U utorak 30. ožujka je održana sjednici Odbora općinske organizacije HSS-a Preseka. Aktualni načelnik te općine, HSS-ovac Nikola Kožar dobio je podršku kako bi se ponovno kandidirao za tu funkciju na predstojećim lokalnim izborima. Na sjednici odbora prisustvovali su predsjednica HSS-a Zagrebačke županije Martina Glasnović te Hrvoje Frankić, aktualni zamjenik župana Zagrebačke županije i kandidat za zamjenika župana na svibanjskim izborima.
Nikola je najmlađi načelnik u Hrvatskoj, a nakon devet godina života u Zagrebu vratio u svoj kraj te preuzeo ključeve općine. I otac i djed su mu bili “haesesovci” pa nije bilo nikakvo iznenađenje kada se i on učlanio u HSS. Ipak, nešto veće je iznenađenje bilo kad je kao 24-godišnjak kandidiran, a potom i izabran za načelnika malene općine u blizini Vrbovca.
Naravno, nije sve idilično. Općina Preseka financijski i nije baš u najboljoj situaciji, pa je preuzimanje načelničke dužnosti, narodski rečeno, bio vruć krumpir, osobito za (politički) neiskusnu osobu.
“Istina da, kada sam preuzeo načelničku dužnost situacija u Općini je bila dosta teška. Ali uz dosta truda i rada svih ljudi oko mene uspjeli smo popraviti situaciju i sada se lakše diše”, rekao je Nikola nakon dvogodišnjeg mandata.
“Prvi dani su bili dosta teški, trebalo se upoznati sa svime, problematikom koja me očekuje. Pošto sam bio novi načelnik, bilo je osoba koje su to htjeli iskoristiti, dosta ljudi iz različitih firmi su svakodnevno nazivali i nudili svoje proizvode pod izlikom da je to sada u trendu te da to sve općine uzimaju, da su surađivali i s prošlim načelnikom… Međutim, bivši načelnik je moj zamjenik i rekao je da nije s njima nikada surađivao, tako da mi je u prvim danima on dosta pomogao i dao savjete”, prepričava prve dane nakon izbora 2017. godine.
Osim što je načelnik, Nikola Kožar je i poljoprivrednik, roditelji mu imaju farmu krava na kojoj i on zasuče rukave, a također vlasnik je i diplome Tehničkog veleučilišta u Zagrebu.
“Proveo sam devet godina u Zagrebu tijekom svog školovanja, što u srednjoj školi što na fakultetu, a živio sam u domu, često ostajao i preko vikenda zbog obveza. Ali za mene je najljepši život na selu. Nema toliko prometa, nije buka i galama, a što je i najbitnije zrak je kvalitetniji”, ističe za početak prednosti, pa nastavlja:
“Danas je život na selu jako težak jer država jako malo, gotovo ništa ne ulaže u poljoprivredu i ruralne sredine. Od rada na poljoprivredi se danas jako teško živi, preživljava. Zarada je nikakva, gotovo da je i nema, a najveći problem je pokrenuti sve ispočetka, otvoriti novi OPG i zbog toga mladi i mlade obitelji sele u urbane sredine, a često i iseljavaju van Lijepe naše. Sve bi se to dalo riješiti kada bi država više uložila u selo i u svog seljaka, kada bi ga zaštitila i osigurala mu sigurno tržište i dostojnu cijenu za kvalitetan život, a ne da mora preživljavati. Kada bi seljak bio sretniji i zadovoljniji tada bi i država bila zadovoljnija i napredovala bi”, ocjenjuje.
Nakon obavljanja načelničkih dužnosti, opušta se radom na obiteljskom OPG-u. “Nakon rada u Općini, rad doma na OPG-u me opušta. Oba posla su dosta teška i zahtjevna, samo što je jedan fizički posao, a drugi psihički. Ima poslova koje i ne volim, a to je u vrijeme ljetne sjetve. Kada kosimo ječam i srodne žitarice, pa kad slijedi spremanje, to je ljetno doba, velike vrućine su, prašine ima puno. Kad se to sve spoji jako vas iritira, iscrpljeni ste i samo čekate da dođete doma i da se istuširate”, ispričao je za kraj.