HSS je bio prva hrvatska moderna stranka i zbog toga, ali i zbog 115-godišnjeg kontinuiteta, on je danas bez dvojbe hrvatska politička baština, pradjedovina, naslijeđe koje treba proučavati, pamtiti i vraćati mu se, danas više no ikada. Zašto mu se vraćati? Zato što je nauk braće Radić, prije svega Stjepana Radića, u vrijeme kada je nastajao bio ne samo hrvatska već i europska, svjetska politička avangarda. To su prepoznali članovi, podupiratelji i simpatizeri HSS-a: Ivan Goran Kovačić, Mihael Pavlek Miškina, Slavko Kolar, Marija Jurić Zagorka, Božidar Magovac, Mara Matočec, Ilija Jakovljević, Dragutin Tadijanović... Prvi hrvatski školovani politolog Stjepan Radić, s diplomom slavne pariške škole Sciences Po, postavio je temelje moderne republike. Njoj se trebamo vratiti! Sve ono što je promišljao, o čemu je ostavio pisani trag i što je prije stotinjak godina provodio u djelo Stjepana Radića svrstava među političke velikane. Ove njegove riječi aktualne su i danas, izmijeniti treba samo dvije - tri imenice:

„Vladati znači učiniti da narod nigdje i nikada ne bude gladan, da narod bude zadovoljan. Vladati znači, dakle, u prvom redu čuvati narod od bijede... Svaki naš čovjek treba da znade da nama sloboda ne smije biti samo gospodska parada, nego da nam ona upravo nameće veliku odgovornost i veliku brigu, najprije i najviše za narodnu prehranu. Kad je do sada u tom bilo zlo, rekli smo, kriv je Madžar, krive su centrale, kriv je sistem ove Monarhije. Sada ćemo, visoki državni sabore, za svaku oskudicu biti krivi mi sami. Suverenost ne znači samo slobodu nego i ogromnu odgovornost.“

Da se pojavi u političkoj areni, Stjepan Radić i danas bi bio najavangardniji političar, bez sumnje u opoziciji ovovjekim kreatorima države, u kojoj je sloboda parada privilegiranih, i bio bi opozicija - jednako - njenim desno-konzervativnim i lijevo-liberalnim strankama. Prosvjetitelj i sekularist Radić bio bi zgrožen klerikalizacijom države i društva, a još više znakom jednakosti između države i Crkve, između pojmova Hrvat i katolik. Zgrozio bi se nad količinom laži, korupcije, nad pomanjkanjem etike i kriterija (o čemu su u mnogočemu različiti Radić i Krleža pisali jednako).

Dakle, stoga i danas – HSS. I kao tradicija, i kao politička vrednota, i kao stranka koja se zalaže za obnovu republike, njenih temelja, prije svega razorenih institucija, za republiku u kojoj je (civilno) društvo organizirano i utjecajno, za republiku solidarnosti, socijalne kulture, republiku u kojoj se svaki rad vrednuje tako da omogućava dostojanstven život obitelji. Za republiku u čijem su središtu djeca, stariji, bolesni i sve ranjive skupine, republiku političkog i svakog drugog pluralizma, republiku u kojoj će se u praksi brisati razlike između pripadnika manjina i građana iz redova većinskog, hrvatskog naroda. HSS se vraća svojim korijenima. Bili smo i bit ćemo ponovno avangarda, beskompromisna stranka u borbi za ljudska prava, za jednakost bez obzira na spol, vjeru, ideologiju, boju kože, a protiv svake diskriminacije, stranka s jasnim antifašističkim predznakom, što je civilizacijski, a ne ideološki doseg. HSS je stranka koja će raskrinkavati povijesni revizionizam i boriti se protiv njega.

No, jedna od najvećih i najtežih zadaća HSS-a u idućemu razdoblju je borba protiv korupcije, prije svega one političke, majke svih korupcija. Inzistirat ćemo ponajprije na temeljitoj reformi školstva, pravosuđa kao rak-rane hrvatske države i društva, izbornog zakonodavstva, državne uprave i lokalne samouprave, na uspostavi kriterija čiji su temelji talent i obrazovanje, a ne podobnost i partijska knjižica. Osnovne pretpostavke za demografsku obnovu, zaustavljanje iseljavanja i povratak iseljenih su uspostavljanje moralnih normi (većina ulagača, ali i onih koji odlaze iz Hrvatske nepravdu i pravni nered navode kao glavne uzroke), pokretanje zapostavljene proizvodnje, pogotovo prerađivačke industrije i poljoprivredne proizvodnje, koja može i mora stvarati suficit, čuvajući okoliš prema kojem se sve češće ponašamo maćehinski.

ZELENI, AVANGARDNI, ČOVJEKU POSVEĆEN HSS!