Zoran Milanović je napravio ono što je i najavljivao u kampanji, rekao je da će biti normalan predsjednik te da će vratiti dostojanstvo toj funkciji. Skromna, ali svečana prisega prvi je korak prema tome.

HSS se zalaže za obnovu republike i njezinih temelja, a upravo bi Milanović mogao biti nositelj tih promjena što je i vidljivo kada se pažljivo posluša ili pročita njegov govor. Vidi se da mu je Stjepan Radić često štivo. Govori o republici solidarnosti i socijalne kulture, republici u kojoj se svaki rad vrednuje tako da omogućava dostojanstven život te republici koja je dom svih njezinih građanki i građana bez obzira na njihove specifičnosti.

Kad govori o vanjskoj politici, Milanović je i u tome na tragu HSS-ove političke ideje – kaže da će inzistirati na onome što nas spaja sa susjedima. Nadalje, za razliku od Orbana kojega je ovih dana puna hrvatska štampa, Milanović govori suštinski posve suprotno i kaže da patriotizam temeljen na poštivanju ljudskih prava nema alternativu.

Poručuje da patriotizam podrazumijeva i svjesnost o našim posrnućima, ali rečenicom „Istina nije pitanje slobodne reinterpretacije niti želje naroda“ jasno daje do znanja da slobodarsko naslijeđe Hrvatske, temeljeno na antifašizmu, ne može svatko tumačiti kako želi.

 

Krešo Beljak, predsjednik HSS-a