U Hrvatskom saboru zastupnici su raspravljali o prijedlogu Strategije energetskog razvoja RH do 2030. s pogledom na 2050.

“Strategija energetskog razvoja RH rađena je prije dvije godine, a tek nedavno je ušla u proceduru. U međuvremenu su se dogodile velike klimatske promjene u Europi i svijetu”, rekao je zastupnik Davor Vlaović te naglasio kako strategija mora dati odgovor na proizvodnju energije bez ugljikova dioksida.

“Strategija nije u skladu s Europskim zelenim planom. Taj plan predviđa kako će do 2050. Europa postati prvi klimatski neutralan kontinent. Također predviđa kako potaknuti gospodarstvo, poboljšati zdravlje i kvalitetu života, zaštititi prirodu i pritom nikoga ne zapostaviti“, upozorio je zastupnik HSS-a te dodao kako je Europski zeleni plan strategija za postizanje održivosti gospodarstva EU-a.

“Taj plan obuhvaća sve gospodarske sektore, a posebice promet, energetiku, poljoprivredu, održavanje i gradnju zgrada te industriju. Ova Strategija energetskog razvoja RH do 2030. s pogledom na 2050. godinu ne uvažava ove činjenice. Iz tih razloga HSS je ne može podržati i tražimo izradu nove strategije! Strategija velikim djelom nije usklađena s ciljevima EU. Ona ne ide u smjeru smanjenja potrošnje energije kroz povećanje energetske učinkovitosti i povećanje udjela energije iz obnovljivih izvora. Ovaj prijedlog Strategije energetskog razvoja RH samo je malim djelom uzeo u obzir veliki potencijal i resurse obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj”, zaključio je zastupnik HSS-a.

Drago Stipac (Busovača, 25. srpnja 1920. – Zagreb, 5. veljače 1995.) bio je četvrti predsjednik HSS-a. Kao istaknuti član naše stranke koji je u cijelom razdoblju zabrane rada stranke održavao njezinu aktivnost kao i veze HSS-ovih istomišljenika u Hrvatskoj i vodstva u emigraciji, zbog čega je i za vrijeme NDH i za vrijeme komunističke Jugoslavije bio zatvaran i smatran opasnošću za režim, jednoglasno je na temelju svog ugleda 1991. godine izabran za predsjednika obnovljenog HSS-a u Hrvatskoj. Već na sljedećim izborima HSS je s njim na čelu počeo ostvarivati bolje rezultate nego na prethodnim izborima.

U tom vremenu prvi put stvara se standardizirani vizualni identitet stranke, budući da svi dotadašnji korišteni simboli nisu bili dio stranačke politike nego je bila riječ o spontanim simbolima koje su izrađivali članovi. Tada se javlja prepoznatljivo stranačko znakovlje, zastava te današnji stranački grb kao standardizirani i u stranačkim aktima opisani znak stranke.

U političkom djelovanju stranka se bavi obnovnom organizacija na terenu, a postoji nastojanje da te organizacije budu obnovljene na idejnim zasadama nauka Stjepana Radića. Primjer za to je govor Drage Stipca u Podravskoj Slatini 1992. godine prilikom obnove tamošnje općinske organizacije:  Govor Drage Stipca u Podravskoj Slatini 1992. godine. U tom govoru Stipac navodi:

…Hrvatska seljačka stranka mora ostati seljačka stranka, jer je hrvatski seljak kroz desetljeća i kroz stoljeća očuvao hrvatski identitet. Da nije bilo hrvatskog seljaka vjerojatno danas ne bi bilo ni hrvatskog naroda. Ali smo mi istovremeno i stranka svih vlasnika, stranka mali posjednika, stranka svih poduzetnika, obrtnika i svih onih koji hoće da žive od svoga rada. Nikada nas ni Radić ni Maček nisu učili da svi moramo orati i kopati, uostalom danas to više ili manje rade strojevi umjesto nas. Ali su nas učili jedno, da moramo živjeti od svoga truda, od svog rada i od svog poštenja. I imati svoj odnos i prema svojoj familiji, prema svojoj obitelji, prema svom selu, svom kraju, svom narodu pa ako hoćete i prema čovječanstvu. I mislim da na tome je zasnovana misao hrvatskog seljačkog pokreta, a to je ideja doma na kojoj počiva nauk hrvatskog seljačkog pokreta. I iz te misli doma mi smo danas izdali jednu novu kategoriju, to je obiteljsko gospodarstvo, to je prihvatanje sadašnjih vlasničkih gospodarskih odnosa kakvi jesu. Mi se ne možemo složiti i ne slažemo se s bacanjem parola na hrvatskoj javnoj i gospodarskoj sceni: “Mi ćemo stvoriti farme”. Da bi stvorili jednu američku farmu mi moramo uništiti 20, 30 ili 50 seljačkih gospodarstava! To nikada nećemo ni ne smijemo učiniti! Prema tome mi jesmo za obiteljsko gospodarstvo u kojemu netko može orati i kopati, može živjeti od obrade zemlje, ali može raditi i sve drugo šta on nađe shodno, nije bitno pritom da li netko živi neposredno od poljodjelstva ili plete pritom košare ili proizvodi gljive ili je odvjetnik. To su njegove stvari, ali je bitno da njegovo dostojanstvo ljudsko ne smije biti povrijeđeno i da njegova inicijativa ne smije biti sputana. I da je i država i svak drugi dužan da podržava čovjeka i njegovu inicijativu. I u tom smislu, kad sam spomenuo riječ dostojanstvo, mi prije svega želimo da povratimo na javnu pozornicu dostojanstvo toga odbačenog čovjeka, a prije svega dostojanstvo seljaka koji nas u miru hrani, a u ratu od zla brani. I mislim da u tom pravcu, nakon ovih prvotnih dana, nakon ovoga praskozorja hrvatske države, nakon ove euforije, i trijumfalizma kroz koji smo prošli, mi se moramo danas okretati tim pravim problemima. Hrvatska seljačka stranka kao svijetla tradicija hrvatskog naroda ne može živjeti samo od svoje tradicije; ona mora davati odgovore na suvremene probleme i izazove vremena u kome živimo. Mi smo uložili jako puno truda da nekako pokušamo naći odgovore na suvremene probleme i izazove ovoga vremena. I u tom smislu obiteljsko gospodarstvo za nas predstavlja temelj kao odgovor na probleme i izazove ovoga vremena. Ja mislim da Hrvatska seljačka stranka bit će jedan konstruktivan faktor hrvatske politike u sljedećem vremenu, naravno mi se moramo potruditi da stvorimo ne samo njezinu čvrstu i solidnu organizaciju na terenu koja bi se bavila ovim problemima, nego da proširimo mrežu i Gospodarske sloge i Seljačke sloge kao hrvatskog seljačkog kulturnog i dobrotvornog društva sa ograncima po selima i svih drugih organizacija koje mi stvaramo. I da će one bez države, mimo nje, a ako bude trebalo i protiv nje raditi te poslove. I mislim da ovaj naš današnji početak u Podravskoj Slatini je jedan mali prilog tome da čitavu tu kuću napravimo na pravi način…

Iz održanog govora jasno je da tadašnji predsjednik stranke Drago Stipac nastoji graditi stranku na zasadama prvog korporativnog identiteta stranke, a to su humanističke vrijednosti i gospodarska politika nastale na idejama hrvatskog seljačkog pokreta. Također, Stipac prepoznaje važnost stranačkog djelovanja na poticanje razvoja civilnog sektora koji može biti korektiv vladajućih državnih politika.

Iako je Stipac nastojao u potpunosti nastaviti djelovanje stranke na zasadama nauka Stjepana Radića, u tome nije u potpunosti uspio, jer u to vrijeme osim njega nije bilo drugih istaknutih članova stranke koji su se bavili organizacijom rada stranke na isti način kao on. Nakon tri godine obnašanja predsjedničke dužnosti Drago Stipac se teško razbolio te je prestao obnašati dužnost predsjednika stranke, a ubrzo nakon toga, 1994. godine je preminuo.