HSS | Davor Vlaović | Saborska sjednica u Šubićevoj

Vlaović: Hoće li Vlada reagirati jer su cijene pojedinih proizvoda na tržištu počele rasti?

Tržnice su prozor u svijet za naša mala obiteljska poljoprivredna gospodarstva i treba ih otvoriti. Nije ih trebalo ni zatvarati“, upozorio je Davor Vlaović na saborskoj sjednici gdje je raspravljao o dopunama Zakona o poljoprivredi.

“Naši poljoprivredni proizvođači prodaju svoje proizvode tako da ih šalju i putem pošte. Zašto se Hrvatska pošta ne bi odrekla trošarine na pakete hrane koji naši proizvođači šalju svojim kupcima? To je jedan od prijedloga gdje se mjere mogu popraviti i to bi sigurno pomoglo našim malim OPG-ima, a ne da se zatvaraju poštanski uredi. To nije put kako se čuva poljoprivreda u Hrvatskoj”, istaknuo je.

Vlaović je pitao ministricu poljoprivrede tko je dozvolio da nema emisije ‘Plodovi zemlje’ na HRT-u koja se emitirala više od šest desetljeća, no odgovor nije dobio. Nije dobio ni odgovor na pitanje zašto je ministrica Vučković pristala da se Ministarstvu poljoprivrede umanji proračun za 5 posto.

Što je s hrvatskim robnim rezervama?

“Veliko pitanje je pitanje samodostatnosti i sigurnost kada je u pitanje hrana. Što je s robnim rezervama, zašto je to bilo u zatvorenom dijelu sastanka Vlade? Koliko mi stvarno imamo hrane? Koliko je pšenice, šećera, brašna? Imamo li to samo na papiru ili u stvarnosti? Hoće li se reagirati na tržištu jer vidimo da su cijene pojedinih proizvoda počele rasti?“, pitao je Vlaović.

Treba pomoći i proizvođačima cvijeća

Osvrnuo se i na proizvođače cvijeća. “Što se proizvođači cvijeća sad? Nemaju kuda prodati cvijeće. Milijun kuna potpora im nije dovoljno ni za ugrijati šest plastenika”, zaključio je Vlaović te ponovio kako od ministrice očekuje da izbori više sredstava za poljoprivredu.

Mrsic branitelji

Politički tajnik HSS-a: U koronastihiji se ne smije zaboraviti HDZ-ov lopovluk zbog čega je uništena sva proizvodnja

Ponovit ću neke stvari koje sam govorio četiri godine u Saboru, ali tadašnja vlast ništa od izrečenog nije čula. Pa čak ni to za što se danas, kada je u opoziciji – “jako zalaže”, a riječ je o ispitivanju porijekla imovine. No, o poljoprivredi je riječ.

Prije sto godina, hrvatsko je meso, prije svega, govedina, junetina, teletina, a onda i svinjetina, bila jedan od važnih izvoza iz hrvatskih krajeva u Beč i ostale prijestolnice. Bila je cijenjena. Tada, dakle, negdje oko 1910. na području današnje Hrvatske bilo je oko 1.200.000 krupne stoke.

No, prebacimo se u neka nama bliža vremena, u ona koja i mi stariji pamtimo. Sedamdesete i osamdesete godine prošloga stoljeća. Tada je Hrvatska bila u proizvodnji hrane samodostatna. Ne samo da je bila samodostatna, već je omjer u uvozu i izvozu hrane bio 800.000.000 dolara u plusu. U vrijeme Domovinskog rata, do 1993. taj smo trend, bez nekog velikog izvoza, nastavili. A tada su na scenu nahrupile HDZ-ove “ptice grabljivice (kako bi to rekao Bruno Bušić) te počele uništavati i proizvodnju hrane, i prerađivačku industriju. Poljoprivrednike se počelo ne stimulirati na proizvodnju, već poticajima mititi, ali tako da proizvode što manje, a da ipak nešto dobiju i šute. Onih 800 milijuna dolara suficita iz prošloga stoljeća danas je, otprilike, više od dvije milijarde, koliki je, pa i veći, danas deficit. Uvozimo sve osim mandarina. A i njih ćemo – sudeći po napuštenom zemljištu u dolini Neretve – uskoro uvoziti.

Imamo plodno, neiskorišteno, netretirano zemljište, koje se pretvara u pustopoljine, jer, kažu, lakše je otići u trgovački centar i kupiti. Uvozno. Iz Kine i ostalih dijelova zemaljske kugle. Uglavnom nekvalitetnije, smeće. Ne jedemo teletinu kakvu su jeli u Beču ili Zagrebu pred više od stotinu godina, već onu – uglavnom – koja se tri, četiri puta smrzne, pa odmrzne, onu iz poljskih i inih klaonica, u kojima su lani pronašli užas.

U ovoj KORONAHISTERIJI na trenutak će se zaboraviti – A TO SE NE SMIJE – na lopovluk HDZ-a, zbog kojega je uništavana proizvodnja svega, uništavana su građevinska poduzeća, a sve što nije uništeno, a vrijedi, prodano je.

Na trenutak će se zaboraviti i na činjenicu da država nije sposobna – pazite – PODIJELITI NEOBRAĐENU ZEMLJU! Ne zna kako podijeliti, jer prvo treba podijeliti svojim rodijacima, prvo treba u ministarstvu i poljoprivrednim agencijama zaposliti svoje nesposobne kadrove, a oni će učiniti sve da se AGONIJA NASTAVI! To je grijeh vladajućih struktura. Neoprostiv grijeh. I grijeh HDZ-a i grijeh SDP-a, čiji je ministar Jakovina, bio primjer kako činiti poljoprivredi štetu.
Kao što je jedan od energetskih stručnjaka rekao da bi Primorju i Dalmaciji isključio struju, jer se, naime, to područje treba i može napajati alternativnim izvorima energije, a to se čini u zanemarivom obimu, tako bi trebalo zabraniti uvoz hrane. Valjda ćemo, kad budemo gladni, početi konačno sijati i žnjeti. Hrvatska mora proizvoditi dovoljno hrane i za sebe i za izvoz. Ali nam za to treba neki plan; što saditi, sijati, uzgajati, na koji način plasirati na tržišta, kako osigurati dovoljno zemlje onima koji doista proizvode, a ne onima koji beru poticaje, a ne proizvode ništa. Poznati su slučajevi malčiranja djeteline. Jedan je branitelj dobio silne hektare zemlje, uz to i naravno – poticaje za proizvodnju zdrave hrane, posijao djetelinu, i kad je ona isklijala, izrasla, preorao je, i čekao novi poticaj, novo uništavanje. Takvih je primjera bezbroj. Šatoraše treba namiriti, da se ne pobune protiv onih za koje su odrađivali prljave poslove.

Kada su vlasti uništile domaću proizvodnju, uništena je, naravno, i prerađivačka industrija. I umjesto da država otkupljuje dionice Podravke, kao što to čini, primjerice Francuska (shvaćajući da je proizvodnja hrane najstrateškija grana), sve su glasniji zagovornici prodaje dionica u vlasništvu države.

I ONDA ĆE NETKO GOVORITI O SUVERENOSTI HRVATSKE.

Zbog kriminalne politike, ili točnije POLITIKE KRIMINALA (to bi kod nas trebala biti nova znanstvena, sociološka disciplina), izgubili su monetarni, financijski, politički, vojni, industrijski i “građanski” suverenitet. Umjesto države ravnopravnih građana, ljuta desnica, paradira simbolikom, koja, u suštini, ništa ne znači. Imamo grb, zastavu, himnu, ime i Ustav, koji je bajka za odraslu djecu. Sve ostalo nemamo, ili imamo na kapaljku. Nekad smo imali vlastiti, Plivin, laboratorij za istraživanje, danas ga nemamo. Neki će reći – imamo, ali smo ga prodali. Znači, nemamo ga. Jer podlost koju je mojoj malenkosti izvalio na sjednici Sabora tada prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić – TITULAR VLASNIŠTVA NIJE BITAN – mogu progutati samo naivni, pokvareni ili budale. Čačiću sam tada govorio (a bila je rasprava o prodaju autocesta), da prepiše svoju kuću na mene, i ja ću mu dopustiti da u njoj stanuje, ali… Tada je rekao da to nije isto. A, isto je.

Dakle, proizvodnja, proizvodnja, proizvodnja.

Imunološki zavod je bio značajan u europskim razmjerima u proizvodnji cjepiva i krvne plazme. I to se uništilo. Zašto? Zna se. Ali to zna se ide i na SDP, jer su se za vrijeme Milanovićeve Vlade bile bitke oko Imunološkog. Te bitke su bile unaprijed izgubljene, jer gazdama izvana nije odgovarala konkurencija iz Hrvatske.

Mogao bih još dugo i naširoko, ali nemate vremena za toliko teksta. Mnogima je to zamorno. Mnoge za ove teme nije briga… Zato nam jest tako kako nam je. Zato ne proizvodimo alate, ne proizvodimo respiratore, ne proizvodimo maske za zaštitu, ne proizvodimo dezinfekcijska sredstva… jer se to nama ne isplati. Tako su govorili veliki ekonomski stručnjaci, “stratezi”, veliki menadžeri, ekonomski “analitičari”…
Kod nas političko-tajkunska mafija uništava proizvodnju i dijeli pinku iz uvoza, uglavnom – smeća.

BIT POLITIKE JE – BITI POŠTEN.

Kad na vlasti i ne bi bili lumeni (a jedan od političkih lumena bio je Ivo Sanader), već prosječni, ali kad bi bili pošteni, Hrvatska bi procvala. A na vlasti su, nažalost, prosječni i ispodprosječni, i k tome, u dobrom dijelu – lopovi.

Proći će ova virusna pošast, ali nas čeka, iza flanjke, druga – politička, a tog se virusa nismo oslobodili 30 godina (s tim da, jasno, taj virus djelomično vučemo i iz bivše države, ali je on višestruko mutirao). Ako tako nastavimo, nećemo se osloboditi ni idućih 100 godina.

VRIJEME JE ZA TEMELJITE PROMJENE, VRAĆANJE SEBI, SVOJOJ PAMETI, SVOJOJ PROIZVODNJI, u, naravno, suradnji s Europom, Svijetom… ali kao izvoznici, kao oni koji su nekad proizvodili ne samo hrane u izobilju, već smo i gradili turbine, brane, mostove… tom istom svijetom koji nas danas tretira kao zemlju u kojoj umorni Europljani namaču svoje noge (kao što je prije 20 godina rekao jedan poljski političar). A ZA TAKAV SMO STATUS SAMI KRIVI, jer smo dozvolili da naše vlasti budu briselsko-berlinsko-vašingtonske pudlice.

PRIPREMAJMO PROMJENE ODMAH, kako bismo ih nakon KARANTENE, prezentirali i odmah počeli provoditi.

Branko Vukšić, politički tajnik HSS-a

HSS | Krešo Beljak | Saborska sjednica u Šubićevoj

Predsjednik HSS-a: Ova kriza je prilika za novi početak hrvatske poljoprivrede

HSS pozdravlja ove mjere, ali one kasne, pogotovo za one koji su u protekla 2 tjedna izgubili posao“, upozorio je predsjednik HSS-a Krešo Beljak na saborskoj sjednici na kojoj su predstavljene nove Vladine mjere za gospodarstvo. Dodao je i kako mjere kasne zbog unutarstranačkih izbora u HDZ-u i to cijela Hrvatska zna. 

Predsjednik HSS-a istaknuo je kako Hrvatska ima dobre predispozicije i dovoljno prirodnih potencijala da može proizvesti dovoljno hrane kako bi se prehranilo cijelo stanovništvo.

Ova kriza je prilika za novi početak hrvatske proizvodnje hrane

Hrvatska praktički može ‘prehraniti sama sebe’. Ova kriza je prilika za novi početak hrvatske prehrambene industrije i proizvodnje hrane. Mjere u poljoprivredi se moraju donijeti odmah! Sad je vrijeme sjetve i država treba poduzeti mjere da pomogne poljoprivrednicima, ali i da odredi koliko čega zasijati i zasaditi. Treba nam strategija kako bi država otkupila kompletnu proizvodnju hrane hrvatskih poljoprivrednika. Tako bi se osigurao njihov opstanak i prehrana stanovništva u narednim mjesecima i godinama koje dolaze. Hrvatska tako ne bi bila ovisna o uvozu hrane”, istaknuo je.

Rekao je kako je to prilika za oporavak hrvatskog sela. Prilika je i da se ponište loše politike posljednjih 30 godina kada se pogodovalo stranim uvoznicima i velikim trgovačkim lancima, a upropaštavalo se hrvatskog seljaka, poljoprivrednika i malog proizvođača hrane.

Predsjednik HSS-a je pohvalio mjeru interventnog otkupa mlijeka, ali je naglasio kako ta mjera dolazi barem 5 godina prekasno što se tiče hrvatskog mljekarstva. Apelirao je na vladajuće da ne čekaju sa sljedećim nizom mjera te da usvoje i prijedloge opozicijskih stranaka.

Ne treba zaboraviti na one djelatnosti koje su usko vezane uz turizam

Osvrnuo se i na stanje u turizmu. “Turizam za ovu godinu možemo prekrižiti. Pitanje je koliko će domaći gosti moći spasiti situaciju jer stranih gostiju neće biti. Treba pomoći turističkom sektoru, djelatnicima u turizmu na svaki mogući način. Pritom se ne smije zaboraviti niz sekundarnih djelatnosti vezanih uz turizam, kao što su turistički vodiči”, zaključio je predsjednik HSS-a.

© 2019. Hrvatska seljačka stranka. Sva prava pridržana. Pravila privatnosti