Predsjednica HSS-a Zagrebačke županije Martina Glasnović izabrana je za predsjednicu Županijske skupštine Zagrebačke županije uz podršku HDZ-a. Odluku o takvoj suradnji donio je Odbor HSS-a Zagrebačke županije, iako je HSS četiri vijećnička mandata osvojio na zajedničkoj listi sa SDP-om. Konstituiranje Skupštine nije uspjelo dva puta, te su nakon toga uslijedili dugotrajni i mučni pregovori u kojima je došlo do mimoilaženja između SDP-a i HSS-a, a posredstvom nekih drugih stranaka.

Nakon što je objavljeno kako će Martina Glasnović postati predsjednica Skupštine uz podršku HDZ-a krenuli su medijski napadi na predsjednika HSS-a Krešu Beljaka, iako on kao predsjednik stranke nema nikakve veze s odlukom vodstva HSS-a Zagrebačke županije. Niti je vodstvo HSS-a Zagrebačke županije dužno tražiti dopuštenje Predsjedništva stranke kao niti Predsjednika o sklapanju dogovora na lokalnoj i regionalnoj razini.

U povodu tih događaja, predsjednik HSS-a Krešo Beljak obratio se javnosti priopćenjem.

Bez namjere da se bilo kome opravdavam, jer nemam zbog čega, osjećam ipak potrebu napisati par redaka radi brojnih ljudi, koji su nažalost, podlegli senzacionalističkim naslovima koji nemaju puno veze s tekstovima ispod njih.

2017. godine u travnju kad je HDZ krenuo u potragu za rukama u Saboru, počeo je strašan pritisak na HSS. Trajalo je tjednima, svakodnevno, 0-24. Mediji su pisali kako smo mi Plenkovićevi žetoni, iako smo to stalno demantirali. Naravno, nitko nam nije vjerovao, ali zašto i bi? Otkako je HSS prvi put ušao u Vladu s HDZ-om 2008. godine (da, to je bilo prvi put, iako je percepcija drugačija), kola su krenula nizbrdo. S razlogom nas se nazivalo trgovačkom strankom.

Što se tiče te 2017. godine, rasplet situacije je poznat. HSS se nije prodao, nismo ušli u Vladu s HDZ-om niti smo razmišljali o tome. Cijelo vrijeme smo komunicirali iskreno i otvoreno. Tada sam bio predsjednik stranke tek nešto više od godinu dana, a odluka da ne uđemo u koaliciju s HDZ-om nije bila moja, nego su tako odlučila središnja stranačka tijela.

Nažalost, to što smo ostali dosljedni i pošteni, javnost nije prepoznala. Pokazali su to naši rezultati na svim sljedećim izborima nakon toga. Ali, treba biti pošten pa reći da smo prije svega, mi sami krivi za to, počeli smo se baviti sami sobom, javnost je svjedočila svakodnevnim svađama unutar stranke; a nauk, politike i odluke stranačkih tijela tumačio je baš svatko. Uglavnom oni bez ikakvog legitimiteta, a za to su dobivali prostor u medijima. Objavljivane su potpune sumanutosti, i o meni i o funkcioniranju stranke. Ne znam sjećate li se, ali prošle godine su pisali da sam izbačen iz HSS-a, iako se predsjednika prema Statutu ne može izbaciti. Naše članstvo često pita zašto ne demantiramo dezinformacije u medijima. Naravno da demantiramo, kao što smo i zlonamjerne konstrukcije o mom izbacivanju, ali naslovi su i dalje vrištali da sam izbačen. Tretman je to kakav nijedna druga stranka nema. Zašto? Ne znam, vjerujem da je nekome to bilo, i još je u interesu.

Tako je većina naslova i posljednjih desetak dana bila manipulativna. Iako kao predsjednik stranke nemam nikakve veze s tim, odluka jedne naše županijske organizacije je u pojedinim medijima popraćena ovakvim naslovima: “Beljak se prodao”, “Beljak se dogovorio s HDZ-om”, “Beljak spasio HDZ”… Neki naslovi su u međuvremenu promijenjeni. Ako su bili točni, objektivni i profesionalni, ne znam zašto je došlo do ispravka. No, tu borbu s vjetrenjačama ne mogu voditi. Što se mene tiče, mirno spavam. Isto tako jasno mi je da se na takve naslove više “klika” i da donose profit medijskim kućama, ali i nepopravljivu štetu onima o kojima se tako piše. Nikakvim demantijima ne možete popraviti učinjenu štetu.

Da, HSS-ove organizacije u nekim županijama, gradovima ili općinama koaliraju s HDZ-om i to nije od jučer. Tako je to već dugi niz godina, a predsjednik stranke nema ovlasti to im zabraniti. Ovlasti za to ima Glavni odbor HSS-a, ali tamo za takvu odluku nikad nisam imao većinu. Uostalom, niti druge stranke nemaju slične “zabrane” ili ih imaju (što je još gore), ali ih ne poštuju.

Mislim da to i tako nije presudno za politički smjer stranke, jer se na lokalnoj i regionalnoj razini ne vodi državna, prava ideološka politika već se tamo uglavnom odlučuje o komunalnoj tematici. Očito tako misle i druge stranke, jer kako inače objasniti da bi recimo SDP-u Zagrebačke županije bilo prihvatljivo koalirati s Domovinskim pokretom i Mostom? To su naime, pokušali dogovoriti. No, ima tu i drugih, javnosti nepoznatih detalja i interesa oko pregovora u Zagrebačkoj županiji. Na sreću ili nažalost, tako stvari funkcioniraju u politici i nikad nisu crno-bijele, kao i u životu uostalom.

Moje mišljenje o HDZ-u se nije promijenilo, samo se u međuvremenu pojavilo još nekoliko političkih opcija koje po svemu što rade opasno konkuriraju HDZ-u, a sve mi se čini da su čak i gori od njih. Vrijeme će pokazati. Baš kao što će vrijeme pokazati i da će moja ruka u Saboru, sve dok se bavim politikom, uvijek biti protiv HDZ-a. Ma što pisali mediji.