Politički tajnik HSS-a, 29-godišnji Stjepan Gašparović, kandidat je za načelnika Općine Štitar u Vukovarsko-srijemskoj županiji.
Završio je Pravni fakultet u Osijeku, a osim posla u struci, bavi se i poljoprivredom unutar obiteljskog OPG-a. Politika ga je, kaže, uvijek zanimala, a u HSS-u je službeno devet godina, no i prije toga bio je aktivan u Organizaciji mladih HSS-a.
STJEPAN RADIĆ KAO UZOR
“Uzor u politici mi je Stjepan Radić i mislim da taj odgovor nije neočekivan. Pročitao sam njegova djela i smatram da griješe oni koji kažu da bi njegov nauk trebalo osuvremeniti. Mislim da oni koji to tvrde nisu niti pročitali djela Stjepana Radića u kojima predlaže ustrojstvo Hrvatske koje je daleko ispred i današnjega vremena. Pogotovo mislim na Ustav koji je napisao za Hrvatsku kada Hrvatska jednom postane država”, navodi Stjepan.
Ima podršku obitelji u političkom angažmanu, a što se tiče prijatelja, već su naviknuli na njegovu političku aktivnost, kaže. U svojem dosadašnjem djelovanju bavio sam se širokim spektrom tema koje su vezane uz probleme ruralnog prostora, javnih nabava, poljoprivrede, mladih, zapošljavanja te lokalne samouprave i drugim temama, a tim će se pitanjima baviti i dalje, najavljuje Stjepan.
ZA MLADE U HRVATSKOJ NEMA MJESTA
Problemi mlade osobe u Hrvatskoj, po njegovu mišljenju, daju se svesti na jednu rečenicu – za njih nema mjesta.
“Počevši od politike, od koje sve i počinje, u našem Zakonu ne postoji ograničenje kandidature na dva uzastopna mandata za načelnike, gradonačelnike i župane. Postoje primjeri, čak prevelik broj, da su pojedinci prvi put izabrani još za rata kada su i sami bili mladi te su od tada na funkciji, a neki su na funkcijama i umrli uslijed prirodnog razloga starosti. Sustav je zatvoren, za mlade nema mjesta. Događa se čak da su u pojedinim općinama u kojima načelnici rade korektno i ne bahate se po selu ti isti zapravo usmrtili višestranački sustav do te mjere da na izborima sudjeluje samo jedna lista. Mladi nemaju nikakve šanse ni prilike”, ističe Stjepan.
Smatra da za mlade nema mjesta ni u javnoj nabavi, što zbog netransparentnosti, što zbog veličine posla.
“Za radove do pola milijuna kuna općine i gradovi ne objavljuju javne natječaje, nego načelnici ili gradonačelnici šalju u kuverti poziv trojici po svojoj volji izabranih izvođača da se natječu u cijeni, a ostali (najčešće mladi obrtnici) se niti ne mogu natjecati za izvođenje radova. Za mlade nema mjesta niti u poljoprivredi iz koje se mlade istiskuje apsurdnim sustavom obveza čak i za one koji iz poljoprivrede ne ostvaruju dohodak u visini minimalne plaće pa se time i onemogućuje početak bavljenja poljoprivrednom djelatnošću te nizom drugih apsurdnih mjera i zakona kojima se zemlja dodjeljuje megalomanima bez mogućnosti da mlada osoba uopće ima šanse za uzeti u zakup državnu zemlju i svoj zakup plaćati pošteno i pod jednakim uvjetima dao drugi”, zaključuje Stjepan.