Škorona virus 1

„JA SAM KRŠĆANIN ČOVJEK, KATOLIK!“ – kaže Miroslav Škoro.
Pitanje je kakav je, prije svega, Škoro čovjek, kakav je kršćanin, odnosno, katolik.

Sudeći po tomu što najugroženijoj skupini građana, bolesnima, i njihovim obiteljima naplaćuje parking 15 kuna na sat (ispred bolnice Merkur u Zagrebu), više nego što se plaća u čuvanim podzemnim garažama, dovoljno govori kakav je Škoro čovjek.

Kaže taj POLITIČKI ŠKORONA VIRUS, da naplaćivanje parkinga ispred bolnice, najugroženijim skupinama ljudi, za njega nije MORALNO UPITNO. Vjerujem mu. Zašto? Zato što je, više je dokaza za to, Škoro amoralna osoba, ili osoba bez morala. A onda je – tu je logiku teško pobiti – i loš kršćanin, loš katolik. Poput mnogih drugih političara koji kradu, varaju, lažu, nanose štetu građanima, a samo zato da bi stekli osobni probitak. To je protiv, čak i političkog morala. Jer bit politike je biti pošten, moralan.

Političari poput Škore mašu nacionalnom i vjerskom pripadnošću jer su licemjerni. Etno i vjerobiznismeni, kojima je svet jedino novac. Kada učine neki grijeh, a grijehom ne smatraju gotovo ništa što čine, ispovjede se, onako, protokolarno, da ih se zapazi i zapamti, te i dalje čine smrtne grijehe.

Škoro dokazuje da je loš kršćanin i loš katolik i stavom prema migrantima: „VIDI SE KOJA JE TO KOLIČINA LJUDI, KOJA JE TO VRSTA LJUDI KOJA NADIRE!“
Kaže to čovjek, s malo „č“, koji je NADIRAO u Ameriku i prije nego što je se u Hrvatskoj devedesetih ozbiljno zapucalo. Pobjegao je glavom bez obzira. Nije, kao Čovjek, kao Kršćanin, i kao Katolik, branio svoju domovinu, nije branio svoje sugrađane, već je dao petama vjetra. PONIO SE KRAJNJE KUKAVIČKI. Nije jedini. Ali drugi ne mašu hrvatstvom i katoličanstvom kao Škoro, koji je etno i vjerobiznismen par excellance.

Tko to nadire u Hrvatsku, koja vrsta ljudi? Vjerujem da je većina onih koji nadiru daleko bolja od Škore. Nadiru jer se plaše, kao što se plašio Škoro. Da, to je, među inim migrantima, i – bez dvojbe – vrsta ljudi poput Škore, kukavna, ali nadiru ti ljudi riskirajući svoje živote, nadiru s malom djecom… Škoro je sjeo u avion i odmaglio. Njemu nitko i ništa nije prijetilo. On nije plutao po moru u čamcima poput ljuske od oraha, on nije riskirao živote svoje djece. Škoro je bio i ostao bahati demagog.

Kaže taj bešćutni Škoro: „JA SMATRAM DA JE HRVATSKA VEĆ OGRAĐENA, SAMO S KRIVE STRANE. TREBA IZGRADITI FORTIFIKACIJSKE UTVRDE! MORAMO SE TAKO ZAŠTITITI!“
A ja mu uzvraćam: „MORAMO SE, PRIJE SVEGA, ZAŠTITITI OD LJUDI POPUT VAS (mada se znamo, i bili smo na TI)!“ Ljudi koji su bešćutni, ljudi koji glume da su tobože dobri prema svome narodu, guleći taj narod, jer je to ZAKON TRŽIŠTA. E, vidite, Škori je bitniji zakon tržišta od Božjega zakona, od zakona ljudskosti, važniji mu je novac nego interes bolesnih ljudi.

ZAŠTO ŠKORO PREZIRE MIGRANTE?
Zato što se prepoznaje u njima. Ali, većina je bolja od Škore. I zapamtite, ne prijeti nam opasnost od tih migranata, već od političara koji su poput ŠKORONA VIRUSA, od političara koji bježe iz domovine u koju se zaklinju kada je toj domovini najteže. A država, domovina, su, Škoro, prije svega ljudi. Nema domovine bez ljudi. A u našoj domovini je – čini mi se – sve manje Ljudi, a sve više koristoljubivih etno i vjerobiznismena, te onih koji takve „ljude“ i takve političare podupiru.

Ja se takvih „ljudi“ i takvih političara sramim.

Branko Vukšić, politički tajnik HSS-a

© 2019. Hrvatska seljačka stranka. Sva prava pridržana. Pravila privatnosti