijene preuzete električne energije od HEP-a.

U rad tribine uključili su se aktivno i prisutni svojim pitanjima te prijedlozima kako ovakve investicije učiniti još prihvatljivijima što većem broju građana.

U sjećanje na narodnog tribuna i saborskog zastupnika HSS-a Josipa Pankretića, povodom 25. godišnjice njegove smrti, u subotu 14. siječnja 2023. godine u Vrbovcu održat će se tradicionalna manifestacija „Dan s Jožom“.

Josip Pankretić rođen je u Gaju kraj Vrbovca 15. siječnja 1933. godine, a preminuo je 10. siječnja 1998. godine. Odrastao je u HSS-ovoj obitelji. Njegov životni put obilježen je vrijednim i marljivim radom na poljoprivredi, nesebičnim društvenim angažmanom – od mjesnog odbora, nogometa i vatrogastva, do borbe za malog čovjeka, radnika i seljaka. Joža Pankretić bio je jedan od najzapamćenijih zastupnika u Hrvatskom saboru. Njegovi govori aktualni su i danas.

Program:

15:15 – okupljanje na mjesnom groblju Dijaneš

15:30 – polaganje vijenca na grob Josipa Pankretića

16:00 – Sv. misa u župnoj crkvi svetog Vida, Vrbovec

17:00 – program uz podjelu priznanja „Josip Pankretić“, Vrbovec

Svim članicama i članovima HSS-a sretan dan naše stranke!

Na današnji dan 1904. godine održana je sjednica Privremenoga glavnog odbora za osnutak Hrvatske pučke seljačke stranke. Tada je usvojen i program pa se taj dan uzima kao dan osnivanja HPSS-a, stranke koja je kroz 20. stoljeće bitno utjecala na hrvatsku povijest, društvo, kulturu i gospodarstvo.

Potpredsjednik HSS-a dr.sc. Hrvoje Petrić u studenom je na Glavnoj skupštini brojnim članovima održao predavanje o nauku braće Radić u kojem je, između ostalog, podsjetio članove upravo o samim počecima Stranke.

Formalni početak djelovanja nove stranke vezan je uz dogovor o mogućem spajanju novina Dom i Hrvatski narod 5. prosinca 1904. Prijedlog o spajanju novina tada je prihvaćen, a istovremeno je donesena odluka o osnivanju Hrvatske pučke seljačke stranke, o čemu je sastavljen zapisnik koji nije sačuvan. Taj su zapisnik, prema kasnijem svjedočenju Stjepana Radića, uz njega potpisali Antun Radić, Benjamin Šuperina, Svetimir Korporić, Milan Krištof i Ivan Gmajner.

Iako su se neki koji su sudjelovali u osnivanju spletom okolnosti odvojili, s vremenom se krug utemeljitelja Hrvatske pučke seljačke stranke proširio. U cijelom procesu osnivanja nove stranke sudjelovalo je 27 osoba. Među njima je bilo šestorica urednika i izdavača novina, četvorica svećenika, četvorica odvjetnika odnosno pravnika, trojica posjednika, dvojica književnika, dvojica seljaka te po jedan novinar, obrtnik, knjigovođa, trgovac, upravitelj imanja i gimnazijski profesor. Velika većina bila je iz središnje Hrvatske, te po jedan iz Srijema i Dalmacije.

Održana je Glavna izborna skupština Sveučilišne organizacije HSS-a (SOHSS). Za predsjednika je izglasan Bruno Šagi, za potpredsjednike Stjepan Gašparović, Nina Bojanić i Marija Magdalena Šolčić, glavna tajnica je Helena Drvenkar, a blagajnica Lana Jurkin.

Bruno Šagi, inače student povijesti, o izborima:
“Velika mi je čast biti po drugi puta izabran na mjesto predsjednika Sveučilišne organizacije HSS-a, osnovane 1910. godine. U prvom mandatu, kao predsjednik sam odmah na početku sebi zadao nekoliko ciljeva. Svi su se ciljevi ostvarili s puno uloženog rada. Ništa od toga ne bi bilo moguće bez ostatka ekipe iz prošlog Predsjedništva SOHSS-a kojem ovom prilikom iskreno zahvaljujem na sjajnoj suradnji koju smo imali. Mislim da smo uspjeli ispisati odličnu priču kojoj sada slijedi, nadam se, još bolji nastavak, iako se ne bih žalio da bude jednako dobra kao i ona prva. Činjenica je da smo u suradnji s Organizacijom mladih HSS-a, najaktivniji podmladak neke političke stranke u Hrvatskoj. U ovom mandatu, naš će glavni fokus i dalje biti na isticanju problema u studentskoj zajednici te nuđenju kvalitetnih rješenja za te probleme. Također, nastavit ćemo isticati i tražiti rješenja za probleme našeg društva općenito i nastaviti surađivati s našim saborskim zastupnicima te političkim strankama iz inozemstva za koje smatramo da su nama srodne. Posvetit ćemo se i nadolazećim izborima 2024., na kojima će HSS sudjelovati i s dijelom mladih snaga.

Stjepan Radić davno je za sobom ostavio rečenicu: “Samo živom voljom, u suradnji svih za sve, stvara se sa živima, živa povijest jednog naroda.” U ritmu suradnje, aktivnosti i razmjene znanja, zajedno do novih pobjeda!”