Hrvatska seljačka stranka najstarija je politička stranka u Hrvatskoj. Osnovana je 1904. godine pod imenom Hrvatska pučka seljačka stranka (HPSS). Seljačka zato što je tada 90 % stanovništva živjelo na selu, no članstvo stranke nikada nisu činili isključivo seljaci, nego i gradsko stanovništvo, radnici i brojni intelektualci, kao što je to i danas.
Godine 1920. HPSS mijenja ime u Hrvatska republikanska seljačka stranka (HRSS) i pod tim imenom, u okviru republikanskog programa, postaje ključna hrvatska politička stranka. G. 1925. HRSS mijenja ime u ono koje je zadržao do danas – Hrvatska seljačka stranka (HSS). HSS su osnovali Antun i njegov mlađi brat Stjepan Radić, velikan hrvatske povijesti i jedan od najvećih hrvatskih političara svih vremena.
U svibnju 1904. Stjepan Radić je u selu Drnje stvorio svoju prvu organizacijsku jezgru na terenu, iz koje je dalje širio hrvatski seljački pokret. Iz Drnja je Radić svoj nauk širio po susjednim selima – Torčec, Đelekovec, Sigetec, Hlebine, Peteranec itd. U kolovozu 1904. Stjepan Radić sa svojim je suradnikom Peroslavom Ljubićem stvorio drugu političku jezgru na terenu, djelujući među narodom u Novigradu Podravskom, Molvama i Virju.
Nažalost nisu sačuvana imena aktivista koji su sudjelovali na sastancima tijekom osnivanja Hrvatske pučke seljačke stranke 1904. No iako je u programska pitanja bilo uključeno više osoba, Stjepan Radić ističe “da kod osnivanja Hrvatske seljačke stranke najživlje sudjeluju: Peroslav Ljubić, urednik Podravca, dr Svetimir Korporić, urednik Hrvatske misli, dr A. Radić, urednik Doma, St. Radić, urednik Hrvatske misli, Josip Stiić, veleposjednik, dr Benjamin Šuperina, odvjetnik, Iso Velikanović, urednik Knuta, dr Božo Vinković, odvjetnik i narodni zastupnik”. U grupi koja je razmatrala programska pitanja sudjelovao je i Rudolf Horvat, gimnazijski profesor u Petrinji.
Formalni početak djelovanja nove stranke je vezan uz dogovor o mogućem spajanju novina Dom i Hrvatski narod 5. prosinca 1904. Prijedlog o spajanju novina tada je prihvaćen, a istovremeno je donesena odluka o osnivanju Hrvatske pučke seljačke stranke, o čemu je sastavljen zapisnik koji nije sačuvan. Taj su zapisnik, prema kasnijem svjedočenju Stjepana Radića, uz njega potpisali Antun Radić, Benjamin Šuperina, Svetimir Korporić, Milan Krištof i Ivan Gmajner. Iako su se neki koji su sudjelovali u osnivanju spletom okolnosti odvojili, s vremenom se krug utemeljitelja Hrvatske pučke seljačke stranke proširio. U cijelom procesu osnivanja nove stranke sudjelovalo je 27 osoba. Među njima je bilo šestorica urednika i izdavača novina, četvorica svećenika, četvorica odvjetnika odnosno pravnika, trojica posjednika, dvojica književnika, dvojica seljaka te po jedan novinar, obrtnik, knjigovođa, trgovac, upravitelj imanja i gimnazijski profesor. Velika većina bila je iz središnje Hrvatske, te po jedan iz Srijema i Dalmacije.
22. prosinca 1904. održana je sjednica Privremenoga glavnog odbora za osnutak Hrvatske pučke seljačke stranke. Tada je usvojen i program, pa se taj dan uzima kao dan osnivanja stranke. I od tada stranka djeluje u kontinuitetu.
HSS je bio prva hrvatska moderna stranka i zbog toga, ali i zbog 115-godišnjeg kontinuiteta, on je danas bez dvojbe hrvatska politička baština, pradjedovina, naslijeđe koje treba proučavati, pamtiti i vraćati mu se, danas više no ikada. Zašto mu se vraćati? Zato što je nauk braće Radić, prije svega Stjepana Radića, u vrijeme kada je nastajao bio ne samo hrvatska već i europska, svjetska politička avangarda. To su prepoznali članovi, podupiratelji i simpatizeri HSS-a: Ivan Goran Kovačić, Mihovil Pavlek Miškina, Slavko Kolar, Marija Jurić Zagorka, Božidar Magovac, Mara Matočec, Ilija Jakovljević, Dragutin Tadijanović…
Prvi hrvatski školovani politolog Stjepan Radić, s diplomom slavne pariške škole Sciences Po, postavio je temelje moderne republike. Njoj se trebamo vratiti! Sve ono što je promišljao, o čemu je ostavio pisani trag i što je prije stotinjak godina provodio u djelo Stjepana Radića svrstava među političke velikane.
Dakle, stoga i danas – HSS. I kao tradicija, i kao politička vrednota, i kao stranka koja se zalaže za obnovu republike, njenih temelja, prije svega razorenih institucija, za republiku u kojoj je (civilno) društvo organizirano i utjecajno, za republiku solidarnosti, socijalne kulture, republiku u kojoj se svaki rad vrednuje tako da omogućava dostojanstven život obitelji. Za republiku u čijem su središtu djeca, stariji, bolesni i sve ranjive skupine, republiku političkog i svakog drugog pluralizma, republiku u kojoj će se u praksi brisati razlike između pripadnika manjina i građana iz redova većinskog, hrvatskog naroda. HSS se vraća svojim korijenima.
No, jedna od najvećih i najtežih zadaća HSS-a u idućemu razdoblju je borba protiv korupcije, prije svega one političke, majke svih korupcija. Inzistirat ćemo ponajprije na temeljitoj reformi školstva, pravosuđa kao rak-rane hrvatske države i društva, izbornog zakonodavstva, državne uprave i lokalne samouprave, na uspostavi kriterija čiji su temelji talent i obrazovanje, a ne podobnost i partijska knjižica. Osnovne pretpostavke za demografsku obnovu, zaustavljanje iseljavanja i povratak iseljenih su uspostavljanje moralnih normi (većina ulagača, ali i onih koji odlaze iz Hrvatske nepravdu i pravni nered navode kao glavne uzroke), pokretanje zapostavljene proizvodnje, pogotovo prerađivačke industrije i poljoprivredne proizvodnje, koja može i mora stvarati suficit, čuvajući okoliš prema kojem se sve češće ponašamo maćehinski.
ZELENI, AVANGARDNI, ČOVJEKU POSVEĆEN HSS!