Dana 16. i 17. rujna 1905. godine u Zagrebu je održana prva Glavna skupština Hrvatske pučke seljačke stranke (HPSS), kakve do tada nije bilo u Hrvatskoj. Bilo je prisutno 325 pristaša stranke, od toga preko 200 povjerenika iz 32 izborna kotara i iz svih krajeva banske Hrvatske izuzevši Liku i Primorje. Gotovo dva dana vijećali su o programu i o daljnjem radu HPSS-a. Sam program čitao se od riječi do riječi i poslije svake izreke raspravljalo se je li tako dobro i zašto je dobro. Program, kako ga je Glavni odbor sastavio i prihvatio još 22. prosinca 1904. godine, prihvaćen je u cijelosti uz dva dodatka.
Ta prva narodna seljačka politička skupština bila je znamenitiji politički događaj u hrvatskoj političkoj povijesti, nego prvi politički sastanci seljaka po selima. To su priznale i protivničke velike novine (primjerice Obzor).
Razboritost, mir i dostojanstvo te skupštine, a uza sve to njezina odlučnost – zadivila je protivnike. U hrvatskoj politici javio se doista novi faktor, nova snaga, nastalo je doista novo doba.
Poslije Skupštine skupštinari su se išli pokloniti na zagrebačko groblje Mirogoj rodoljubima koji su prije 1848. ustali i protiv mađarske sile i protiv domaće gospodske krivice. Na povratku s Mirogoja odali su počast najvećem seljačkom mučeniku Matiji Gupcu na Markovom trgu.
Znamenito je još i to da je Skupština poslala pred bana Pejačevića 12 seljaka da se potuže što su oblasti protiv prava i protiv zakona zabranjivale HPSS-u javne skupštine, dapače rastjeravale i male pouzdane sastanke, a sazivače i govornike (Antuna i Stjepana Radića) oružničkom silom sa sastanaka vukle. Grof Pejačević im je poručio da ga nema kod kuće, premda im je već rekao (dok nije znao po što su došli) neka samo malo pričekaju.
Izvor: stranačko glasilo “Dom”